IslamBosna.ba – Prošle sedmice, američki predsjednik Donald Trump vratio se na Kapitol kao predsjednik, a njegov uspon bio je upriličen kao spektakl prkosa i moći.
Obavijen teatralnošću i pompom, Trump je govorio o obnovljenoj američkoj “očiglednoj sudbini” (manifest destiny). Ovaj put, obećanje se protezalo izvan Zemlje – prema zvijezdama. Kolonizacija Marsa, izjavio je, sljedeće je veliko poglavlje u američkoj mitologiji osvajanja.
Međutim, njegove ekspanzionističke ambicije već su se pokazale na Zemlji. Pominjao je ideju kupovine Grenlanda, razmišljao o aneksiji Kanade i pozivao se na Panamski kanal kao simbol američke dominacije. Bilo da se radi o zemlji, trgovačkim rutama ili planetama, Trumpova imperijalistička vizija odražava opsesiju kontrolom, prikrivenu jezikom izuzetnosti.
Ispod uglađene hrabrosti i uzvišenih izjava krije se sjena historije.
Manifest destiny je doktrina ispisana krvlju. Opravdavala je genocid nad milionima Indijanaca, krađu njihovih teritorija i uništenje njihovih kultura. Uništenje je bilo prikazano kao napredak, a oružje imperije maskirano kao neizbježnost. A sada, Trump nastoji oživjeti taj isti etos, prilagođen modernom dobu i usmjeren ne samo prema zvijezdama, već prema svakoj granici koju smatra pogodnom za dominaciju.
Spektakl inauguracije nosio je svoju nepogrešivu simboliku. Mjesta u prvom redu dodijeljena su tehnološkim milijarderima čiji utjecaj seže ne samo do Silicijske doline, već do svakog kutka modernog svijeta.
Elon Musk, Jeff Bezos i Mark Zuckerberg nisu tek pasivni posmatrači globalne moći; oni su njeni arhitekti. Njihovo bogatstvo je rapidno raslo, što predstavlja nevjerovatan odraz neograničenog tehnološkog kapitalizma.
Godine 2012. Muskovo bogatstvo iznosilo je 2 milijarde dolara; danas je naraslo na 449 milijardi dolara. Bezos je porastao s 18 na 249 milijardi, dok se Zuckerberg popeo s 44 na 224 milijarde dolara.
Ove brojke nisu samo lično bogatstvo; one odražavaju globalni sistem u kojem se bogatstvo gomila u rukama nekolicine, dok milioni trpe posljedice. Istovremeno, federalna minimalna plata u SAD-u ostaje zamrznuta na 7,25 dolara po satu, nepromijenjena od 2009. godine.
Ovo su Podijeljene Države Oligarhije: svijet u kojem milijarderi finansiraju i omogućavaju rat i kontrolu, dok radnička klasa preživljava s stagnirajućim platama i sve manjom sigurnošću.
Njihovo prisustvo na inauguraciji bilo je oštar podsjetnik na to koliko su tehnologija, nadzor i bogatstvo povezani s državnim nasiljem. Ovi milijarderi, saučesnici u sistemima ugnjetavanja, zaradili su bogatstvo pružajući alate za rat i kontrolu.
Google, Amazon i Microsoft isporučili su Izraelu AI alate i podatke za unapređenje vojnih sposobnosti. Meta (Facebook) je sistematski cenzurisala palestinske glasove, dok je Muskova platforma X (bivši Twitter) pojačavala izraelske opravdanja za rat.
Trumpov univerzum
Ipak, odjeci osvajanja nisu bili samo metafora. Pažljivo inscenirana simbolika Trumpovog obraćanja otkrila je njegove namjere. Iza njega su stajale porodice izraelskih talaca, čija je tuga bila dio političke predstave.
Obraćajući se izraelskoj majci čiji je sin poginuo u Gazi, Trump se okrenuo prema njoj i izjavio: “Da sam bio na vlasti prije tri mjeseca, on ne bi umro. Imali smo dogovor u julu.”
Publika je uzvratila odobravanjem, ali na bini je postojala očigledna praznina: nijedna palestinska majka nije bila tamo, nijedan glas tuge koji bi predstavio preko 10 hiljada Palestinaca ubijenih od jula ili više od 50 hiljada ubijenih u posljednjih 15 mjeseci. Njihove smrti, njihova imena, njihove priče, njihova humanost su ostali neprimijećeni.
Ova tišina nije bila slučajna. U Trumpovom univerzumu, Palestinci ne postoje. Njihovi životi su obezvrijeđeni, izbrisani istom logikom manifest destiny koja dehumanizira one koji se smatraju potrošnom robom. Njihova patnja je učinjena nevidljivom, njihove smrti lišene su značenja. Ova ravnodušnost nije jedinstvena za Trumpa. Ona je sistemska, utkala se u tkaninu globalne hegemonije.
Trump sada predlaže etničko čišćenje Gaze kako bi otvorio put luksuznim priobalnim nekretninama. “Volio bih da Egipat preuzme ljude. Volio bih da Jordan preuzme ljude”, rekao je novinarima na brodu Air Force One. “Govorimo o milion i po ljudi – samo očistimo cijelu stvar i kažemo: ‘Znate šta, gotovo je.’”
Ovakav totalni prezir prema palestinskim životima nije ograničen samo na Trumpa. U nedavnom intervjuu za MSNBC, Joe Biden je priznao da je upozorio izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da ne “tepih-bombarduje” civile u Gazi.
Netanyahujev jezivi odgovor? “Pa, vi ste to uradili,” rekao je, aludirajući na historiju američkog neselektivnog uništenja. Potpuno svjestan Netanyahujevog plana za kampanju uništenja, Biden je ipak odobrio transfer više od 50 hiljada tona bombi Izraelu – arsenala koji je sravnio infrastrukturu Gaze i devastirao njen narod.
Zapadna dominacija
Ovo je mehanizam zapadne dominacije. Bombe koje padaju na Gazu proizvode se u Americi i Njemačkoj. Obavještajne podatke koji ih usmjeravaju isporučuje Velika Britanija. Političko pokriće za opravdavanje ovih zločina proizvodi se u Washingtonu, Londonu i Berlinu.
Ličnosti poput britanskog premijera Keira Starmera podržavaju kolektivno izraelsko kažnjavanje, nazivajući ‘legitimnim’ da se prekine opskrba hranom, vodom i gorivom već opkoljenog stanovništva. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock ponovila je izraelsku propagandu, braneći bombardiranje bolnica u kojima su žene i djeca živi spaljeni.
Mediji također igraju svoju ulogu u ovom ciklusu saučesništva. Zapadni mediji pojačavaju izraelske narative dok utišavaju palestinske glasove. The New York Times širio je fabricirane izvještaje o navodnim zločinima koje je počinio Hamas. CNN je, uprkos internim protestima, više puta potiskivao priče koje kritikuju Izrael. Izvještavanje BBC-a o Bliskom istoku bilo je pod nadzorom osoba povezanih s izraelskim obavještajnim službama.
Ove institucije postale su dio dobro podmazane mašine koja oblikuje javno mnijenje, prikazujući Izrael kao žrtvu dok dehumanizira Palestince. Rezultat je iskrivljena stvarnost u kojoj je ugnjetavač prikazan kao potlačeni, a sistemsko nasilje racionalizirano kao samoodbrana.
Palestinska borba za oslobođenje najasimetričniji je sukob u modernoj historiji.
Zapadni imperijalizam
S jedne strane je Izrael, naoružan punom moći Zapada, nepokolebljivom podrškom njihovih vlada, medija i institucija. Izrael nije samo država. On je produžetak zapadne hegemonije na Bliskom istoku, kolonijalni projekt koji njeguju i podržavaju najmoćnije svjetske nacije.
Izrael podržavaju oružjem, sistemima nadzora, političkim pokrićem, multinacionalnim korporacijama i sada vještačkom inteligencijom- alatima dominacije koji se koriste za održavanje kolonijalnog stiska nad palestinskom zemljom.
S druge strane su Palestinci, izolirani, opkoljeni i napušteni od strane međunarodnog poretka. Nemaju supersilu koja bi ih naoružala, nemaju medije koji bi zagovarali njihov cilj, nemaju institucije koje bi ih štitile. Njihova borba nije samo za oslobođenje – to je borba protiv cijele strukture zapadnog imperijalizma koja održava izraelski kolonijalizam.
Njihov otpor, uprkos ogromnim preprekama, je svjedočanstvo otpora ljudskog duha da bude ugašen.
Međutim, širom svijeta raste otpor protiv izraelskog aparthejda. U Londonu, Parizu i New Yorku, hiljade ljudi izlazi na ulice tražeći kraj opsade Gaze. Univerziteti postaju žarišta protesta, gdje studenti organiziraju proteste uprkos represiji institucija. Aktivisti se suočavaju s hapšenjima, izbacivanjima i kriminalizacijom, ali njihov prkos ostaje nesalomiv.
Ipak, uprkos ovoj zapanjujućoj asimetriji, raste globalni otpor koji stoji u solidarnosti s Palestincima.
Globalni otpor
Širom svijeta raste otpor koji stoji uz Palestinu. Ulice Londona, Pariza i New Yorka su pune demonstranata koji zahtijevaju kraj opsade Gaze. Univerzitetski kampusi postaju žarišta neslaganja, s studentima koji organiziraju sjedeće proteste, napuštanjima nastave, slušanjem predavanja, uprkos institucionalnim represijama. Aktivisti se suočavaju s hapšenjima, izbacivanjima i kriminalizacijom, ali njihovo prkos ostaje nepokolebljiv.
Pokret bojkota, povlačenja ulaganja i sankcija (BDS) nastavlja dobivati zamah, prisiljavajući korporacije i vlade da prekinu veze s Izraelom. Pravni inicijative za istraživanje izraelskih ratnih zločina napreduju, s Međunarodnim krivičnim sudom (ICC), Međunarodnim sudom pravde (ICJ) i velikimorganizacijama za ljudska prava koje traže odgovornost, uprkos neprekidnim opstrukcijama zapadnih vlada.
Globalni front nije samo čin solidarnosti. On je životna snaga borbe za oslobođenje, integralna sila bez koje se ne može ispraviti kolosalna neravnoteža moći, a prava pravda ostaje daleki san. Ovaj pokret ne samo da mora opstati, već se mora razviti u snagu sposobnu razbiti ukorijenjene sisteme moći i pokrenuti političke promjene.
Jer baš kao što izraelski projekt predstavlja kamen temeljac globalne dominacije – ključni čvor u mašineriji imperije – njemu se može suprotstaviti samo velika i neumoljiva mreža mirnog otpora.
Ovaj otpor mora prelaziti granice, kontinente, kulture i ideologije, spajajući jedinstveni front koji je neograničen i odlučan kao ugnjetavanje kojem se nastoji suprotstaviti.
Jer ovo nije samo borba za jednu naciju; to je bitka za dušu čovječanstva. Sučeljava obične muškarce i žene protiv moćne, neumoljive globalne elite, sukob između snaga dostojanstva, pravde i slobode s jedne strane, i nadmoći, nejednakosti i kolonijalizma s druge strane.
U srcu ove borbe leži Palestina – simbol otpora, prkosa, univerzalne borbe za oslobođenje. Stajati uz Palestinu znači suprotstaviti se mašineriji ugnjetavanja, odbaciti strukture koje perpetuiraju imperijalizam i dominaciju, i afirmirati svete vrijednosti samog čovječanstva.
Bitka za Palestinu je bitka za sve nas. Daleko je od završetka. I bit će dobijena.
Napisala: Sumejja Ganuši
Middle East Eye
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba