Gaza: Prekid vatre donosi pomiješane emocije i nadu u novi početak

IslamBosna.ba- U prvim trenucima nakon objave primirja, Umm Tarik ebu el-Atta nije mogla zadržati suze, tugujući za svojim sinom Tarikom i njegovom porodicom, koje je okupatorska vojska hladnokrvno ubila prvog marta prošle godine.

Za Palestinski informativni centar, Ebu el-Atta je istakla da su joj u tim trenucima misli bile usmjerene na njenog najstarijeg sina i njegovu prelijepu djecu, koje je okupacija hladnokrvno ubila. Ipak, naglašava da su to ključni trenuci jer je zaustavljeno krvoproliće koje je trajalo 15 mjeseci.

Ponovo su joj suze zamaglile oči dok je govorila da je u tim trenucima očekivala da će porodica njenog sina biti sa njom. Dodala je da su njen sin i njegova porodica dali svoje živote za Palestinu i da su svi njeni sinovi spremni žrtvovati se za okupiranu domovinu.

Nakon što je u srijedu objavljeno da je postignut dogovor o primirju, na ulicama razorene Gaze, odjednom su se pojavili ljudi koji su slavili, veseleći se zbog okončanja ovog teškog poglavlja. Uzvikivali su slogane, pjevali palestinske pjesme i izražavali zajedničku radost zbog prestanka krvoprolića.

Ipak, Mahmud Ebu Huvejš je imao pomiješane osjećaje, jer je okupator uništio njegov dom i domove njegovih rođaka. “Agresija će prestati, krv će prestati teći, ali patnja se neće završiti. Opsada, uništene kuće i bolna stvarnost ostaju”, rekao je on.

Mahmud je dodao da su osjećaji pomiješani između radosti zbog završetka rata i zaustavljanja genocida, te tuge i gorčine zbog gubitka voljenih, uništenih domova i svih užasa koje je palestinski narod pretrpio.

Nastavio je govoreći sa strpljenjem i vjerom: “Sve ovo neće biti uzalud, Palestina zaslužuje sve naše žrtve”, izražavajući svoju radost što je na nekoliko dana udaljen od svoje kuće u izbjegličkom kampu Eš-Šati u Gazi, iako je uništena.

Potvrdio je da izraelsko uništavanje i brutalna ubistva tokom dana genocidnog rata neće oslabiti Palestince, koji se bore za najsvetiju stvar u historiji.

U centrima za smještaj raseljenih osoba, kojih je oko dva miliona Palestinaca koje je protjerala izraelska ratna mašina, narod izražava nade da će primirje biti trajno. Nije prošlo više od nekoliko minuta, a raseljeni u tim centrima, raspoređeni širom uništenog Pojasa Gaze, počeli su razgovarati o povratku svojim domovima i kako obnoviti svoje živote usred razaranja koje je okupacija ostavila, ne samo u njihovoj imovini i mjestima stanovanja.

Osmijesi su bili vidljivi na licima djece koja su svjedočila ratu koji nije bio kao nijedan drugi, ratu koji je doveo do smrti, gubitka i ranjavanja više od 166 hiljada Palestinaca, od kojih je oko 72% djece i žena.

U trenutku objave primirja, oči Abdulkerima Breisa su zasuzile jer čeka oslobađanje svog sina koji je u zatvoru već godinu dana, nakon što ga je okupacija uhapsila tokom velike invazije na Han Junis.

Od početka kopnene operacije u Gazi 27. oktobra 2023. godine, okupatorska vojska je uhapsila hiljade Palestinaca, uključujući žene, djecu, zdravstvene radnike i osoblje civilne zaštite. Kasnije je oslobođen mali broj njih, dok je sudbina ostalih i dalje nepoznata.

Humanitarne organizacije i izraelski mediji otkrili su da su palestinski zatvorenici iz Gaze bili podvrgnuti mučenju i medicinskom zanemarivanju, što je dovelo do smrti mnogih od njih u izraelskim zatvorima.

Breis je rekao: “Moji osjećaji su pomiješani, izgubili smo domove i voljene, a moj najstariji sin je zarobljen u okupatorskim zatvorima, ne znamo da li da se radujemo ili tugujemo.”

S druge strane, Abir Murad je također izrazila pomiješane osjećaje između radosti i plača, jer je gorko plakala za svojom braćom i amidžama koji su poginuli u genocidu. Rekla je da prekid rata daje stanovnicima Gaze priliku da dugo plaču i duboko tuguju za onim što su izgubili i što im se dogodilo u brutalnom genocidu.

Stanovnici Pojasa Gaze čekaju da primirje stupi na snagu, nakon što je izraelska agresija trajala gotovo 16 mjeseci. Tokom tih meseci, okupacija je uništila mnoge aspekte ekonomskog i društvenog života, kao i infrastrukturu, a glad, siromaštvo i nezaposlenost dodatno su se produbili.

Tokom genocida, okupacija je sistematski i bez presedana uništavala infrastrukturu, kuće, bolnice i institucije, te ubila i ranila više od 155 hiljada Palestinaca, što je produbilo osjećaj bola i tragedije među stanovnicima Gaze, koje su UN-ovi izvještaji opisali kao najtragičnije u savremenoj historiji.

Kamere su zabilježile suze radosnice koje mnogi nisu mogli zadržati, pomiješane sa neizmjernom nadom koja je nastojala obnoviti “život”. Snimci su prikazivali potresne scene, porodice koje su plakale od sreće i koje su se grlile u suzama, nakon svega što su preživjeli.

Razgovor o “sutrašnjem danu” nije ograničen samo na političare, već su palestinski građani širom pogođenog Pojasa Gaze, od prvih trenutaka objave prekida vatre, počeli planirati taj “sutrašnji dan”; kako se vratiti svojim područjima i domovima, ako ih još uvijek ima ili čak iako su oštećeni. To jasno ukazuje na veliku želju i sigurnu spremnost da povrate svoje živote koje im je okupacija oduzela od oktobra 2023. godine.

IslamBosna.ba

Izvor: palinfo.com