Iracionalna mišljenja u islamu
IslamBosna.ba – Bilo bi očekivano da muslimani u svom umu imaju rezerviran karantinski prostor za sva lažna vjerovanja i predrasude, jer su Kur’anom poučeni da se znanje treba usvajati na osnovu utemeljenih i činjeničnih informacija i dokaza.
Allah kaže: „Ti reci: Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite.“ (Kur’an, 2:111)
Musliman vjeruje u empirijske dokaze i u znanje stečeno pravilnim posmatranjem i eksperimentisanjem. Musliman vjeruje u uzročno-posljedičnu racionalnu istinu koja se spozna bez utjecaja ličnih želja i interesa. Musliman također vjeruje u istinitost Božije objave. Stoga, musliman usvaja stajalište da dokaz može biti empirijski, racionalni ili, kad je u pitanju ono što je van ljudskog opažanja, duhovni.
IslamBosna.ba – Ovo je jasno iz Allahovih riječi: Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni. (Kur’an,16:78)
U ovom ajetu Allah definira izvore spoznaje koji mogu spasiti bilo koga od neznanja. Allah kaže: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (Kur’an, 17:36)
Ovim ajetom nam se zabranjuje slijeđenje svega što nije podržano dokazom i ukazuje nam na sredstva koja možemo koristiti radi spoznaje.
Slušanjem učimo o Objavi, posmatranjem stičemo empirijsko znanje, a umom razlučujemo i donosimo odluke.
Primjenjivanjem ove metode, muslimani koji su živjeli u prošlim vremenima uspjeli su da prerastu doba neznanja u kojem su živjeli i postali su prvaci u historiji, vodeći civilizaciju naprijed. Nisu smatrali da postoji konflikt između racionalnog i duhovnog znanja. Živjeli su u skladu sa harmonijom između ova dva principa i ostvarili maksimalni potencijal.
Ovo je očigledan kontrast u poređenju sa jadnim stanjem u kojem se muslimani danas nalaze. Muslimani su odsječeni od empirijskih nauka, koje su na početku blistave historije bile predvodnici uspjeha.
Muslimanska društva su okupirana pošastima poput narodnih priča i praznovjerja koja guše intelektualni potencijal, a kao rezultat donose samo zabunu. Za neke, razlika između narodnih priča i predrasuda, s jedne strane, i intelektualnog znanja, s druge strane, vrlo je nejasna. Sa lahkoćom se prihvataju neprirodne i čudne tvrdnje za koje se smatra da su nastavak vjerovanja u nevidljivo. Neki ljudi prihvataju najneosnovanije tvrdnje, dok se dobrobit i zdrav razum gledaju s dozom sumnje i prezira.
Narodne priče i predanja se šire brzinom svjetlosti i vrlo je lahko da će postati novi način govora. Šejh Muhammed Rašid Rida je nekad davno napisao viziju koju je imao Ahmed, nositelj ključeva Kabe, predviđajući Smak svijeta, da bi nakon toga šejh Abdulaziz b. Baz napisao detaljnu studiju o tome. Mnogi ljudi bili su iznenađeni da je šejh uopće obratio pažnju na tu neosnovanu priču. Primjeri poput ovog se pojavljuju iz godine u godinu.
Moderna tehnologija je učinila takve priče lahko dostupnim. Internet, satelitski kanali, mobiteli i mnoga druga tehnološka pomagala razotkrila su kako loše muslimani filtriraju informacije do kojih dolaze, te kako lahko prihvataju ideje koje se kose i sa temeljima islama i sa zdravim razumom. Tako je razotkrivena naivnost i lahkovjernost velikog dijela populacije.
Donosioci istine često moraju trošiti vrijeme ispravljajući lažne navode koji se šire poput smrtonosnog i podmuklog virusa, kojeg nijedan imuni sistem nije provjerio. Religiozni ljudi su nerijetko žrtve mitova o svecima. Bolesni su skloni vjerovanju da je njihova bolest uzrokovana urokom, te se liječe neosnovanim metodama koje nisu u skladu sa islamskim učenjem. Mnoge žene vjeruju u praznovjerja o urocima, džinima, sihrima i sklone su tumačenju snova.
Ljudi koji se žele brzo obogatiti često su zavarani primamljivim obećanjima koja im nude razni spiritualni mediji, koji tvrde da su u dosluhu sa džinima ili drugim ljudima te da će im tako otvoriti riznice zakopanog bogatstva.
Javnost nema strpljenja da pokuša razumjeti ono što vodi k istinskom znanju. Ljudi nisu spremni za kritičko razmišljanje. Lahko usvajaju novo i strano. Osoba može prisustvovati predavanju, a da ne zapamti ništa od onog što je rečeno, osim onog najneuobičajnijeg. Isto se može reći i za čitanje dnevnih novina. Neki ljudi se zanimaju samo za bezvrijedne članke koji donose najmanje dobrobiti, ali zato privlače pažnju zbog nesvakidašnjosti.
Ipak, Allah nas usmjerava riječima: Za one koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraćaju, – njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje koji Kur’an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na pravi put ukazao i oni su pametni. (Kur’an, 39:17,18)
Zapanjujuće je da istaknuti učenjak ili naučnik koji je u stanju da maksimalno upotrijebi svoj um na polju sekularnih nauka pogne svoju glavu pred praznovjerjima. Zbog ovoga se pitamo kako je moguće da tako različiti mentalni sklopovi postoje u istom umu.
Da li vjera u gajb, tj. vjera u ono što se ne može čulno opaziti ili dokazati, daje dozvolu muslimanima da odbace prirodni razum i odbace sve ono što se dokaže razumnim? Kad god se praznovjerje useli u ljudski um, uzrokuje nestabilnost uništavajući kritičko razmišljanje. Ovakva praznovjerja ocrnjuju islam.
Praznovjerja uništavaju samopouzdanje. Sigurnost u sposobnosti je ono što je bitno za traženje znanja, za inventivnost i napredak.
Zdrava civilizacija nema poštovanja za predrasude. Moramo se potruditi i postaviti prioritet da izvršimo reformu našeg odnosa prema obrazovanju i razviti neophodne tehnike razmišljanja. Onaj ko je zabrinut za buduće muslimansko društvo ne može zanemariti potrebu reforme. Ne smijemo dozvoliti da nas problemi i okolnosti odvrate od ovog cilja. Zaista, jedino na ovaj način ćemo stvoriti čvrste temelje za buduće izazove koji nam dođu.
Autor: Selman el-Auda
Izvor: icsfp.com
Za IslamBosna.ba prevela: A.V.
