1. Ići za suncem
Ovo je put pravo prema uspjehu. To je staza marljivih, onih koji unaprijed razmišljaju, koji su fokusirani na cilj. Biti na ovom putu znači ne gledati često unazad, ne dozvoliti da nas pomete ili zaokupi ono što drugi ljudi rade i govore. Možda ćemo pogriješiti u svojim nastojanjima, ali ne možemo dopustiti da nas to zaustavi.
Umjesto toga, trebamo ispraviti svoje greške i ponovno se angažirati s još većim trudom. Ne možemo dozvoliti da dođe do rasprava koje su toliko pretjerane da nas ometaju na našem putu. Kada je jedan od naših ispravnih prethodnika započeo neki posao, jedan lijen čovjek koji nije imao šta raditi, htio ga je zaustaviti u tom poslu kako bi popričao s njim. On mu je rekao: “Idi za suncem.” (Pripisuje se Amir ibn Kajsu , Ibn Dževzi, el- Tebsira 2/315) Ovo je, zapravo, naziv ovog puta. Moramo maksimizirati ulaganje u dane kojima raspolažemo, kako bismo posao obavljali što produktivnije. Ovo ne znači da trebamo biti arogantni ili se distancirati od kritika drugih ljudi. Daleko od toga. Drugi ljudi imaju pravo kritizirati naš rad i ukazati nam na greške koje napravimo.
Međutim, ne moramo se zaustavljati i odgovarati svakome kad se neko ne slaže sa nama. Ne moramo se slagati sa svima oko nas. Recite šta imate reći i pustite druge da kažu ono što žele. Vrijeme će reći čije će mišljenje dati najbolje plodove. Mnoge ideje i sugestije s vremenom se pokažu kao neuspješne, a rasprava izazvana njima često postane promašen trud. Neki problemi izgledaju važni pod određenim okolnostima, ali postanu nebitni kad se te okolnosti promijene; postanu poput slijepe ulice. “Ići za suncem” znači ostati fokusiran na put koji smo odabrali, uvijek razmišljati o tome šta još možemo postići, istraživati nove mogućnosti. Znači minimizirati težnju za raspravom o istim stvarima koliko god je to moguće. Nekad samo vrijeme pokaže da li je nešto uistinu u redu ili nije.
2. Vrtiti se ukrug
Ovo je drugi put. Osoba na ovom putu – bilo da je pisac, mislilac, aktivist – uvijek se fokusira ponovo na istu aktivnost. Ta osoba uvijek reagira na prigovore, uvijek se brani i opravdava ono što radi. Kod ovakvih ljudi postoji težnja da se fokusiraju na druge ljude, kategorizirajući ih i lijepeći im različite etikete: neki su neiskreni, neki zavidni, neki originalni. To je zato što ljudi na ovom putu vječno vode intelektualne i verbalne bitke i smatraju da je ključno identificirati svoje neprijatelje i saveznike.
Međutim, ova konstantna rasprava, preispitivanje, zabavljanje različitim prigovorima uzima svoj danak kod takvih osoba, kako u pogledu njihovog izgleda, srca, tako i pristupa životu. Ovakvi ljudi postaju pretjerano fokusirani na sebe, na jedan jedini projekt koji im postane opsesija, koji, unatoč tome, nikada ne dolazi do svog kraja. Stalno moraju braniti taj projekt i diskutirati s drugim ljudima, što oduzima ogromnu količinu energije i vremena. Kao posljedica, svi njihovi napori vrte se oko jednog projekta. Taj projekt može biti malen ili srednje veličine, a čak i ako je riječ o nečemu velikom i značajnom, to ne znači da zahtijeva više vremena i truda nego što je stvarno potrebno za njegovu realizaciju. Svako vrijeme provedeno u opravdavanju i branjenju projekta je promašeno vrijeme.
Žalosno je da ljudi padaju u ovu zamku. Oni to rade slobodnom voljom, inspirirani svojom revnošću prema radu, ohrabreni svojim natjecateljskim duhom i željom za podrškom koja im znači tako mnogo. Međutim, umjesto da im taj žar pomogne u ostvarenju velikog posla, on se okreće protiv njih i iscrpljuje njihov napor. Kada shvatimo da su naše vrijeme i energija oskudni resursi, i da su naše produktivne godine ograničene, (obično najbolji posao uradimo između 20. i 50. godine), bit će nam jasno da nemamo vremena za ovakva ometanja. Moramo izaći iz rutine u kojoj se nalazimo i krenuti s novim, kreativnim radom. Moramo manje pažnje obraćati na klevetnike, a pogotovo ne smijemo se osvrtati na njih s novim optužbama. Ostavite njihove poslove Allahu.
Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim. (El-Fussilet, 46)
Prava kritika nikad nije destruktivna za dobru ideju. Može je samo ojačati, potvrditi njenu ispravnost i učiniti da ona sazrije. Uloga kritike je da izbrusi ideju i ukloni nedostatke koji bi mogli postojati u njenoj koncepciji. Ako se suočavamo s idejom čija je vjerodostojnost upitna, kritika može istaknuti njene jake i slabe strane. Često je čisti egoizam ono što ljude drži na ovom drugom putu i čini da se vrtimo u krug. Vjerujući da uvijek moramo biti u pravu i dokazivati to drugima, ometamo vlastiti put djelovanja, produktivnog rada i stavljamo se u situaciju besplodnih rasprava, opravdavanja i beskorisnih diskusija.
Ovo su dakle, ta dva puta. Naivno je pomisliti da možete istovremeno biti na oba ova puta. Naprimjer, imate samo jedan želudac. Ako ga napunite nezdravom hranom i gaziranim pićem, neće biti prostora za zdravu hranu. Isto tako, ako provodite svoje vrijeme slušajući što drugi govore, odgovarajući na njihove prigovore, pobijajući njihove tvrdnje, nećete imati vremena za ništa drugo. Protraćit ćete godine svog života u naporima koji ne donose rezultate.
Imajte na umu da je pobijanje prigovora rijetko mudar izbor. Često dovodi do toga da branimo svoje stanovište radije nego da učimo nešto novo iz onoga što drugi govore, i vrlo rijetko (ako ikako) dovodi do toga da poboljšamo svoje ideje.
Najbolje je odgoditi odgovor kako bi se strast smirila i mogli smireno razmotriti stvari, razmišljajući o poenti koja bi trebala biti bazirana na neutralnosti – s ciljem da profitiramo od onoga što ljudi govore, a ne da ih pobijamo. U međuvremenu, možemo nastaviti s vlastitim poslom. Kaže Uzvišeni Allah:
Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onome što oni pojedu i popiju kad se klone onoga što im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela čine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro čine. A Allah voli one koji drugima dobro čine. (El-Maide, 93)
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
Autor: Selman el-Auda
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba