Fetva za pokrštene muslimane Andaluzije koja će nas naučiti da cijenimo ono što imamo

IslamBosna.ba – Nakon pada Granade 1492. godine, posljednjeg uporišta muslimana Andaluzije, granadski emir Muhammed XII pregovarao je o uvjetima predaje. Jedan od uvjeta, prihvaćenih od strane katoličkih kraljeva, bio je osiguranje vjerske tolerancije prema muslimanima. Ovo je značilo da će im biti omogućeno slobodno ispovijedanje islama, da neće plaćati veći porez od kršćana, da kršćani koji su prihvatili islam neće biti prisilno vraćani u kršćanstvo, i slično.

Isprva su katolički kraljevi provodili mirnu propagandu katoličanstva, povjerivši taj zadatak nadbiskupu Granade. Međutim, nakon posjete Granadi 1499. godine i uočivši koliko je grad zadržao muslimanske karakteristike, odlučili su proces pokrštavanja povjeriti kardinalu Cisnerosu. On je organizovao masovna pokrštavanja i spaljivanje svih vjerskih tekstova na arapskom jeziku. Ovo djelovanje izazvalo je pobunu (1499–1500) i ubistvo jednog od kardinalovih agenata. Kao posljedica toga, kršćani su povukli svoja obećanja o toleranciji.

Godine 1499. vjerski vođa Granade bio je prisiljen predati više od 5.000 neprocjenjivih knjiga koje su spaljene, osim pojedinih knjiga o medicini. Nakon toga, muslimanima je dat izbor između pokrštavanja, egzila ili nasilne smrti.

U rukopisima pronađenim u Vatikanu otkriven je dokument na arapskom jeziku, datiran na zadnji dan mjeseca redžeba 910. hidžretske godine (28. novembar 1504.), dvanaest godina nakon pada Granade. U dokumentu učenjaci iz Maroka savjetuju muslimane, koji su bili prisilno pokršteni, kako da sačuvaju svoju vjeru.

Nakon zahvale Allahu i donošenja salavata na Poslanika, s.a.v.s., učenjaci navode brojne nagrade za one koji istraju u vjeri i strpljenju. Dokument počinje riječima:

„Znajte da kumiri, bilo izrezbareno drvo ili isklesan kamen, ne mogu donijeti ni korist ni štetu. Potpunu vlast posjeduje samo Uzvišeni Allah, koji nema djece, i pored Njega nema drugog boga. Njemu robujte i činite ibadet. Obavljajte namaz, pa makar išaretom, dajte zekat poklanjajući vašim siromasima, jer Allah ne gleda u vaše likove, već u vaša srca. Čišćenje od nečistoće možete izvršiti ulaskom u more. Ako ne možete klanjati tokom dana, naklanjajte tokom noći. Niste obavezni uzimati abdest, već možete uzeti tejemum dodirom na zidove.“

Učenjaci dalje citiraju Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: „Uradite ono što možete.“ Savjetuju muslimane: „Ako vas prisile da se klanjate kipovima tokom namaza ili da prisustvujete misi, nanijetite svoj namaz i ono što oni rade prema kipovima, radite i vi, ali misleći na Allaha. Čak i ako niste okrenuti prema kibli, to nije obaveza u situacijama straha. Ako vas prisile da pijete alkohol, popijte ga bez namjere korištenja. Ako vas natjeraju da jedete svinjetinu, jedite je, ali neka vaša srca iskažu prezir, čvrsto vjerujući u njezinu zabranu.“

Savjetuju i u vezi s izgovaranjem riječi nevjerstva:„Kada ste prinuđeni da izgovorite riječi kufra, koristite aluzije i zagonetke. Ako nema drugog načina, izgovorite ih, ali neka vam vjera ostane čvrsta i prezirući ono što govorite. Ako vas prisile da psujete Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a oni ga nazivaju Mummed, psujte Mummeda, misleći na šejtana ili nekog čovjeka.“

Izvor: Devletu-l-islamijje fi Endelus, 4/342

Ovaj dokument svjedoči o teškim uvjetima u kojima su muslimani, kao i druge vjerske manjine, živjeli u Španiji nakon pada muslimanske Andaluzije.

IslamBosna.ba