Životne oluje su tu da nas nauče …

IslamBosna.ba- Sjećaš li se vremena prije oluje? Mislio si da si okrenut ka Bogu, ali tvoj jezik nije poznavao okus suza očaja. Tvoja sedžda je bila mehanička, a tvoja dova je bila samo izgovaranje naučenog.

Mislio si da znaš šta znači oslanjanje na Boga, ali si ipak mislio da možeš popraviti stvari samo ako se dovoljno potrudiš. Ti, ti, ti. Sve je bilo do tebe. Trebao si biti pametniji, imati bolju strategiju, pročitati još jedan tekst, pronaći boljeg doktora. Ti. Gledao si na svoje ruke kao na one koje će ti donijeti spas. Nisi vidio svoju nemoć. Tvoja ovisnost o Bogu još ti nije bila otkrivena.

I On ti je, iz Svoje beskrajne milosti, pokazao. Oluja je trajala godinama. Stizao je val za valom, svaki veličine planine. Sve jedna za drugom bile su lekcije iz poniznosti, slomljenosti i potpune ovisnosti o Bogu, sve dok se konačno nisi predao. Sve dok nisi naučio dublju istinu nego što bi te to uljuljani komfor ikada mogao naučiti. Oluja je bila tu da te oblikuje, da tvoje srce omekša do potpune čovječnosti.

Odušak je došao onda kada si konačno naučio da tvoje ruke moraju raditi, da, jer kao Božji rob moraš se boriti na Njegov način. Ali odušak nije došao kao posljedica tog truda, tvoje pameti ili vještina. Rad je bio tu da ispuniš svoju dužnost, a ne da se oluja pretvori u sunce.

Tek kada je tvoje srce pronašlo svoju istinu, svoj mir, i tek kada je zbacilo sa sebe breme odgovornosti za pokretanje mora, oluja je prošla.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Dalija Mudžahid

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba