IslamBosna.ba- Ovo nije bio jednostavan pokušaj hvatanja i otmice. Dužnosnicima koji su poslati u Istanbul da se postaraju za Džemala Hašugdžija date su jasne upute: vratite se s živim Hašugdžijem ili ga tamo ubijte.
Naredba nije došla ni od jednog višeg generala ili birokrate, već izravno od de facto glave najveće kraljevske porodice na svijetu koja kontroliše najveće svjetske rezerve nafte.
Došla je iz posljednjeg bastiona srednjovjekovne dvorske politike, ironično podržane naizgled nezaustavljivom plimom globalnog populizma.
Gorostas od čovjeka koji je uvijek imao pristupačno ponašanje, Džemal Hašugdži je imao zastrašujuću listu kontakata među kojima su vođe, političari, privrednici, i ono što je moglo dovesti do ove tragične smrti, brojeve od nekih viših članova porodice Ali Saud.
Hašugdži bio poželjan sagovornik gotovo svakom zapadnom novinaru, analitičkom centru i akademiku koji je tražio informacije iz pouzdanog izvora iz Saudijske Arabije, popularne saudijske reakcije na zapadne politike.
Kada je odlučio da samovoljno ode u izgnanstvo, Hašugdži je rekao svojim najbližim prijateljima da on nije osoba koja bi mogla podnijeti zatvor ili mučenje.
Ali, tokom izgnanstva, postao je sve usamljeniji. Njegova tadašnja supruga, pod neprekidnim pritiskom tradicionalnih i društvenih medija koji su vodili kampanju protiv njega po nalogu zlokobnog kraljevskog savjetnika Sauda el-Kahtanija, zatražila je razvod i gotovo slomljeni Džemal je prešutno prihvatio.
Nakon što su izazvali prekid harmoničnog Džemalovog života, moćnici iz Rijada su mislili da su neutralisali jednu od ključnih javnih osoba koje su im predstavljale prijetnju time što su bile nezavisne.
Ipak, niti razvod niti njegovo izgnanstvo nisu spriječile Džemala da nastavi tražiti nove načine da prenese svoju poruku.
Zaista, u svom radu sa Washington Postom, on je pristupio pisanju novom snagom, često smiješeći se ironično dok je čitao online prijetnje i uvrede trolova saudijske vlade i njihove sistematske kampanje. U jednom odgovoru na njih, Džemal je kazao kako ga rastužuje njihovo postojanje. “Historija će osloboditi krivice one koji su zatvoreni i mučeni, dok će potpuno ignorisati ove trolove”, objavio je on na Twitteru.
Gnjevni princ
Unutrašnji mir kojeg je Džemal pronašao izazvao je ljutnju i impulzivnost Muhammeda bin Selmana. Okružen skupinom agresivnih lojalista s premalo iskustva a previše želje da mu udovolje, njegov gnjev je dosegao neizrecive granice. S gotovo hroničnom ovisnošću o društvenim medijima, prijestolonasljednik svakodnevno pretražuje vijesti u virtualnom svijetu na svome iPadu, kako bi iz prve ruke ispitao utjecaj kampanja koje je osmislio njegov savjetnik.
Uz sve resurse koje dnevno donosi 8 miliona barela nafte, nemogućnost da zaustavi Hašugdžijev utjecaj bio je stalni podsjetnik uspostavljene granice između autoritarnosti i neograničene slobode.
Veći gnjev je bio usmjeren na njegov narod, smiješne televizijske emisije prenosile su apsurdne tvrdnje o bilo kojim neovisnim ličnostima na društvenim medijima te beskrajni sati naglašavanja MbS-ove genijalnosti, vizije i obraćanja.
Nakon javnog ponižavanja i degradiranja najjačeg člana Kraljevine u nastojanju da postane prijestolonasljednik, MbS je učinkovito uklonio svu opoziciju unutar porodice. Uz listu svih nezadovoljnih pripadnika saudijske kraljevske porodice, uz saglasnost Jareda Kushnera, mogao se usmjeriti na svakog od njih, smjenjujući ih s javnih dužnosti, prisiljavajući ih da ih straha pobjegnu van zemlje ili ih zatvarajući u onome što će u historiji ostati zabilježeno kao jedan od najvećih zaštitnih reketa.
Ne postoji uvid ili transparentnost ovoga što se dogodilo, ali dovelo je do toga da na stotine privrednika, koji nisu bili među zatvorenicima u Ritzu, dobrovoljno prebace na desetine miliona dolara kako se princ ne bi usmjerio na njih.
Nezadovoljstvo
Ipak, pojedini članovi kraljevske porodice su izbjegli. Glavni među njima je Ahmed bin Abdulaziz. Posljednji iz takvozvanih es-Sudejrijjun es-Sabʿah, Sudejrinih sedam, dugogodišnji zamjenik ministra unutrašnjih poslova koji je zadužen za jako kompliciran plemenski sistem i smirivanje tenzija među njima, je krajem avgusta 2018. godine napravio neplaniranu interakciju ispred hotela u Londonu sa bezazlenim aktivistom iz Bahreina.
Implicitno je kritikovao prijestolonasljednika i njegov krvavi rat u Jemenu u video snimku koji je nekoliko sekundi nakon objavljivanja postao viralan. Šokiranom Kraljevskom sudu je trebalo više od jednog dana da objavi slabo sročeno saopćenje u ime princa Ahmeda gdje on potvrđuje svoju nepokolebljivu lojalnost kralju i prijestolonasljedniku.
To nije pomoglo da se ubijede na milioni Saudijaca koji su prethodno čuli da je mjesecima ranije Ahmed ljutito insistirao da se ukloni MbS-ova slika sa predvorja aerodroma odakle je putovao.
Uprkos tome što je poznat po svojem mirnom temperamentu poput mnogih rođaka njegove generacije, Ahmed je šokiran destruktivnom prirodom MbS-ovih politika i njegovom nepromišljenošću. Sada u Londonu je bio sasvim drugačijeg karaktera od onog po kojem je bio poznat cijeli svoj život i razmišljao je kako da pokuša i utječe na promjenu vladajuće strukture.
Džemal Hašugdži je to znao. Dok je to znatno govorilo o njegovoj prijatnoj prirodi, također nekada je biilo i prokletstvo zbog kojeg su ga pripadnici saudijske kraljevske porodice voljeli prozivati.
Prijetnja smrću i užasno ubistvo
Hašugdži je bio neko ko je stavio u žižu javnosti mnoge socijalne proturječnosti Saudijske Arabije. On je potjecao iz srednje klase, obrazovani muškarac iz Hidžaza koji je imao dobre veze s Nedždom. Bio je posve umjeren i pluralan u svojim stavovima, a ipak dobro je razumio ekstremistički narativ i uspijevao je s njima izlaziti na kraj. Nikada nije osuđivao i uvijek je imao zanimljive priče, a prije svega bio je pouzdan. I tako telefonski pozivi su počeli. Kako je njegov ugled u Americi počeo rasti, sve više prinčeva mu se obraćalo.
Bilo je tu drugih pripadnika saudijske kraljevske porodice, manjeg ranga od Ahmeda bin Abdulaziza, ali sve sinovi i rođaci kraljeva. Njihova obraćanja Džemalu, koja su MbS prenosili njegovi ulizivački aparatčiki, su dovela do usijanja MbS-ov ured i dovela su do prijetnji smrću.
Članovi MbS-ovog ličnog elitnog odreda- es- Sejf el-Adžrab brigade počeli su raditi sa kolegama iz Generalne obavještajne agencije i forenzičarima na planiranju. Čim su stigli izvještaji iz konzula u Turskoj da je došao tražiti dokumenta o razvodu, Rijad je pokrenuo stvari. Rečeno mu je da se vrati nakon sedam dana, u toku kojih je isplanirana cijela logistika pod nadzorom MbS-a i njegovih savjetnika. Živ ili mrtav, završiti za jedan sat bila je naredba.
Tog kobnog dana kada je Džemal ušao u saudijski konzulat, konzul koji nije sumnjao ni u šta, navikao da udara pečate na vize i puši cigare tokom noći u kafićima Istanbula, dobio je grubo upozorenje kada je tim zvaničnika ušao u konzulat s kraljevskim odobrenjem da im se dozvoli pristup svim područjima.
Ne zamišljajući šta bi se moglo dogoditi, zbunjeni birokrata je proveo minutu razgovarajući s Džemalom dok MbS-ovi operativci nisu došli u ured i tražili od Džemala da krene s njima. Hašugdži je vidio kako mu se najgori strahovi obistinjuju.
Snimci ukazuju da je gotovo histerični čovjek pokušavao pobjeći dozivajući pomoć, ali bez uspjeha. Iako ga je drogiranje moglo odmah ubiti, to je došlo tek nakon borbe i umro je pred očima šokiranog konzula. Njegovo tijelo visine preko 185 cm i težine 105 kg koje je ležalo na podu je trebalo prebaciti, tim je zatim prešao na drugi dio svog jezivog plana- i ovdje je brutalno sadistička priroda MbS-a došla do izražaja- komadanje Džemalovog tijela.
Dok je njegova zaručnica doživljavala javni i online slom, a na stotine njegovih prijatelja je tražilo odgovore, ratoborni i manični kraljevski sud je usmjerio svoju online vojsku i medije na borbu protiv tursko-katarske-islamističke zavjere protiv Saudijske Arabije. Niko nije ni spomenuo ubistvo. Bez ikakvog pokušaja da se odgovori na legitimna pitanja o tome gdje se Džemal nalazi.
Žestoka makartistička kampanja je progonila svakoga ko bi postavio pitanje, svakoga ko je pozitivno govorio o Džemalu, i ono što je posebno nisko za MbS-a, svakoga ko nije govorio protiv Džemala ili ove izmišljene zavjere.
Privatno, prijestolonasljednik i njegovi sljedbenici su zbijali redove i okupljali se pokušavajući da pronađu izlaz iz zbrke koju su napravili. Nisu ni sanjali da će njihov zločin naići na ovakav stepen globalne osude. Toliko veliki da je uspio doći i do kralja uprkos preprekama koje su postavili. Ministar vanjskih poslova i ministar informacija nisu mogli odgovoriti na sve veće pozive svjetskih medija i političara. Udvostručili su svoju ‘odbranu’ Kraljevine pričama u kojima su bombardovali nervoznu i zabrinutu saudijsku javnost fanatičnim anti-turskim i anti-katarskim sadržajom, neprestano bombardujući idejom da je ‘Kraljevina u ratu’.
Sada, dok Trump lagano vrši pritisak i nakon Pompeove posjete, to bi moglo dovesti do prihvatanja Džemalove sudbine u konzulaštvu. Ali, ovo prihvatanje će biti zaključak donesen s mnogo trilateralnog pregovaranja prvenstveno nad ugovorima i finansijskom podrškom. Saudijci su napravili još jedan nered koji samo njihova gusta crna nafta može prekriti.
Napisao: Seid el-Arabi,
pseudonim autora koji je blisko povezan s velikim brojem osoba koje su navedene u ovom tekstu. Također stanovnik je mjesta gdje bi objava njegovog identiteta mogla ugroziti njegovu sigurnost ili dovesti do problema u slobodi kretanja
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba