IslamBosna.ba- Kako imami mogu ispuniti svoju ulogu čuvara svojih zajednica ako njihovi glasovi nastavljaju da zamiru u ovom digitalnom dobu? Koje transformacije i prilagodbe moraju izvršiti da bi vratili autoritet i utjecaj koji su stoljećima tradicionalno imali? Historijski je ulema bila u centru formiranja kulture u muslimanskoj zajednici. Oni su bili trendseteri. To više nije slučaj. Imami su se bavili različitim naukama. Učenje napamet Kur’ana i hadisa je tradicionalno bilo osnovni preduvjet da bi se ostvarila karijera u prirodnim i društvenim naukama. Zbog toga smo imali ulemu koji su također bili i doktori, inžinjeri i filozofi. To su bili ljudi koji su tumačili svijet muslimanskim masama na principima Kur´ana i sunneta.
Muslimanski svijet je podlegao odvajanju nauke od religije revnosno slijedeći sekularni Zapad. Kao posljedicu imamo muslimanske doktore, naučnike i inžinjere koji ne znaju osnove kad su u pitanju Kur´an i sunnet. S druge strane, imamo ulemu koji nisu stručnjaci u društvenim i prirodnim naukama. Ovo je stvorilo nailzgled nepremostiv jaz u muslimanskom ummetu između onih koji su stjecali obrazovanje u sekularnim školama i onih koji su se obrazovali u tradicionalnim medresama. Nijedna od grupa ne razumije drugu i nisu sposobni da stvore sveobuhvatno i jedinstveno vođstvo koje je baština uleme prijašnjih generacija. Malo je islamskih učenjaka u ummetu koji su poznavaoci i religijskih i naučnih disciplina.
Pored toga, već stoljećima je prisutan lagani, ali neprekidni „odljev mozgova” iz medresa. Zbog ogromnih karijera koje su dostupne onima koji završe sekularne škole u odnosu na one koji završe medrese, muslimani često upisuju svoju najpametniju i najbistriju djecu u sekularne škole. Ustvari, za mnoge muslimane je školovanje u medresama posljednja opcija, i to obično za one koji su podbacili u sekularnom obrazovnom sistemu. Rezultat ovoga je veliki broj kritičkih mislilaca u sekularnom taboru i nedostatak kritičkih mislilaca među ulemom.
Dokaz za ovo je prilično očigledan u količini literature muslimanskih naučnika i inženjera, za razliku od slabe produkcije savremene islamske književnosti naše uleme. Posljedica ovoga je i da je intelektualno vođstvo muslimanskog ummeta predvođeno sekularnim taborom. Glas uleme današnjice je gurnut na margine i više nema istu pažnju muslimanskih masa kao prije kolonizacije islamskog svijeta. Razlog zbog kojeg ulema još uvijek naizgled ima centralnu ulogu u mnogim dijelovima islamskog svijeta je što je stopa nepismenosti među muslimanima još uvijek žalosno visoka i ulemi je mnogo lakše da utječe na mentalne sklopove takvih ljudi nego na obrazovane ljude. Međutim, političko vođstvo u mnogim muslimanskim zemljama predvodi sekularni tabor, a ulema ima kozmetičku funkciju dajući „islamsku pozadinu’ sekularnoj politici naših muslimanskih lidera.
Vratimo se na naše pitanje: Kako ulogu imama možemo ponovo učiniti centralnom u muslimanskoj zajednici? Ovo zahtijeva dugoročne i kratkoročne mjere.
Kad su u pitanju dugoročne mjere, treba promatrati trostruki pristup:
- Islamski naučnici, inženjeri te ostali koji trenutno stječu obrazovanje u sekularnim institucijama trebaju izučavati Kur’an i hadis i osnovne klasike islamske literature da bi postigli određeni nivo kompetencija u svom razumijevanju islama.
- Ulema treba steći određeni nivo kompetencija u prirodnim i društvenim naukama kroz izučavanje osnovnih klasika i savremene literature u tim područjima.
- Trebaju se osnivati škole koje će se fokusirati na integraciju islamskih, prirodnih i društvenih nauka kako bi se proizvela nova generacija islamskih učenjaka (sličnih onima iz ranijeg vremena) koji će istovremeno biti stručnjaci u najmanje jednoj islamskoj i jednoj društvenoj ili prirodnoj disciplini.
- Ovo će omogućiti islamskom ummetu da opet stvori naučnu literaturu koja će neprimjetno integrisati islamske i prirodne i društvene nauke i na taj način obezbijediti sveobuhvatno i jedinstveno vođstvo kojeg je muslimanski svijet lišen u toku posljednja četiri stoljeća. Predložene mjere koje su spomenute traže da muslimanski učenjaci iz oba tabora (sekularnog i religijskog) započnu međusobni dijalog u kojem su obje strane ravnopravni partneri u tkanju vizije muslimanskog ummeta. Naravno, ovo je lakše reći nego uraditi. Dobra vijest je da su neki učenjaci već započeli takav dijalog, ali on je sporadičan i nije raširena pojava. Također, širom svijeta se osnivaju islamske škole koje teže integraciji islamskih i prirodnih i društvenih nauka. Ovakva praksa je još u povojima, ali ona obećava svjetliju budućnost ummetu.
Kad su u pitanju kratkoročne mjere, imami mogu uraditi sljedeće:
- Da postanu dobro potkovani znanjem iz tehnologije i medija: Uloga imama je po svojoj prirodi konzervativna i obeshrabruje usvajanje novih vještina i tehnologije. Ovo se pun ne razlikuje od učiteljske profesije koja se suočava sa istom dilemom bez obzira na vjeru. Imami trebaju steći znanje i stručnost kad su u pitanju tehnologija i mediji ne samo do nivoa koji će im omogućiti da budu ključni konzumenti savremenih medija, već i da postanu aktivni proizvođači medija i literature. Ovo će im omogućiti da prošire svoju davu na virtuelni svijet kroz pružanje autentičnog islamskog znanja na globalnom planu.
- Da postanu dobro potkovani kulturološkim znanjem: Većina imama, nažalost, djeluju iz određenih škola vjerske misli i metodologije te nisu sposobni da dopru do bilo koga van svojih kulturoloških granica. Kao dio globalizacijskog trenda, današnji imami služe zajednicama koje postaju sve raznolikije na mnoge načine. Kao kulturološki prevodioci, oni moraju proći kroz rigorozan međukulturalni trening da bi uspješno koračali kroz kulturološka minska polja unutar svojih lokalnih zajednica.
- Poznavanje engleskog jezika: Iako arapski mora ostati primarni jezik islama kao što je Allah, s.v.t., odredio, neophodno je da današnji imami steknu znanje engleskog jezika. Medrese su uradile veliki posao u razvoju poznavanja arapskog jezika među ulemom. Rezultat toga je da većina uleme zna barem čitati na arapskom te govore svoj maternji jezik koji je i primarni jezik njihove lokalne zajednice. Ovo je omogućilo imamima da fukcionišu unutar svojih lokalnih zajednica sve dok su one po prirodi bile homogene. Međutim, kao što je već spomenuto, muslimanske zajednice postaju sve više raznolike zbog čega imami moraju usvojiti i druge jezičke vještine. Najveća stopa poznavanja drugih jezika među muslimanima, neovisno o nacionalnim granicama, je u engleskom jeziku, zbog njegove sveprisutnosti i dominacije u mnogim profesionalnim područjima. Stoga, poznavanje engleskog jezika neće samo omogućiti imamima da dopru do različitih muslimanskih džemata, već će im obezbijediti ulaz intelektualnim dostignućima u različitim područjima društvenih i prirodnih nauka.
Ukratko sam istaknuo neke od utjecaja interneta na muslimane i izazove s kojima se suočava tradicionalna uloga imama i mesdžida. Također sam iznio neke strategije koje mesdžidi i imami mogu iskoristiti da bi ponovo vratili svoju centralnu ulogu u muslimanskim zajednicama. Cijeli svijet, a i muslimanski ummet se nalaze na važnoj raskrsnici kad globalizacija i tehnološka revolucija nastavljaju da povezuju svijet u jedno globalno selo. Allah je poslao islam kao globalnu silu prije nego se ijedan od ovih globalizacijskih trendova profilirao. Islam sadrži jedinstvenu viziju ujedinjenog čovječanstva. Ostaje da se vidi da li su muslimani i njihovi učenjaci i vođe sposobni da provedu svoju viziju u stvarnost kroz stvaranje te vizije vodstva i nade za jednog prosječnog Abdullaha ili Aišu u ovom digitalnom dobu na autentičan i sadržajan način.
Izvor: Islamicity.com
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba