Abdullah el-Auda- Kontroverzni saudijski državni tužitelj

IslamBosna.ba- U januaru saudijski zvaničnici su saopćili kako su u sklopu tekućeg suzbijanja korupcije pokušavali  povratiti 100 milijardi dolara stečenih ‘nezakonitim sredstvima’ bez specificiranja bilo kakvih transakcija. Nejasno je da li sudski postupak može riješiti ove postojeće osjetljive i važne korake protiv visoko pozicioniranih ličnosti u zemlji. Ovaj proces, kojeg nadzire prijestolonasljednik, a ne tužilac, ilustrira sve veću kontrolu izvršne vlasti nad pravosuđem.

Dana 17. juna 2017. godine, kraljevskim ukazom promijenjen je položaj glavnog tužitelja u državnog tužitelja (AG), a značajnije je što je uredu državnog tužitelja, koji je odgovoran za kaznene istrage i kazneni progon, data ‘potpuna neovisnost’ tako što AG direktno podnosi izvještaj kralju. Novi ured državnog tužitelja zamijenio je Ured za istrage i tužiteljstvo, koje se nalazio pod nadzorom ministra unutrašnjih poslova, prema članu 1. prethodne Uredbe Ureda za istrage i tužiteljstvo, i sve do februara 2015. njezini zaposlenici se nisu smatrali pravosudnim službenicima.

Veliki broj sudija i advokata pozdravio je novu promjenu i smatrao je korakom prema neovisnosti pravosuđa i vladavini zakona. Jedan bivši sudija koji je sada advokat kazao je da sve sudije sa kojima je razgovarao smatraju ovu promjenu direktnog povezivanja sistema sa kraljem kao ‘pozitivnu promjenu’ koja bi mogla zaštititi tužiteljstvo od direktnih uplitanja izvršnih vlasti, naročito ministra unutrašnjih poslova.[1]

Pored ukaza, kralj je odredio Saud el-Mudžiba kao novog državnog tužitelja, samo četiri dana prije velikog preustroja u kojem je Muhammed bin Selmana imenovao prijestolonasljednikom. Iako su pojedine sudije bile zadovoljne što su novi AG okupirali tradicionalisti s poznavanjem šerijata, veliki broj  advokata i sudija je bio razočaran. Iako je el-Mudžib prvo bio sudija,  a onda član Vrhovnog sudskog vijeća, njegovo iskustvo gotovo isključivo počiva na slučajevima povreda ličnih prava, što znači da su njegovo iskustvo i znanje ograničeni kada je u pitanju kazneno pravo, područje nad kojim AG ima ovlast. Prema jednom od sudija, el-Mudžib također nema  diplomu, nije napisao niti jednu knjigu ili istraživački rad, i da nije učestvovao u sudskim raspravama vezanim za kazneno pravo.[2]

Sudije i advokati su također podijeljeni na preporuku el-Mudžiba, koja je objavljena nekoliko dana nakon imenovanja, kako bi se ubrzala suđenja svim zatvorenicima koji su optuženi. Veliki broj kaznenih postupaka je odgađan, vjerovatno zbog birokratskih razloga, ali za koje je novi AG optužio sudije. Iako se ovo odnosilo za odgođene postupke, koje je veliki broj sudija smatrao pravno opravdanim, preporuka nije ubrzala suđenja, a pojedine sudije su ovaj korak smatrale kršenjem njihovih nadležnosti. Ova napetost je u avgustu 2017. godine dovela do spora između AG-a i ministra pravde Velida bin Muhammeda es-Samanija po ovom pitanju.

Dok su pojedini svađu smatrali znakom dubljeg spora između starog, tradicionalnog AG-a i mlađeg, reformističkog ministra pravde, pravi problem je  dosljedno izvršno preuzimanje pravosudnih pitanja, korak kojem je bila potrebna pokorna ličnost poput el-Mudžiba. Kada je služio u Vrhovnom sudskom vijeću, el-Mudžib je imao malo utjecaja i podupirao je svaku odluku predsjednika vijeća: po riječima jednog sudije, el-Mudžiba je ‘vrlo lahko kontrolisati’.[3] Dugotrajna promjena je dozvolila vladi da imenuje čovjeka na kojeg može utjecati- onog koji bi mogao olakšati izvandsudsku čistku koju je provodio Muhammed bin Selman.

Dana 4. novembra 2017. godine, nakon kraljevskog ukaza kojim je osnovan Nacionalni odbor za borbu protiv korupcije na čelu sa prijestolonasljednikom Muhammedom bin Selmanom, uslijedila je čistka prinčeva i javnih zvaničnika. El-Mudžib je izabran u ovaj odbor, ali samo kao obični član, iako je kao odbor za krivično gonjenje trebao biti pod njegovom nadležnošću kao AG. I iako je ukaz iz juna 2017. godine propisao da državni tužitelj pondnosi izvještaj izravno kralju- kao član odbora on izvještava prijestolonasljednika. Ovo je glavna pravna proturječnost. El-Mudžib je 8. novembra objavio saopćenje o antikorupcijskim predmetima odbora, ali pojedine saudijske sudije su primijetile da saopćenje koristi vrlo tehnički i pravni jezik koji nije uobičajen za osobe poput el-Mudžiba, koje poznaju šerijat, sugerirajući da ga je možda neko drugi napisao za njega, vjerovatno prijestolonasljednik, koji je diplomirao pravo. Potičući zbunjivanje, el-Mudžibovo saopćenje navodi: “Dobili smo zakonsko odobrenje za sljedeći korak…. i za zaštitu prava osumnjičenih”. Nije jasno zašto je državnom tužitelju potrebno dodatno zakonsko odobrenje da nastavi s gonjenjem korupcije i od koga je bilo potrebno da ga dobije.

Uprkos el-Mudžibovom saopćenju, jasno je da čistka zaobilazi uobičajeni sudski proces. Uprkos velikoj pokrivenosti kampanje, nisu spomenute određene korumpirane ponude ili transakcije. I ostaje nejasno na šta se odnosi ili kako je izračunato da je 100 milijardi dolara stečeno nezakonito.Ova dvosmislenost je dala odboru slobodu da  se usmjeri proizvoljno na određene ličnosti i da zanemari druge koji su uključeni u iste istražene transakcije. Osim toga, nekoliko dana nakon što je počela čistka, viši saudijski zvaničnik je opisao pristup antikorupcijskog odbora kao ‘pregovaranje o priznavanju krivice’ od strane državnog tužitelja umjesto da se provedu bilo kakva suđenja. Iako proces ostaje nejasan, el-Mudžib je objavio da je većina pojedinaca na koju je bila usmjerena antikorupcijska kampanja izbjegla pravne posljedice ili dajući većinu dionica koje su imali u svojim kompanijama vladi ili izravnim prebacivanjem novca vladi. Međutim, saudijski pravni sistem nikada nije imao u sebi koncept sličan pregovaranju o priznanju krivice- što potencijalno otvara buduće izazove u pravu ukoliko praksa ne bude prepoznata u nijednom kasnijem zvaničnom ili pravnom krugu, a kamoli zakonu. Čini se da je koncept kasnije uveden da bi se opravdala antikorupcijska čistka u iznuđivanju novca od bogatih prinčeva i privrednika i da se objasni zašto nijedan od navodno korumpiranih pojedinaca nije izveden na sud.

U konačnici, ukaz o transformisanju tužiteljstva i imenovanje el-Mudžiba ističe dva kontradiktorna cilja. To je bio korak ka neovisnosti sudstva- dugotrajne reforme. Ali, također je stečena ova neovisnost imenovanjem državnog tužioca kojeg je ‘lahko kontrolisati’ i pruža osobu koja će jednostavno udarati pečat na želje izvršne vlasti. Ova kontrola je neophodna za proklamovani uspjeh izvansudskih procesa koji upravlja vrlo osjetljivom pravnom kampanjom protiv korupcije, čistkom kojoj je potrebna podrška i aplauzi, a u isto vrijeme kojoj je potreban zakonski okvir.

Napisao: Abdullah el-Auda,

sin poznatog saudijskog alima Selmana el-Aude, trenutno postdoktorski istraživač na području Islamskog prava i civilizacije na Pravnom fakultetu Yale univerziteta u SAD–u

Prijevod i obrada: IslaamBosna.ba

[1] Telefonski intervju sa autorom, 29. novembar 2017.

[2]  Intervju sa autorom, Washington, 19. novembar 2017.

[3] Isto