Između tuge i sreće: Mudrost prihvatanja života
IslamBosna.ba- Zašto izgledaš tako tužno? Koja je svrha tuge u tvom životu? Živiš li svoj život ili samo preživljavaš?
Ljudi se mogu smijati i zabavljati, ali da li to znači da ne skrivaju tugu i kajanje? Kada bi svi ljudi neprestano gunđali o svojim problemima, svijet bi preplavili tuga i nelagoda. Da li bi čovječanstvo u takvoj klimi moglo opstati? Da li bi se moglo razvijati?
Ali ako čovjek sagleda sebe iznutra, baš kao da se gleda u ogledalo, i uporedi svoju tugu s tugom čovjeka od početka vremena… Razmotri kratke godine koje provodiš u ovom životu i pogledaj ponovo – koliko je manje trenutaka tuge od onih ispunjenih srećom i zadovoljstvom. Ono što trebaš učiniti jeste osloboditi se tuge iz svog srca, odbaciti je i početi tražiti ono što te istinski usrećuje. Snaga je u sposobnosti da osjetiš zadovoljstvo usred nevolje, frustracije i nemira. Ali odakle dolazi ta prirodna sreća?
Allah te stvorio, baš kao što je stvorio i tugu – kao odraz sreće. Kroz tugu cijenimo radost, isto kao što hladnoću razumijemo kroz upoznavanje toplote.
Nekad čovjek misli da može sve, da može biti savršen. On oscilira između podcjenjivanja i precjenjivanja sebe, a rijetko se vidi onakvim kakav zaista jeste. Mudrost se stiče iskustvom, ali koliko puta bježimo od grešaka koje su zapravo izvor mudrosti?
auči se nositi s udarcima koje život zadaje i od Gospodara učiti o sebi, životu i onome što On želi od nas, Njegovih stvorenja. Ako budeš bježao od svojih grešaka, to će te odvesti ka još većim posrnućima. Neka ti srce bude vezano za Svemogućeg, koji je Nepogrješiv i Sveznajući. Tada ćeš spoznati sebe i početi istinski napredovati.
Ako provodiš život okrivljujući sebe za sve što se dešava, kriv si za poricanje uloge sudbine u svom životu. Također si kriv za osuđivanje Gospodara što je stvorio određene okolnosti!
Jesmo li mi, majušna stvorenja kakva jesmo, sposobni da razumijemo mudrost Stvoritelja? Ljudski rod ima ograničenu viziju života – ne možemo vidjeti ono što drugi vide, ne možemo sagledati život u njegovoj potpunoj ljepoti. Zašto se onda žalimo, osuđujemo i osjećamo bespomoćno?
Pretjerana tuga je destruktivna, a nekontrolisana – katastrofalna. Ona je alat u rukama šejtana, kojim upravlja ljudima i vodi ih, nesvjesne, prema njihovom uništenju. S druge strane, sreću raspodjeljuju meleki – zato je uzmi i dijeli s drugima. Zaista će ti se tada ona vratiti.
Pretjerano plakanje zbog problema ili neprestano tavorenje u tuzi znak su nezadovoljstva svojim Gospodarom. Ljudi su stvoreni da doživljavaju različite emocije, i to je ono što ih čini posebnima. Međutim, pretjerivanje u ispoljavanju tih emocija može ih uništiti. Svemogući Allah nas je pozvao da vladamo svojim osjećanjima i da ih kanališemo na pozitivan i lijep način.
U vremenima tuge, najveće iskušenje je prebroditi negativnost i beznađe i procijediti iz usta sljedeće riječi: Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. U tom trenutku pokornosti, duša će biti oslobođena tuge koja ju je prijetila progutati.
a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju! (Er-Ra’d, 28.)
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
Napisao: Kemal Bedr
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
