Sultanija Hurem- Voljena žena ili vrhunski manipulator? -

IslamBosna.ba- Sultan Sulejman je bio poznat kao osvajač Beograda, Rodosa i zbog toga što je bio prvi osmanski vladar koji je opkolio Beč. Međutim i pored svojih vojnih uspjeha na našim prostorima je poznat, nažalost, većinom po ljubavnoj priči (po historijski ne baš i potkrijepljenoj seriji) sa sultanijom Hurem.

Sultanija Hurem je rođena u Ruteniji u zapadnoj Ukrajini, koja je tada bila pod vladavinom Kraljevine Poljske. Iako je njeno rođeno ime bilo Aleksandra Lisovska bila je poznata kao Rokselana, što znači Djevojka iz Rutenije.

Lisovsku, čiji otac je bio pravoslavni sveštenik, zarobila je krimska konjica kada je imala 12 godina i poslala je u Topkapi palatu u Istanbulu. Nakon što je dugi niz godina prošla obrazovanje i obuku, dobila je ime “Hürrem” što znači ‘vesela, nasmijana’.

Iza svakog jakog muškarca stoji jaka žena

Sulejman je upoznao Hurem iste godine kada se uspeo na prijesto, a njihov prvi sin Šehzade (princ) Mehmed se rodio naredne godine. Nakon Mehmed, Hurem je rodila Selima, Bajazida, Džihangira, a onda i Mihrimah, jedinu kćerku koja se kasnije udala za Rustem pašu. Mehmed je bio omiljeno Sulejmanovo dijete, ali je umro u djetinjstvu zbog kuge. Kao uspomenu na svoga sina Sulejman je izgradio Šehzade džamiju u Istanbulu.

Ona je također prekršila dvovijekovnu osmansku tradiciju i postala zakonska žena sultana. U to doba, postojala je hijerarhija u haremu među ženama. Posljednje u hijerarhiji bile su novakinje (adžemi), zatim u gediklije (gedikli), gözde, ikbal. Sultanove miljenice koje bi rodile žensko dijete bile su rangirane kao hāseki kadın tj. četiri zakonske sultanove žene. Kada rodi sina djevojka iz harema dobija status hāseki sultan. Vladarica harema bila je sultanova majka ‘valide sultan’ i vladala bi do smrti svoga sina. Moć sultanije valide je neograničena, ne samo u haremu, nego i u cijelom carstvu. Bila je odgovorna za održavanje reda i mira u cijelom carstvu i naravno u haremu. Od nje se očekivalo da služi kao vodič i učitelj svome sinu za pitanja državne politike, jer je bila stariji ženski član vladajuće porodice.

Hurem je postala izuzetak iz pravila koja su se primjenjivala na djevojke harema, što je također izazvalo mnogo sukoba i svađi u svakodnevnom životu dvora. Glasine govore da Hurem nije željela da se uda za Sulejmana kada je prvi put zaprosio. Ona mu je kazala da prije sklapanja braka mora biti slobodna, jer su djevojke iz harema smatrane vlasništvom sultana i nisu se mogle udati ni za koga osim ako su oslobođene. Kada se sultan složio sa Hureminim uslovima, osmanski sultan je po prvi put u historiji oženio ‘haseki’. Sve do tog vremena, svi osmanski šehzade su odlazili u okruge carstva nakon što bi bili naimenovani kao guverneri sa svojim majkama. Međutim, Hurem je bila prva haseki koja nije otišla sa svojim sinovima jer je sultan želio da mu bude u blizini.

Žena sultana

Kada je Hafsa valide, Sulejmanova majka i kćerka tatarskog hana s Krima, umrla i Mahridevran, Sulejmanova prva žena, napustila dvor sa svojim sinom šehzade Mustafom, Hurem je postala jedina žena koja je imala moć na dvoru. Kada bi sultan išao u osvajanja, ona je nadgledala dvor i obavještavala sultana o Istanbulu, dvoru kao i razgovorima s državnicima u svojim pismima. Ona je također radila kao obavještajac sultana dok je bio odsutan. Kao što je shvaćeno iz njenih pisama, njena gramatika je bila dobra i pisala je sentimentalne pjesme. Zapravo, pogrešno je razmišljati o Hurem, koja je imala plemenit karakter, kao zloj i zavodljivoj ženi. Hurem je bila sultanija koja je uspješno nosila naziv ‘Žena sultana svijeta’.

Njena moć i utjecaj nad sultanom zaintrigirali su jednako Osmanlije i Evropljanje. Evropljani su je zvali Rokselana ili La Rosa (Crvena), što se odnosilo na boju njene kose, koja je vjerovatno bila crvena ili crvenkastosmeđa, a sultan Sulejman je u jednoj od pjesama nazvao ‘moja narandža’.

Hurem je kao haseki sultanija imala ogromno bogatstvo koje je koristila na izgradnju i podršku arhitektonskim

kompleksima u Istanbulu i Kudsu, pored onih u Ankari, Edirne i Mekki. Godine 1539., naredila je novoimenovanom dvorskom arhitekti Sinanu da dizajnira i izgradi grupu objekata koji uključuju džamiju, medrese i školu. Kompleks nazvan Haseki Külliyesi je izgrađen u dijelu Istanbula poznatom pod nazivom Avret Pazari, koji je kasnije nazvan Haseki, ime koje se i danas zadržalo. Početkom 1550-tih, kompleksu je dodata bolnica za žene, kao i javna kuhinja, a džamija je proširena početkom 17. vijeka.

Osim ovog vakufa poznat je i Haseki Hürrem Sultan Hamamı (kupatilo) koje je imalo odvojene dijelove za muškarce i žene, a sagrađeno je preko puta poznate Aja Sofije. Svaki dio je imao dvije kupole, jednu veliku i jednu malu stvarajući harmoničnu siluetu. Jedan je od rijetki očuvanih historijskih hamama u Istanbulu, a do nedavno je korišten kao izložbena galerija. Danas služi kao luksuzno tursko kupatilo.

Njenu ličnost najbolje ocrtavaju pisma koja je pisala Sulejmanu tokom njegove odsutnosti u vojnim poduhvatima. U svojim pismima Hurem piše o aktivnostima na dvoru i porodici, a čak Sulejmanu šalje i liste za kupovinu. U jednom čak traži ‘nešto što se zove kolonjska voda’ za šta je čula da je prilično popularno. Kao žena sultana, bila je jako samouvjerena da pošalje pismo novom kralju Poljske (koji je bio Sulejmanov saveznik) čestitajući mu na njegovom imenovanju.

Hurem je bila prva žena koja je živjela u palati Topkapi koja je prvobitno proglašena administrativnim i obrazovnim centrom carstva. Žene iz sultanove porodice su živjele u Staroj palati, a ne u Topkapiju sve do kraja 16. vijeka. Hurem se žalila da njenoj djeci nedostaje babo jer je puno odsutan, te da kada je u Istanbulu onda do kasno radi u uredu u Topkapi palati. Onda, jednog dana izbio je misteriozni požar u njenim odajama u Staroj palati primoravajući je da se preseli u palatu Topkapi.

Da li je sultanija Hurem bila dvorski manipulator?

Sulejman je imao sina, šehzade Mustafu, sa prvom ženom Mahidevran. Šehzade Mustafa je bio nalik njegovom djedu Selimu I zbog svog lijepog lica i hrabrosti, i od njega se očekivalo da naslijedi Sulejmana iako u Osmanskom carstvu nije postojao formalni sistem nasljeđivanja. Sultan Sulejman je poslao Mustafu u Amasiju ne zato što nije želio da bude njegov nasljednik, već kako bi branio istočnu obalu Osmanskog carstva i naučio upravljati velikim carstvom. Bez obzira koliko je Sulejman bio dobar i uspješan kao vladar, ljudima bi dojadio nakon mnogo godina. Pošto je Sulejman vladao 46 godina, ljudi su željeli da vide šehzade Mustafu kao sultana umjesto njegovog starog babe. Bliski krug ljudi oko šehzade Mustafe podstakao ga je da traži vlast, a nakon nekog vremena je počeo da govorio kao da je sultan. Ovo je izazvalo sumnju kod Sulejmana da se sprema zavjera protiv njega, i kada je dobio dokaze o izdaji svoga sina, pogubio je šehzade Mustafu. Govori se da je Hurem, koja je željela da njena djeca budu sultani nakon Sulejmana, ohrabrila sultana da ubije svoga sina. Pojedini historičari također okrivljuju Hurem i njenog zeta Rustem pašu za podstrekivanje Sulejmana da ubije svog velikog vezira Pargali Ibrahim pašu, zaboravljajući da spomenu šta su šehzade Mustafa i veliki vezir uradili da to zasluže.

U svome pismo Ajas paši, guverneru Erzuruma, šehzade Mustafa je otkrio svoje ambicije za prijestolom, iako je otvoreno tvrdio da neće svrgnuti svog oca i da želi da bude sultan jedino nakon Sulejmanove smrti. On je tražio pomoć od Ajas paše, koji je u to vrijeme istaknuti birokrata (Şerafettin Turan, Şehzâde Bayezid Vak’asi, 24 i 181-183. Za Mustafin plan stupanja na prijesto nakon Sulejmana vidi Hans Dernschwam, Hans Dernschwam Tagebuch einer Reise nach Konstantinopel und Kleinasien (1553/55), e.d. Franz Babinger (Müchen und Leipzig: Duncker&Humblot,1923),55). Ajas paša je odgovorio pozitivno, uvjeravajući princa da je on zaslužniji nego njegova braća. (Şerafettin Turan, Şehzâde Bayezid Vak’asi ,26.)

Pored toga, Mustafa je komunicirao sa venecijanskim bailom (izaslanikom) u Istanbulu, Domenico Treviano, i sa venecijanskim senatom. Depeša koju je Trevisano poslao venecijanskom Vijeću desetorice, napisano 15. Oktobra 1553. godine, ukazuje da je Mustafa poslao glasnika, Nebi-bega, venecijanskom izaslaniku u Carigradu tražeći njegovu pomoć da se uspne na prijesto; navedeni je također putovao u Veneciju kako bi pregovarao sa Senatom (Archivio di Stati di Venezia, Consiglio di Dieci, Dispacci Constantinopoli, Busta 2, 37 r-v). Nebi-beg je stigao 6. oktobra u Veneciju, a već narednog dana je imao prijem u Senatu. Na osnovu glasina po Veneciji, Nebi-beg je poslat da pregovara sa vlastima Venecije, koje su bile spremne da podrže Mustafu ukoliko im on preda bivše venecijansko uporiše u Moreji (Peloponeze). Mustafa je poslao glasnika sa vrijednim poklonima kako bi dobio podršku u borbi za prijesto. Njegov glasnik je u Veneciju donio i dva pisma, jedno Mustafino kao i njegovog emiralema (državnog zastavnika), Thomasa Michiela, sina venecijanskog plemića koji je zarobljen u bitci Preveza. Međutim, Mustafa nije poživio da vidi povratak svoga glasnika, jer je pogubljen istog dana kada je Nebi-beg krenuo za Veneciju.

Hurem je preselila 1558. godine od nejasne bolesti. Tokom skoro pedesetogodišnjeg braka sa Sulejmanom, rodila je pet sinova i jednu kćerku. Tri njena sina su umrla tokom njenog života, a ostala dvojica su se borila za prijestol. Najslavnija od njene djece bila je kćerka Mihrimah sultanija, koja je naslijedila majčinu inteligenciju i jak karakter.
Privrženost njenog muža Sulejmana prema njoj je nastavljena i nakon njene smrti, što se očituje u pjesmama koje joj je posvetio nakon smrti govoreći o svojoj usamljenosti.

IslamBosna.ba