Poruka svijetu od Rašide iz Mijanmara

IslamBosna.ba– Rašida (25) je iz države Rakhine u Mjanmaru iz koje je pobjegla prije devet dana.

Moje ime je Rašida i imam 25 godina. Prije revolucije u Arakanu, vodila sam veoma tih i jednostavan život. Imali smo polja koja smo obrađivali i kuću u kojoj sam živjela sa svojim mužem i naše troje djece.

Bilo je mirno i bili smo jako sretni sve do izbijanja krize.

Ostavili smo to sve iza nas. Naša kuća i polja su spaljeni tako da tamo više ne možemo živjeti.

Kada je vojska počela da puca u našem selu, brzo smo odveli djecu u džunglu i sakrili ih, bilo ih je strah opasnosti u divljini. Ali, kada smo se vratili da provjerimo kuću,  vidjela sam svojim očima da je mnogo ljudi ubijeno.

Iz džungle smo hodali osam dana sve dok nismo stigli do granice. Bili smo jako gladni i nismo imali ništa da jedemo osim lišća drveća. Djeca su nas stalno pitala za hranu, ništa nismo mogli ponijeti sa sobom, osim moje troje djece.

Granicu smo prešli u malom čamcu, bilo je jako opasno i mislila sam da ćemo potonuti pa sam čvrsto grlila svoju djecu.

Nisam sretna što sam u Bangladešu, imali smo svoje životinje, akru (0,4 hektara) obradivog polja, kuću, imali smo lijepo selo u našoj zemlji. Sve smo to ostavili iza sebe, vjerujem da možete zamisliti kako se tužno osjećamo.

Nedostaje mi naša kuća. Ovdje se osjećamo beznadežno, nemam ideje kakva će biti naša budućnost.

Ovdje ne dobijamo dovoljno podrške. Narod Bangladeša je veoma ljubazan i donose nam odjeću i hranu, ali nisam vidjela nijednu međunarodnu organizaciju. Željela bih da nam oni također pomažu, potrebna nam je hrana kako bismo preživjeli.

Moja poruka svijetu je da mi želimo mir, nemamo budućnosti bez mira.

Ispričano Katie Arnold u novom skloništu Unchi Prank u Chittagongu, Bangladeš

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba