Ahessan iz Mijanmara- Dozvolite nam da živimo kao i vi

arhiva

IslamBosna.ba– Zovem se Ahessan, imam 30 godina. Prije krize bio sam poljoprivrednik u svom rodnom selu Chin Khali, ali sam također učio djecu engleskom jeziku nakon posla, tako da sam bio jako zauzet.
Ujutro 25. avgusta, doručkovao sam sa porodicom kada je vojska upala u selo i počela da puca po nama. Bilo je to nasumično pucanje i petero članova moje porodice je ubijeno.
Pronašao sam majku kako leži na podu sa ranama od metaka u leđima, moja sestra je ležala u blizini sa ranama na licu i tijelu. Bila je to najtužnija scena koju sam vidio, ali nisam imao vremena da budem tužan jer sam se plašio da će vojska također i mene ubiti.
Vojnik je pokušao da siluje moju sestru, ona se opirala pa su je pretukli. Toliko je traumatizirana da nije progovorila od tada ni riječi, jedva se kreće pa smo je moj brat i ja donijeli ovdje na bambusu i deci.

Na putu prema Bangladešu vidjeli smo mnoge užasne stvari – bilo je mrtvih tijela, djece koja su plakala, izgladnjelih starih osoba. Kada smo stigli do granice, bilo je preko hiljadu drugih Rohinja koji su pokušavali da pređu rijeku – na kraju smo našli čamac koji nas je prevezao.
Naš život u Bangladešu je jako bijedan- nemamo odgovarajuće sklonište, nema sanitarnih uslova i nema dovoljno prostora da sve izbjeglice spavaju. Živimo, ali je toliko strašno da možemo isto tako umrijeti. Brinem da će Rohinja narod uskoro izumrijeti, ukoliko ostanemo u Mijanmaru onda ćemo biti ubijeni, a ovdje nemamo života.
Vjerujem da nam cijeli svijet pomaže i podržava nas, za to sam im veoma zahvalan. Ali želim da se postave u naš položaj- mi smo ljudska bića na isti način na koji ste i vi ljudska bića, a ipak vi ste građani zemlje, a mi nismo. Pozivam cijeli svijet, molim vas da budemo građani države, dozvolite nam da živimo kao i vi.

Ispričano Katie Arnold u novom skloništu Kutupalong u blizini Cox Bazara, Bangladeš

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba