IslamBosna.ba– Također znamo da postoje određeni uvjeti za zabranu grijeha, kao što je taj da budemo sigurni da zabranom određene loše stvari nećemo izazvati još goru stvar, tj. nećemo proizvesti lošiji učinak.
Međutim, da li je preduvjet za one koji odvraćaju druge od loših djela da su i sami uspješni u izbjegavanju istih? Istina je da je odvraćanje od loših djela vjerska dužnost svakog muslimana, čak i ako sam onaj koji poziva ne može da se sačuva grijeha!
Postoje određeni ajeti iz Kur’ana, i hadisi koji ukazuju na to da grješnici ne treba da pozivaju druge na pravednost. Sada ćemo ih razmotriti: Kao prvo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Na Sudnjem Danu će biti doveden čovjek kojeg će baciti u džehennemsku vatru, od čega će mu crijeva ispasti, oko kojih će se vrtjeti kao što se magarac vrti oko svog kamena. Stanovnici Džehennema će se okupit oko njega i pitati: ‘O ti i ti, šta ti je? Zar ti nisi naređivao dobro, odvraćao ljude od zla?’ ‘Da, ja sam naređivao drugima dobro, ali sam ga nisam činio, i druge sam odvraćao od zla, a sam ga činio.’ (Muslim, 2989)
Neko bi pomislio da je ovaj čovjek kažnjen jer je naređivao dobro, a odvraćao od zla, dok je i sam imao mnogo nedostataka. To je pogrešno tumačenje, jer je zadatak naređivanja dobra i odvraćanja od zla po sebi dostojan nagrade, sve dok je osoba koja se time bavi iskrena i ima ispravne namjere. Ovaj čovjek je kažnjen zbog velike greške oglušivanja o dužnost zabranjivanja zla. Uljepšavao je svoju spoljašnjost, a zapostavljao unutrašnjost. Kazna mu je upravo zbog njegovih grijeha, a ne zbog odvraćanja od zla i naređivanja dobra.
Imamo u Ku’ranu ajet:
Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete? (El-Bekara, 44.)
U ovom ajetu Allah, subhanehu ve te’ala, ukorava ove ljude i kažnjava ih jer se okreću od Istine koju znaju. Ovo ih razlikuje od grupe koja ne zna Istinu, a koja bi je željela spoznati i slijediti.
Oni nisu kažnjeni jer su pozivali druge na ispravno ponašanje, iako su sami bili grješni. Ovaj ajet ukazuje na to da su oni veoma dobro znali šta je ispravno – dokaz za to je da su druge pozivali ka ispravnom – a sami su radili suprotno, uprkos svom znanju! Iz tog razloga se u ajetu upozoravaju: Zar se opametiti nećete?
Dakle, moramo znati da je naređivanje dobra nešto što dugujemo ljudima, čak i ako sami imamo poteškoća s tim. Isto se odnosi i na odvraćanje od zla.
Jedan pjesnik je rekao:
Ako ni jedna griješna duša neće opominjati na pravednost, pa ko će to, poslije Muhammeda, uopće podsticati druge grješnike?
Niko poslije Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije zaštićen od činjenja grijeha! Ali je svako dobio zadatak da čini sljedeće četiri stvari:
1. Da sam radi ono što je ispravno.
2. Da druge poziva na ispravno.
3. Da se sam suzdržava od neispravnog.
4. Da drugima zabranjuje neispravno.
Neuspjeh u jednom od ovih zadataka ne daje nam za pravo da zanemarimo ostale. Dakle, neko ko počini grijeh i dalje ima dužnost pozivati druge da ne čini isti. A Allah najbolje zna.
Autor: Selman el-Auda
Izvor: Islamtoday.com
Za IslamBosna.ba prevela: D.P.