Pismo mojoj kćeri: I bit ćeš zadovoljna s onim što ti On dadne

IslamBosna.ba- Bili smo u kući tvoga rođaka kada je njegov otac pozvonio na vratima. Tvoj rođak, dok je trčao prema vratima, je uzviknuo: “Došao je babo”. I ti si, također, potrčala, ne znajući tačno zašto – trčala si jer je on trčao.

Zatim su nam se pogledi sreli dok si čekala da se otvore vrata i pitala si me nešto. Nisi mislila da me rasplačeš. Nisi mislila će da tanka nit sreće oko mog srca odjednom puknuti i pustiti bol koja me jako stezala. Nisi mislila, ali si me pitala:

“I ja imam babu, zar ne?”

Zastala sam. Držala sam tvoje lice u svojoj desnoj ruci, gledajući te u oči, i jednostavno rekla: “Da, ti imaš babu.”

Potom sam nastavila kao da se ništa nije dogodilo. Kao da nisi otvorila rupu unutar mene. Kao da je svijet bio svijetao i sjajan, i kao da je moja jedina briga bila hoćemo li zapeti u saobraćaju na povratku kući.

Te noći, dok si spavala, ustala sam i klanjala. Učila sam svoju omiljenu suru, ed-Duha:
Tako mi jutra

i noći kada se utiša

Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!

Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta,

Zaustavila sam se na četvrtom ajetu i ponavljala ga: Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta. Kada ga više nisam mogla ponavljati, ponavljala sam ga u srcu dok sam plakala.

Sve zbog tvojih malih, velikih riječi.

Ponekad moji strahovi upravljaju mnome. Voljela bih da ovo iskušenje, gubitak roditelja, nije palo na tebe. Na tebe, jednogodišnje dijete preplanulog tena i tamnih, nestašnih očiju. Na tebe, djevojčicu divljih tantruma i medenog osmijeha. Na tebe, nevinog bića koje još uvijek istražuje ovaj svijet.

Iskušana si čak i prije nego što si mogla razumjeti šta je iskušenje. Bojim se da ništa ne mogu učiniti da to promijenim – osim da te grlim čvrsto, ljuljam divljački, smijem se s tobom neprestano, a zatim plačem kada zaspeš, ponavljajući svakim dahom: Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta.

Naučit ćeš ovaj ajet, obećavam ti. Moraš ga znati, moraš ga ugravirati u svoje srce, zapečatiti ga u svojoj duši, utkati ga u svaki svoj mišić.

Dat ću ti trajni odgovor na tvoje pitanje: “Ti imaš babu.”

Ne “imala si” – već “imaš.” On nije otišao. On je, nadamo se, blizu Allaha. Njegova krv teče tvojim venama, i jednog dana ćeš shvatiti koliko to znači.

Odrastat ćeš s prijateljima koji imaju očeve ruke da ih drže i ramena na kojima će sjediti. Neću lagati – neće biti jednostavno ni tebi ni nama. Ali moramo vjerovati da će biti bolje.

Bolje jer Allah ne prepušta vjernike same sebi, čak ni za treptaj oka.

Bolje je On je Velij, bliski prijatelj i zaštitnik, vjernika.

Bolje, jer sve što On planira za nas osmišljeno je da nas ojača i gurne da ustanemo i hodamo naprijed, čvrstog ubjeđenja.

Sljedeći ajet sure ed-Duha glasi: a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš zadovoljan biti!

Očekuj da će dobro doći. Nemoj se samo nadati. Očekuj ga od Njega i samo od Njega.

Dovim da uvijek budeš zadovoljna s onim što ti On podari.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Esma Hussejn

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

* Esma Hussejn je magistrica socijalnog rada, ponosna majka dvoipogodišnje Rukaje.

Kada je njen suprug ubijen u avgustu 2013. godina, njihovoj kćerci je bilo samo devet mjeseci