IslamBosna.ba– Očekuje se da će turski zvaničnici otputovati u Sjedinjene Američke Države kako bi pogurali izručenje kontroverznog imama Fethullaha Gulena, kojeg Ankara optužuje da stoji iza nedavnog pokušaja vojnog udara u Turskoj.
Turski ministar pravde Bekir Bozdag i ministar unutrašnjih poslova Efkan Ala će se ove sedmice pridružiti ministru vanjskih poslova Mevlutu Čavušogluu u posjeti Vašingtonu gdje će zahtijevati izručenje Gulena, prenijele su nedavno turske novine Daily Sabah.
Diplomatski napori dolaze u vrijeme kada je Turska u više navrata pozvala SAD da izruči Gulena, koji od 1999. godine živi u samonametnutom egzilu u Pensilvaniji.
U utorak, turski predsjednik Redžep Tajjip Erdoan je kritikovao Vladu SAD-a zbog zahtijevanja dokaza krivice prije nego što izruče Gulena.
“Kakvi smo mi to parteri ukoliko vi zahtijevate dokumente kada tražimo teroristu?”, kazao je navodno Erdoan.
U međuvremenu, Gulen je demantirao bilo kakvu umiješanost u vojni udar i optužio je Erdoana da preduzima ‘sve što je potrebno kako bi učvrstio svoju vlast i progonio svoje kritičare’.
“Smiješno je, neodgovorno i lažno sugerirati da imam bilo kakve veze da strašnim neuspjelim vojnim udarom. Pozivam američku Vladu da odbije bilo kakva nastojanja zloupotrebe procesa izručenja kako bi se sprovele političke osvete”, stoji u Gulenovom saopćenju.
Sporazum Turske i SAD o izručenju
Ali Turska i SAD su vezane sporazumom o izručenju i dvije zemlje moraju zadovoljiti zakonske procedure i predočiti dokazni materijal prije bilo kakvog zvaničnog zahtjeva o izručenju.
Sporazum o izručenju i uzajamnoj pomoći u kaznenim pitanjima između Turske i SAD-a je potpisan 1970. godine, a na spisku se nalaze 33 kaznena djela koja čine osnovu za izručenje, uključujući ubistva, otmice, silovanja, klevete i podmetanja požara.
Da bi došlo do izručenja, prekršaji moraju u obje zemlje biti označeni kao zločini, standard poznat kao ‘dvostruka kažnjivost’, i moraju biti kažnjivi najmanje jednu godinu zatvora. Izručenje se može odobriti ukoliko osoba pokuša da počini takvo kazneno djelo, ili pomaže u izvršenju djela koje potpada pod izručenje.
Geoff Gilbert, profesor međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava na Univerzitetu u Essexu, kaže da SAD mora da odgovori na dva osnovna pitanja kako bi zadovoljila osnovne zakonske pretpostavke za izručenje. “Da li pokušaj rušenja vlade predstavlja kazneno djelo i postoji li izvanteritorijalna nadležnost za procesuiranje?”
Gilbert je kazao za Middle East Eye da vjeruje da će SAD biti u stanju da zadovolji ova pitanja o dvostrukoj kažnjivosti i da je Gulenov slučaj vrijedan izručenja.
Klauzula iz sporazuma propisuje da, međutim, izručenje neće biti odobreno za kazneno djelo ukoliko je ‘političkog karaktera’ ili gdje će nakon izručenja osoba biti podvrgnuta kaznenom progonu ili kažnjena zbog ‘svojih političkih mišljenja’.
Ali Gilbert pojašnjava da SAD ima drugačiji pristup od većine zemalja u određivanju da li zločin predstavlja iznimku političkog prekršaja.
“U ovom trenutku nijedan sud u Evropi ne bi nikoga izručio Turskoj”, kazao je on.
U Evropi, nalog za izručenje bi bio odbijen na temelju političkog prekršaja, osim ako je kazneno djelo dio ‘političkih nereda’. U međuvremenu, u SAD-u iznimka se uglavnom primjenjuje samo na kaznena djela koja su dio većeg ‘političkog ustanka’.
“U ovom konkretnom slučaju, dok je vojni udar bio veoma kratkog života, sporno je da li će američki sud pronaći da nije bilo političkog ustanka, koji zapravo nikada nije dosegao tu razinu”, kaže Gilbert.
“U ostatku svijeta… oni ne traže politički ustanak. Oni traže politički nered, a politički nered je manji od političkog ustanka”.
Evropske zemlje također ne bi uzele odmah u obzir izručenje zbog Turske odluke da suspenduje Evropsku konvenciju o ljudskim pravima”, kaže Gilbert.
Podizuzetak u sporazumu također navodi da bilo kakvo kazneno djelo počinjeno i pokušano protiv šefa države, ili šefa vlade, neće će se smatrati da ima politički karakter, iako Gilbert kaže da Gulenov slučaj izručenja vjerovatno neće biti ovako kvalificiran.
“Ovo nije kazneno djelo protiv šefa države ili šefa vlade, ovdje je pokušan vojni udar”, kaže on.
Proces izručenja
SAD se ‘isključivo oslanjala’ na bilateralne sporazume o izručenju, ovakvih sporazuma ima sa preko 100 zemalja, objasnili su u radu iz 2010. godine o američkom zakonu o izručenje zakonodavni advokat Michael John Garcia i američki stručnjak za javno pravo Charles Doyle.
SAD je do 1970.-tih primala godišnje manje od 50 zahtjeva za izručenje sve dok do prije deceniju, kada je taj broj dosegao do 500 slučajeva godišnje, objavili su istraživači.
Zvanični zahtjev za izručenje se po pravilu podnosi SAD- u na razmatranje diplomatskim putem. Zahtjev se onda prosljeđuje američkom Ministarstvu pravde i Ministarstvu vanjskih poslova.
Ministarstvo pravde utvrđuje zakonitost zahtjeva, da li je kazneno djelo ili djela zadovoljavaju standard dvostruke kažnjivosti, da li je zločin, ili zločini, političke prirode, a ukoliko postoji dovoljno dokaza za osnov sumnje.
Osnov sumnje je američki pravni standard po kojem policija može uhapsiti, izvršiti pretragu, ili dobiti nalog od suda, a koristi se tokom preliminarnog saslušanja u kaznenim predmetima. Sud može odlučiti da postoji osnov sumnje da je zločin počinjen na temelju neizravnih dokaza, uključujući i izjave pod zakletvom osoba koje nisu nužno svjedoci tog zločina.
Kritična tačka u slučajevima američkog izručenja je da se dokaz ‘posmatra sa aspekta američkih pravnih normi, a ne turskih normi’, izjavio je izvor upoznat sa Gulenovim slučajem sa Middle East Eye pod uvjetom anonimnosti.
Ukoliko Ministarstvo pravde utvrdi da zahtjev za izručenjem zadovoljava sve zakonske uvjete, slučaj se onda predaje saveznom Prekršajnom sudu u okrugu gdje osoba koja se potražuje boravi.
Taj sud će odlučiti ‘da li je zahtjev u skladu sa važećim sporazumom, da li ima dovoljno dokaza da zadovolji osnov sumnje da se vjeruje da je bjegunac počinio identifikovano djelo(a) sporazumom, i da li su ispunjeni ostali uvjeti sporazuma’, pišu Garcia i Doyle.
Izvor navodi da će se saslušanje Gulenovog slučaja održati u Scrantonu, Pensilvanija. U slučaju izručenja, odbrambeni tim se ne može izravno žaliti na odluku suda o izručenju, ali može podnijeti habeas corupus peticiju (op. prev. pravna peticija koju pritvorenici koriste kad traže oslobađanje od protuzakonitog pritvaranja) i žaliti se Vrhovnom sudu SAD, objasnio je izvor.
Američki državni sekretar onda zatim donosi konačnu odluku o izručenju i još jednom ispituje zakonitost zahtjeva i da li je političke prirode. U ovoj trećoj i posljednjoj fazi, odbrana može podnijeti zahtjev za blokiranjem izručenja na temelju Konvencije UN-a protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka, koje je SAD potpisnik.
“To je stvarno na razini Ministarstva vanjskih poslova gdje su problemi mučenja najrelevantniji”, izvor navodi.
“Legitimnost dokaza, valjanost dokaza, će svakako biti uzeti u obzir kada Ministarstvo pravde i sud budu razmatrali slučaj”, dodaje izvor.
Neophodnost ‘pravog dokaza’
Glasnogovornik američkog ministarstva vanjskih poslova je potvrdio 19. jula da je SAD dobio dokumenta iz Turske i da su američki zvaničnici u procesu razmatranja njegovog sadržaja.
Mark Toner nije precizirao koji su to dokumenti priloženi i da li oni čine formalni zahtjev da Gulen bude izručen Turskoj.
“Mislim da ne mogu dovoljno naglasiti da to nije proces koji će se dogoditi preko noći. To jednostavno nije način kako se ti procesi rade”, kazao je Toner novinarima. “Dakle, ovo će potrajati neko vrijeme ali mi ćemo ustrajati na sporazumu o izručenju i djelovat ćemo u skladu sa sporazumom o izručenju”.
Prema Bruce Zagarisu, advokatu Berliner Corcoran & Rowe LLP koje ima iskustva u slučajevima američkog izručenja, procedura ovisi za koje će kazneno djelo Turska nastojati da optuži Gulena.
Izdaja i zavjera za rušenje vlade su optužbe koje će uglavnom tretiraju kao politički prekršaji i SAD može odbiti da izruči Gulena po toj osnovi, kaže Zagaris.
Ali ukoliko Turska pruži dokaz da je Gulen direktno umiješan u zavjeru da se počini ubistvo to bi, naprimjer, bila druga stvar.
“Osim ako Turska može predočiti dokaz da je direktno uključen u pokušaj da se izvrši neko drugo djelo, onda će oni imati poteškoća”, kazao je Zagaris za Middle East Eye. “A sada, niko ne zna za šta Turska želi optužiti Gulena”, dodao je on.
Američki državni sekretar John Kerry je u međuvremenu kazao da će SAD jedino odobriti zahtjev za izručenje ukoliko Turska može predočiti ‘istinski dokaz’ Gulenove krivice.
“Potrebno je da vidimo istinski dokaz koji se protivi standardu nadzora koji postoji u sistemu zakona mnogih zemalja što se tiče pitanja izručenja”, kazao je Kerry. “Ukoliko zadovolje taj standard… nema koristi da stojimo na putu odgovarajućeg časnog sporazuma kojeg imamo sa Turskom”.
Utjecaj na američko- turske odnose
Čavušoglu, turski ministar vanjskih poslova, upozorio je prošle sedmice da će tursko-američke veze negativno utjecati ukoliko SAD ne izruči Gulena.
“Izručenje uključuje djelimično diplomatske odnose i čini se da Turska agresivno pokušava da pogura aspekt međunarodnih odnosa u vezi slučaja” , kazao je Zagaris.
On je to uporedio sa pritiskom iranske vlade na SAD da izruči bivšeg šaha ove zemlje, Muhammed Rezu Pahlavija. Pahlavi je tražio medicinsku pomoć u SAD-u nedugo nakon što je pobjegao iz Irana nakon revolucije iz 1979. godine.
Ali Zagaris kaže da uprkos utjecaju kojeg izručenje može imati na vanjske odnose i obratno ‘veoma je teško utjecati na proces izručenja SAD-a”.
“Postoje zvaničnici u Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu pravde koji će razmotriti zahtjev i ukoliko vide da je zahtjev dio širokog turskog nastojanja da slome političke disidente i njihovu političku motivaciju, vjerovatno da će odbiti obradu zahtjeva”, kazao je on.
Zagaris kaže da postupak može potrajati nekoliko godina a Gulenovo zdravlje i dob (trenutno ima 75 godina), kao i političko stanje u Turskoj u vrijeme izručenja, može također odigrati ulogu u odluci SAD-a.
Turska je provela opsežne akcije hapšenja i suspendiranja službenika, sudija, nastavnog osoblja i drugih profesionalaca za koje je vlada smatrala da imaju umiješane prste u pokušaju vojnog udara. Grupe ljudskih prava su također izrazile zabrinutost zbog maltretiranja zatvorenika i kao i Tursko razmatranje o ponovnom uvođenju smrtne kazne.
Gulenov advokatski tim također bi mogao iskoristiti ovo objašnjenje da bi se suprotstavili izručenju na sudu, pojašnjava Zagaris.
“Javlja se još jedno pitanje da li bi gospodin Gulen ukoliko bude izručen imao pošteno suđenje”, kazao je on. “Sud ne bi trebao na to gledati, ali u ovom slučaju, to bi mogao biti potencijalni problem za Tursku”.
Napisala: Jillian D’Amours za Middle East Eye
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba