Pakleni dan u Halebu

IslamBosna.ba- Iskreno mislim da se rat u Siriji nikada neće završiti. Već tri godine fotografišem u svom rodnom Halebu. Prošli četvrtak bio je jedan od najpaklenijih dana koje je moj grad proživio.
Fotografisao sam spašavanje dječačića u el-Kalasa četvrti koje je pod kontrolom opozicionih snaga i pod opsadom režimskih snaga. Kada se dogodio zračni napad bio sam udaljen nekih stotinjak metara sa vozilima civilne zaštite. Trčao sam do mjesta udara kako bih fotografisao svojom kamerom.

Nakon zračnog udara susjedi su obično prvi koji pomažu ranjenim. Spasioci iz civilne zaštite, od kojih su mnogi obučeni u Turskoj, preuzimaju kada stignu na scenu. To se dogodilo i prošlog četvrtka.
Kada smo stigli žena je plakala moleći za pomoć unutar porušene stambene zgrade. Ona, njen muž i beba su ostali zarobljeni u onome što je ostalo od njihove dvospratne kuće i nisu mogli izaći vani.

Operacija spašavanja se brzo odvijala. Snage civilne zaštite su stavile ljestve na njihov stan kako bi prvo izvukli dječaka. Iako je stan porušen nekako su njih troje ostali nepovrijeđeni. Snimio sam spašavanje dječaka i ujedinjenje porodice. Ne znam šta im se kasnije dogodilo niti znam ko su oni.

Prošlog četvrtak je bio užasan dan u Halebu i prošla sedmica je jedna od najgorih koje je ovaj grad proživio. Od početka režimske ofanzive 22. aprila više od 250 civila je ubijeno u bombaškim napadima.

Granatiranje tokom rata ostavilo je Haleb bez bilo kakvog života. Nema restorana, nema kafića, nema mjesta za odmor kao ni traga od bogatog kulturnog života koji je bujao u nekada drugom gradu zemlje. Rekao bih da je Haleb jedan od najopasnijih gradova na svijetu.
Teško je raditi kao fotograf u Siriji, to je veoma opasno zanimanje. Kao prvo, to što morate biti u jeku akcije kako biste uhvatili najbolje snimke. Ali isto tako, jer mnogima smetaju fotografiji i ponekad se ljute na njih. Prošle godine, u el-Firdevs četvrti, fotografu je slomljena kamera od strane ljudi koji su mislili da fotografiše žene.

Kao i svi ostali, ja sam lično pogođen borbama. U aprilu 2012. godine ranjen sam sa dva metka. Moj babo je ranjen, kao i moj rođak.
Mnogi moji prijatelji su otišli u Tursku a onda u Njemačku. Prošle godine sam razmišljao o tome da odem, ali sam na kraju odustao od te ideje,ostao sam i nastavio da radim. Želim da pokažem vanjskom svijetu patnje koje podnosi sirijski narod.

Napisao: Amir el-Halbi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba