IslamBosna.ba- Skoro, iščitavajući zbirku poezije velikog islamskog učenjaka imama Šafije naiđoh na par stihova koji tako upečatljivo i slikovito mi dočaraše današnje globalno, ali, Bogami, i lokalno stanje muslimana. Imam Šafija u ovim stihovima kaže:
Neka te ne žalosti nepravda što je dani nose
jer vazda je bilo da nad tijelima lavova igraju psi.
I nemoj misliti da su se tom igrom oni nad njima uzdigli
jer lav ostaje lav a pas će život provesti kao pas.
Lavovi umiru u šumama od gladi
dok meso jedu obični psi.
Često se desi da neznalica u kadifi spava
dok uman čovjek na tvrdoj zemlji leži.
I doista, vrlo često smo svjedoci ovakvog stanja, pogotovo danas, kada su brojne vrijednosti zamijenjene poslušnošću, kada je stručnost zamijenjena rodbinskim vezama, a dostojanstvo slijepom pokornošću. Posebno su me ovi stihovi podsjetili na jedan prizor koji se ovih dana širi medijima, a to je slučaj jednog egipatskog šejha Usame el-Ezherija, savjetnika egipatskog predsjednika Abdulfettaha es-Sisija koji se rukuje sa psom. Inače, spomenuti el-Ezheri je vjerni učenik i sljedbenik bivšeg egipatskog muftije Ali Džum’e koji je u svojim fetvama ohalalio ubistva pripadnika Muslimanske braće, pozvavši vojsku i policiju da „pucaju pravo u grudi.“ Boljeg stava nije ni el-Ezheri, koji je u jednom svom gostovanju na egipatskoj televiziji CBC sa Habibom el-Džifrijem ustanovio „da zapravo na Rabi’i nije ni bilo masakra, da su se demonstranti međusobno pobijali i da es-Sisi nije naredio ubistvo niti jednog demonstranta.“
Spomenuta slika na kojoj se el-Ezheri rukuje s psom, zapravo govori o pozadini diktatorskog sistema, sistema koji ruši „lavovske vrijednosti“ oličene u iskrenoj, istinoljubivoj i časnoj ulemi, a promovira sistem „lojalnih pasa“ koji vide samo svoj lični interes i interes grupe i zajednice, odnosno čopora, kojem pripadaju i ništa više. U takvom sistemu psi zauzimaju mjesto lavova, isto kao što i imam Šafija reče da dok lavovi umiru u šumama od gladi, meso jedu obični psi. U takvom sistemu, dok su istinski alimi sklonjeni sa javne scene, anatemisani i odbačeni, njihove knjige zabranjene, poput knjiga imama Jusufa el-Karadavija, oni, što bismo ih mogli opisati paradigmom pasa iz Šafijinih stihova zauzimaju ključne figure.
S druge strane, ova slika ocrtava još jednu psihološku crtu diktatora i njegove potčinjene „uleme“ ako ih možemo i nazvati ulemom pa makar i pod navodnicima. Diktator je spreman pružiti ruku samo onome ko mu je i potčinjen, ko mu je vjeran i poslušan kao pas. Svako drugi, ko nema tih „psećih gena“ u svojim venama, a u ovom slučaju bolje reći mentalitetu, nije dobrodošao u krugu diktatora i njemu pokorne uleme. Svako onaj ko u svome srcu ima imalo lavovskog, „umrijet će gladan u šumi“, ili pak, kako to reče imam Šafija, „ležati na tvrdoj zemlji“ – u slučaju Egipta, u hladnom zindanu zatvora i kazamata faraonskih.
Ovu psihologiju lavova i pasa, još u drugom hidžretskom stoljeću uočio je veliki imam Šafija. Ovu psihologiju lavova i pasa osvjedočila je historija do današnjeg dana, a nju svjedoči i realnost u kojoj islamski ummet živi, prilike koje okružuju njegove pripadnike i desetine hiljada političkih zatvorenika koji već više od dvije ipo godine žive u egipatskim zatvorima i trpe najveće torture uz zatvorene oči „demokratskog“ svijeta.
Možda je ovo nekome samo obična slika, ali, meni ona ponajbolje opisuje prirodu trenutnog stanja u Egiptu i ako bih tražio jednu rečenicu da njome opišem, kako sliku, tako i cjelokupno stanje, onda bih jedino mogao kazati da u društvu u kojem vladaju psi nema mjesta za lavove.
Za IslamBosna.ba napisao: dr. Semir Rebronja
IslamBosna.ba