Zauvijek ću se sjećati gdje sam bio kada je ubijen lav Cecil

IslamBosna.ba– Žao mi je što mi je trebalo toliko dugo da izrazim svoje ogorčenje i ljutnju zbog lava Cecila. Moje selo je prošle sedmice ostalo bez struje nakon što su Amerikanci bombardovali našu elektranu. Onda sam morao da hodam dva dana, krijući se usput od IDIŠ-ovaca, prije nego što sam pronašao ovaj internet cafe. Ali moja ljutnja zbog smrti lava Cecila još uvijek je vruća poput pustinjskog pijeska.
Tačno se sjećam šta sam radio kada sam čuo šta se dogodilo.

Dan je počeo sasvim uobičajeno za moj grad, sirijska vojska je bacila burad bombe na nekoliko naselja i na lokalnu školu. Dok sam iskopavao tijela nekoliko žena ispod ruševina jedan od spasilaca me je upitao da li sam čuo da je ubijen lav Cecil.

Naježen od šoka ispustio sam na zemlju ono što je nekada bila ljudska ruka. “Ne lav Cecil”, uzviknuo sam. “Ne on! Zaista, zar na ovom svijetu ništa nevino nije ostalo?” Plakao sam jače nego kada smo otkrili da je moj brat peder i kada su nas IDIŠ-ove snage prisilile da ga bacimo sa zgrade.
Ostatak dana je bio prilično zamućen, gledao sam kako moje susjede obezglavljuju šerijatski izvršitelji, tražio sam hranu po bombardovanim zgradama, sahranio sam svoju kćerku nakon što je umrla od kolere, i ljutio sam se što bogati Amerikanci mogu letjeti bilo gdje u svijetu i ubijati koga god požele.

Cijela moja porodica- ona koja nije pobijena- je također bila u šoku. Moja sestra je bila izvan sebe plačući zbog kiseline koja joj je bačena ulice, ali siguran sam da su te suze bile zbog jadnog, veličanstvenog Cecila.
U vremenima poput ovog zahvaljujem Allahu što je moja žena oteta u seksualno roblje prošle godine i što je pošteđena užasa da sazna šta se dogodilo ovom prekrasnom i veličanstvenom stvorenju.
Često se pitam šta je to pogrešno s Amerikom. Ne čujete priče poput ovih iz Sirije, dijelom zbog toga što smo mi već ubili sve naše lavove a i što smo ubili sve naše stomatologe.
Najteži dio bio je objasniti mome najstarijem sinu zašto je Cecil ubijen. On je pitao da li je Cecil bio Kurd ili kršćanin, rekao sam da nije, nekada ljudi i životinje budu ubijeni iz potpuno neopravdanih razloga.
Moram sada ići. Šebihe su okružile zgradu ili da nas prisile da se priključimo vojsci ili da nas pobiju. Bez obzira. Ukoliko umremo, umiremo sa saznanjem da je nevjernik stomatolog adekvatno kažnjen na Facebooku.
Nadam se da ću sresti Cecila na onom drugom svijetu, zajedno sa mojim djedom i nanom koji su ubijeni u masakru u Hami.
Živio Cecil

Muhammed, izbjeglica iz Sirije

IslamBosna.ba