Ruka koja pomaže

IslamBosna.ba- Odrasla sam u veoma tradicionalnoj pakistanskoj porodici. Moja majka je bila domaćica dok je otac radio puno radno vrijeme, nekada i po dva posla da bismo sastavili kraj s krajem.
U mom djetinjstvu to se smatralo sasvim nečim normalnim u našoj zajednici. Nikada nisam vidjela da žena radi van kuće niti da je muškarac obavljao kućne poslove. Čak, iako sam rođena i odrasla u Americi, veliki broj običaja iz pakistanske kulture je ostao netaknut kako kod mojih roditelja tako i u široj porodici, a ovaj je bio samo jedan od njih.
Moja mama je savršeno vodila domaćinstvo. Uvijek je bilo čisto, hrana se uvijek kuhala, a moje sestre i ja smo uvijek imale najbolje frizure. Moj otac je puno radio, a ona je uvijek (i još uvijek) vodila brigu o njemu. Uvijek sam to smatrala normalnim, muškarac koji radi i žena koja brine o djeci i kući. Sjećam se da me je neko upitao kada mi je bilo deset godina šta želim biti kada odrastem i rekla sam: “Domaćica poput moje mame”. Uvijek sam pretpostavljala da ću imati djecu, biti kod kuće i voditi brigu o njima jer to je ono što je moja mama radila. To je bilo tako dok se nisam udala a onda se moja perspektiva promijenila.

Moj suprug i ja smo stupili u brak veoma rano, njemu je bilo 20 godina a meni 18. Pošto je to bio ugovoreni brak nismo znali ništa jedno o drugom i koji su naši stavovi po pitanju rodnih odnosa, podizanja porodice, itd. On je porijeklom iz Pakistana tako da sam pretpostavila da ima mišljenje kao i većina drugih muškaraca i da vjerovatno ne želi da radim. Sve što je trebalo da uradim bilo je da provedem vrijeme sa njim i njegovom porodicom i uvidim koliko su moje pretpostavke bile pogrešne.

Jedna stvar koju trebati znati o mom suprugu, jeste da on voli da jede. Sve i svašta, mašaAllah, ima pravo dobar apetit (kasnije ću objasniti zbog čega je ovo bitno). Moja svekrva, da je Allah, s.v.t., uvede u Džennet, morala je pripremati hranu za svog sina koji je volio da jede i koji je tražio razna jela kada bi dolazio kući sa koledža. Moja svekrva je bila krojačica i uvijek je imala posla, nije mogla jednostavno sve ostaviti po strani i spremati svome sinu svu hranu koju je želio da jede pa ga je naučila da kuha. Prvo što je naučio da priprema bio je domaći pomfrit a onda je naučio da priprema sve vrste tradicionalnih pakistanskih jela. Njegov brat mu je također pomagao u kući perući suđe i pomažući mami da opere odjeću. Oni su znali da to ona sama ne može i zbog toga što se njihova sestra udala i odselila oni su morali da pomažu mami u vođenju domaćinstva. To je bilo za njih nešto sasvim normalno.

Znamo da je Poslanik Muhammed, s.a.v.s., igrao aktivnu ulogu u svojoj kući sa svojim suprugama. U hadisu se prenosi da je Aiša, r.a., upitna o ponašanju Poslanika, s.a.v.s., u njegovoj kući. Ona je odgovorila: “Krpio je svoju odjeću, muzao svoju ovcu i sam sebe služio!” Jasno je iz hadisa da je pomaganje u kući islamska praksa. Međutim, veliki broj porodica dozvoljava da im kultura stane na put i zaboravljaju ovaj sunnet. Naravno, islam jasno definiše uloge muškarca i žena , da, žene su one koje održavaju dom, a lično smatram da su moj dom i moja porodica moja odgovornost. Ali nema ništa pogrešno u tome da zatražim pomoć od supruga niti ima nešto loše u tome da mi on pomogne- to je izgleda da je zaboravljeni sunnet.

Već gotovo deset godina braka moj suprug mi pomaže u kućnim poslovima, sad čak više nego na početku braka. Vidite, ja radim puno radno vrijeme u posljednjih godinu i po dana. Mi, kao par, smo shvatili da su troškovi života u našem gadu poprilično visoki, i iskreno, potrebno je da dvoje radi kako bismo sastavili kraj s krajem. Elhamdulillah, imam divan posao ali s njim dolazi i težak zadatak balanisiranja kućnih poslovima jer sam odsutna osam sati dnevno. To je vrijeme kada Poslanikova, s.a.v.s.,praksa i primjeri iz života ulaze u igru u našem domu.

Moj suprug ima divan radni raspored gdje dva dana u sedmici ne radi i to su dani kada on kuha. Prvobitno kada sam se udala bila sam na studiju i kada bi on ponekad kuhao osjećala sam krivicu. Bilo je teško shvatiti da moj suprug, muškarac u kući, odjednom radi moj posao. Međutim, on mi je objasnio da njegova namjera nije da me ponizi (isprva sam mislila da je to u pitanju), već da bude od koristi. On je vidio da sam zauzeta drugim stvarima i samo je želio da smanji pritisak koji je bio na meni. Sada kada radim puno radno vrijeme i kada su naše dnevne obaveze velike oboje se moramo žrtvovati kako bi sve teklo glatko. Bilo mi je teško da priznam svojoj porodici da nismo ‘tradicionalna pakistanska’ porodica, već ona koja je utemeljena na islamu. Bila sam spremna da dobijem kritike, a zapravo to se još uvijek nije dogodilo (barem u lice). Moja mama me sada svakog četvrtka i petka pita šta moj suprug kuha za večeru. Ona zna da su to moji slobodni dani.

Ne pišem ovo kako bih se hvalila ili kako bih pokazala da vrtim svog supruga oko prsta. Jedina svrha što pišem o ovom dijelu svog života jeste da posjetim da, iako imaju definisane uloge muškaraca i žene prema Kur’anu i sunnetu, mi također moramo imati na umu da nam islam kaže da jedni drugima pomažemo i da jedni drugima ne otežavamo. U braku se radi o zajedničkom životu dvoje ljudi, važno je da bude međusobne komunikacije o nadama i očekivanjima. Ono što djeluje kod mog supruga i mene možda neće djelovati kod svih. Moj suprug voli da jede i zbog toga voli i da kuha. Nismo podlegli očekivanjima kulture, umjesto toga mi smo se prisjetili šta islam kaže o vođenju domaćinstva, i postali smo prilično dobar tim.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Mirjam

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba