O moralu muslimana – iz pera zapadnjačkih historičara i orijentalista
IslamBosna.ba – Veoma često muslimani ne mogu shvatiti značenje kur’anskog ajeta: Vi ste najbolja generacija koja se pojavila… ali, osvjedočenje ovih kur’anskih riječi uveliko može pronaći u riječima nekih objektivnih zapadnjačkih orijentalista i historičara. Zapadnjački orijentalisti, historičari i putopisci su, kroz svoju komunikaciju s muslimanima u Svetoj Zemlji, Andaluziji, Siciliji i dijelovima Balkana, gdje su dolazili u kontakt, upoznali brojna plemenita svojstva muslimanskih vojnika, trgovaca, naučnika ali i običnog svijeta. Iako veoma često neprijateljski raspoloženi prema islamu i muslimanima, nisu se mogli oduprijeti dojmu i zadivljenošću upoznavši se s njihovim moralom, te su to prenijeli i u svoje knjige. U narednim redovima navest ćemo nekoliko njihovih svjedočenja o plemenitosti, časti i moralu muslimana.
Britanski književnik i filozof Thomas Carlyle (1795-1881) iako veliki protivnik Turaka, smatrao je da Turcima nije mjesto u Evropi i da ih treba protjerati sa evropskog tla, u svojoj knjizi On Heroes (O herojima), na 60. strani, piše: “U islamu sam pronašao jednu od najveličanstvenijih osobina, a to je jednakost među ljudima i ovo ukazuje na najispravnije mišljenje i najbolji stav. Ljudi su u islamu ravnopravni. Islam se nije zadovoljio da prikuplja dobrovoljnu milostinju već ju je propisao kao obavezu svakom vjerniku i to je jedan od temelja vjere. Onda je odredio da se materijalno davanje razlikuje zavisno od bogatstva čovjeka, pa bogati tako izdvajaju u korist siromašnih i jadnika. Ovo je, tako mi Boga, veoma lijepo. I ovo je, doista, samo glas čovjeka, glas humanosti, glas bratstva, milosti i jednakosti koji izlazi iz srca tog čovjeka, Muhammeda, sina pustinje.”
Francuski istraživač, Dominique Cordial, u svojoj knjizi Islam u srednjem vijeku. piše: “Niko ne može negirati da je islam propagirao i prakticirao suštinske kvalitete, posebno u društvenom sistemu, što je rezultat odazivanja na poziv Kur’ana. To je pokoravanje Božijim zapovjedima koje podstiču kontinuirano dobročinstvo. Kur’an propagira: Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego su dob-ročinitelji oni koji vjeruju u Allaha, u drugi svijet, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike, te oni koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima i siročadi, siromasima i putnicima namjernicima, prosjacima, i za otkup iz ropstva, oni koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, te oni koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti, i za vrijeme borbe. To su oni koji su iskreni i oni koji se Allaha boje. Dakle, ugošćavanje gostiju, plemenitost i povjerenje su svojstva kojima su se muslimani okitili.”
Will Durant, (1885-1981) američki pisac, historičar i filozog u svom djelu The Story of Civilization (Kazivanje o civilizaciji), izdatom u prvoj polovini 20. vijeka na strani 13/141 piše: “Izgleda, općenito gledano, da je muslimanski trgovac bio blaži od svog kršćanskog kolege, a također i doslijedniji u ispunjenju obećanja i preuzetih obaveza i ugovora. Sakupio sam puno mišljenja koja kažu da je Salahudin Ejubi bio najplemenitiji vitez od svih koji su učestvovali u krstaškim pohodima. Muslimani su, u pogledu iznošenja laži, doista bili plemeniti i časni. Islam je dozvolio laž samo u slučaju kada čovjek time spašava svoj život, u ratu protiv neprijatelja, kako bi izmirio zavađene i unio radost u srce supruge. Govor svakog muslimana je ispunjen poštovanjem, uvažavanjem i bontonom. Ugostiti gosta je jedna od njihovih općih osobina. Poznato je da je musliman oličenje blagosti, humanosti i tolerancije.”
Njemačka orijentalistkinja Sigrid Hunke (1913-1999) u svojoj knjizi Allah ist ganz anders (Allah je sasvim drugačije) na strani 33 prenosi pismo jednog krstaškog viteza, koji govoreći o Kamilu el-Ejubiju, u čijem zarobljeništvu je bio, kaže: “Kada je sultan Kamil, u ovom pohodu 1221. pobjedio, prema zarobljenicima se ponio plemenito. Nije primijenio odmazdu ‘oko za oko, zub za zub’ već ih je nahranio hranom koja je bila kvalitetnija od hrane kojom je hranio svoju vojsku. O toj pelmenitosti svjedoči i pismo jednog krstaškog viteza Alfirosa iz Kolna, koji je poslao pismo sultanu Kamilu u kojem kaže: “Od početka naših sukoba, nikada niste čuli za takvu plemenitost i blagost, a posebno prema zarobljenicima. Nakon što je Bog odredio da budemo tvoji zarobljenici shvatili smo da ti nisi tiranin niti diktator. Zapravo, upoznali smo te kao milostivog oca, koji je na nas izlio svoje dobročinstvo i plemenitost. Niko ne može ni najmanje posumnjati da je milost, plemenitost i darežljivost vaših ljudi od Allaha. Nikada nismo mogli vjerovati da ljudi kojima smo ubijali očeve, braću, sinove, kćeri, sestre i žestoko ih mučili i ubijali, dali su nama, svojim zarobljenicima, prednost nad sobom, iako su i sami bili potrebni hrane. Prema nama su se ponijeli plemenito iako smo bili u njihovoj vlasti, bez imalo moći i snage.”
Švicarsko-njemački orijentalista, Adam Mez (1869-1917) u svojoj knjizi Die Renaissance des Islams (Renesansa islama), u kojoj tretira arapsko-islamsku književnost u četvrtom hidžretskom stoljeću, koja je prevedena i na arapski kao el-Hadara el-islamiya fi el-qarni er-ra’bi el-hidžri na strani 1/61 kaže: “Postojanje kršćana među muslimanima bio je jedan od razloga širenja tolerancije, koju zagovaraju moderni istraživači na Zapadu tek sada. Okolnosti suživota muslimana i kršćana u muslimanskim sredinama izrodile su jednu novu vrstu tolerancije koja u Srednjem vijeku u Evropi nije bila poznata. Ova nužnost rezultirala je time da muslimani počinju proučavati komparativne religije, odnosno sekte i vjerska uvjerenja veoma rano.”
Govoreći o muslimanskoj humanosti, čak i prema životinjama, francuski orijentalista i istraživač Gustave le Bon (1841-1931) u svojoj knjizi Civilisation des Arabes (Arapska civilizacija) na strani 360-361, kaže: “Istočnjaci se veoma blago i humano odnose prema psima, ali i prema svim ostalim životinjama. Ne možeš vidjeti Arapa da zlostavlja životinju. Zlostavljanje i mučenje životinja je karakteristika zapadnjačkih kočijaša. Kratko rečeno, Istok je raj za životinje. Životinje su zaštićene, i psi, i mačke i ptice. Veoma često se mogu vidjeti ptice i u džamijama. U Kairu postoji džamija pred koju mačke svakodnevno dolaze u isto vrijeme po svoju hranu, jedan od vjernika koji tu dolazi im u isto vrijeme svakodnevno donosi hranu.”
Ovo je samo jedan dio svjedočenja nemuslimana, koja govore o izvanrednim moralnim kvalitetima muslimana.
Priprema i obrada:
IslamBosna.ba
