IslamBosna.ba– Biti samohrani roditelj je u isto vrijeme iscrpljujuće i ima svoje nagrade. Tokom dobrih dana mislim: ‘Imam ovo’. Moja kćerka se igra, smije i kaže mi da me voli. Ona veselo završava svoju zadaću i jede što joj pripremim. U takvim danima kažem: Elhamdulillah!
Tokom ostalih dana osjećam se neadekvatno. Osjećam da ne radim dovoljno kako bih naučio moju kćerku arapskom jeziku i islamu. Dopuštam joj da previše jede brze hrane i gleda TV. Nisam se dovoljno potrudio da razvije prijateljstvo sa djecom njenog uzrasta.
Tokom najgorih dana Selma je depresivna i usmjerena na ono što nema. Ili je nezadovoljna sobom, plače i govori: ‘Nisam dobra’. Izgleda kao da je odlučila da gleda na život u najtužnijem mogućem svjetlu. Ne znam gdje je dobila ove negativne samospoznaje. Sigurno da nije od mene. Od prijatelja iz škole? Želio bih da mogu isključiti vanjski svijet i odgajati moju porodicu u netaknutom okruženju, poput idiličnog otoka, ili malog sela gdje svake zore odjekuju ezani.
Nekada mi je očajnički potreban saveznik. Neko sa kim ću razgovarati, neko ko će mi pomoći, neko kome je stalo. Pogledam oko sebe i ne vidim nikoga. Samo ja i moje dijete. Drugi ljudi prolaze poput putnika, ne žele da se uključe, ili im nije stalo. (Vjerujem da svaki samohrani roditelj ponekad doživljava ovakav osjećaj izolacije)
Onda se sjetim da je Allah iznad svih ovih stvari- Saveznik, Pomagač i Onaj koji daje opskrbu. On je Onaj koji ostaje; Prvi i Posljednji. I onda se pitam da li se taj osjećaj očaja javlja kako bi me približio Allahu i kako bi učinio da se oslonim na Njega. Kao što kažemo Hasbunallahu ve ni’mel vekil (Dovoljan mi je Allah, a divan je On Gospodar), Allah nam je dovoljan i najbolje je u Njega se pouzdati.
Tako da opet kažem: Elhamdulillah. Zahvalan sam Allahu na uputi, krovu nad glavom i hranom na stolu, čak i na poteškoćama sa kćerkom, jer imam kćerku da bih imao poteškoće s njom, a to je najveća blagodat.
Onda mi kažemo- Elhamdulillahi ‘ala kulli hal (Hvala Allahu na svakom stanju) i vjerujemo da će nam Allah pronaći izlaz iz svakog iskušenja, jer imati Njega kao Saveznika nije apstraktan pojam.
Sara Sagir je napisala:
Ego kaže ‘Kada jednom sve dođe na svoje mjesto pronaći ću Es-Selama (Savršenog i Onog Koji daje mir).
A duh kaže: Pronađi Es-Selama i sve će doći na svoje mjesto!
Dakle, to je ono što znači imati Allaha kao Saveznika. To ne znači da odustajanje od naših dunjalučkih potreba i zadovoljavanje sa asketskim, čisto duhovnim postojanjem. Umjesto toga, kada Ga pronađemo, kada se pouzdamo u Njega i uzmemo Ga kao Saveznika, sve dunjalučke potrebe će doći na svoje mjesto i moći ćemo da odgovorimo na izazove života Njegovom milošću.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
Napisao: Veal Abduldževad
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba