Ako bismo njome sebe nahranili, ribu ne bismo ni ulovili

IslamBosna.ba- Knjige islamske historije pripovijedaju priču o čovjeku koji se zvao Ebu Nasir es-Sajjad. Bio je to siromašan čovjek. Imao je suprugu i sina koji danima nisu jeli. Plač je ispunjao njegovu kuću, plakalo je i dijete i majka.

Otišao je jednom kod jednog pobožnjaka po imenu Ahmed b. Miskin i požalio mu se na svoje stanje, a ovaj mu reče: ”Pođi sa mnom na more, klanjaj dva rekata i zabaci svoju mrežu.” 0n tako i učini i u mrežu se ulovi velika riba. On je prodade i za njenu vrijednost kupi dvije pogače za svoju porodicu. Mislio je jednu pogaču dati šejhu, ali on odbi da je prihvati i reče mu da ponese svojoj porodici, govoreći mu: ‘Ako bismo njome sebe nahranili, ribu ne bismo ni ulovili.’

Vraćajući se kući, čovjek srete dijete sa majkom koji su gladni gledali u pogače koju je on nosio. Pred očima mu prođe prizor od prethodne noći, sjeti se svoga djeteta i supruge koji su gladni ostali. On im dade pogače, pa se dijete nasmija i majka pusti suzu. Tako se vrati kući bez ičega. Ne prođe nekoliko sati kada ču nekog čovjeka koji doziva njegovo ime. Približio mu se i ovaj ga upita:

„Jesi li ti Ebu Nasr es-Sajjad?“

„Da“ – odgovorio je čovjek.

Ovaj mu reče: „Tražim te dvadeset godina, otac ti je ostavio imetak, pa ti ga želim uručiti.“

Uručio mu je trideset hiljada srebrenjaka. Nakon toga je sa tim imetkom pokrenu trgovinu tako da je uznapredovao i dnevno je dijelio kao sadaku hiljadu dirhema. Jedne večeri usnio je kako polaže račune za svoja djela. Ali njegova loša djela su pretezala nad dobrim.

On priča: „U snu sam upitao meleka: ‘Šta je sa mojom sadakom?’

Melek mi reče: ‘Pogledaj je, ispod svakog dirhema koji si dao je želja za popularnošću, rijaluk i pretvaranje.’

Onda pozivač upita: ‘Ima li ovaj čovjek još dobrih djela?’

Melek odgovori: ‘Ima dvije pogače.’

Onda staviše one dvije pogače i djela se izravnaše.

Nakon toga opet upita: ‘Ima li ovaj čovjek još dobrih djela?’

Melek reče: ‘Ima suzu majke.’

Staviše i suzu majke na tas moje vage, pa dobra djela zamalo prevagnuše.

Nakon toga pozivač upita: ‘Ima li ovaj čovjek još šta?’

Melek reče: ‘Ima osmjeh djeteta.’

Kada staviše osmjeh djeteta moja dobra djela u potpunosti prevagnuše. Tada pozivač obznani: ‘Ebu Nasr es-Sajjad se spasio, nakon ovoga nikada nesreću neće okusiti’. Tada sam se prenuo iz sna, govoreći: ‘Ako bismo njome sebe nahranili, ribu ne bismo ni ulovili.’

IslamBosna.ba