Saopćenje o slobodi Muhammeda Sultana

IslamBosna.ba- Muhammed Sultan je uhapšen u augustu 2013. godine, tokom poziva na okupljanje za ponovno vraćanje na vlast predsjednika Muhameda Mursija. On je optužen za prekršaje povezane s terorizmom, uključujući postavljanje sobe za operacije na Trgu Rabia tokom višesedmičnih protesta prije nego što su sigurnosne snage upale na Trg 14. augusta 2013. godine. Tokom suđenja nijedan dokaz protiv njega nije predočen sudiji. U januaru 2014. godine Muhammed je stupio u štrajk glađu kako je naveo- “Zato što je štrajk jedino mirno rješenje koje mi je ostalo da pružim otpor nepravdi i ugnjetavanju, jer stav ili misao ili čak simpatija nije zločin.” On je proveo više od 490 dana u štrajku glađu, jedino što je unosio u svoj organizam jeste značajna količina tekućine, uključujući mlijeko i med.  Krajem prošlog mjeseca Muhammed Sultan, inače nosilac egipatskog i američkog državljanstva, je oslobođen nakon što je odustao od egipatskog državljanstva.Muhammed je proveo dvije godine u zatvoru bez ikakvog pravnog osnova. U nastavku prenosimo njegovo prvo obraćanje javnosti nakon oslobađanja.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

 Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio. (Jusuf, 100)

Hvala Allahu na Njegovoj milosti, pušten sam iz nepravednog pritvora koji mi je oduzeo gotovo dvije godine života. Zahvaljujem Allahu na blagodati slobode, sigurnosti, porodice i blagostanja. Također, zahvaljujem Allahu na tome što me je okružio nesebičnim ljudima u mom životu čija misija je bila da se čuje glas bespomoćnih.

Kroz ovo iskušenje, bio sam blagoslovljen nevjerovatnim izljevima podrške iz cijelog svijeta. Nakon što sam svaki trenutak u proteklih dvadeset jedan mjesec proveo na tamnom mjestu, vaša ustrajna borba za moj život i slobodu osigurala je da se moja vjera u humanost nikada ne izgubi.

Želio bih se iskreno zahvaliti svima koji su bili uz mene i pružili mi podršku- da li kroz dovu, poruke podrške, podizanje svijesti, proteste, lobiranje vlade i službenika i zvaničnika ili pisanje o mojim nedaćama. Vaši napori su me inspirisali da ih prođem i zbog vaših napora ja sam slobodan. Zauvijek sam vam zahvalan.

Želio bih se posebno zahvaliti pravnicima sa obje strane Atlantika koji su se zalagali za koje oslobađanje, organizacijama za ljudska prava koji su tako velikodušno radili da istaknu dubinu nepravde egipatskih sudova, studentima koji su pokretali kampanje u kampusima širom svijeta, novinarima koji su izvještavali o mojoj patnji, kao i hiljadama drugih pojedinaca koje nikada nisam upoznao, ali koje ću uvijek smatrati mojom braćom i sestrom u humanosti. Također sam zahvalan američkoj vladi koja je poduzela potrebne mjere kako bi eventualno osigurala moje puštanje na slobodu. Ovo je bila izuzetno ogromna i zamršena kampanja i tek u potpunosti trebam rezimirati svoje mišljenje oko zapanjujućih detalja kolektivnog djelovanja za moju slobodu. Ja sam istinski ponizan i vrlo zahvalan.

Borba za slobodu izražavanja i pravo slobodnog govora o nepravdi se ne ograničava na govore o konkretnim nepravdama sa kojima se suočava bilo koji pojedinac, grupa, sekta ili religija. To je univerzalni problem koji zahtijeva da se svi udružimo, da ostavimo po strani naše političke i ideološke ideologije. Vaša sposobnost da upravo to uradite tokom mojih iskušenja je dokaz da ovaj jedinstveni smisao je ostvariv i da može napraviti razliku. To me je inspirisalo kao i na hiljade potlačenih zatvorenika da nastavimo u našoj borbi za slobodu, koja je prava neprikosnovena pobjeda. Vi ste pobijedili.

Niko ne zaslužuje da bude zatvoren ostatak svog života zbog svog mišljenja. Kako je Arapsko proljeće jednom obećalo, era kontrole misli ljudi je prošla i nema mjesta totalitarizmu na Bliskom istoku. Naša je obaveza da povratimo ovo obećanje i da se udružimo dok svaki nepravedni zatvorenik ne bude potpuno slobodan.

Trenutno sam na liječenju u pokušaju da se oporavim od bolesti i povreda od kojih patim zbog uslova u kojima sam bio zatvoren. Planiram i dalje nastaviti da se zalažem za slobodu univerzalne slobode i nisam, niti ću ikada, zaboraviti stradanja svih onih koji su nepravedno zatvoreni u Egiptu. Neću zaboraviti Isru, Esmu Masr, Sanu, Jaru, Mahinur, Hind, Rašu i ostale djevojke. Neću zaboraviti svoje prijatelje Samhi Mustafu, Muhammeda el-Adlija, Abdullaha el-Fahranija, Omara Maleka, Enesa Beldaždija, El Akida, Ibrahim Havalu, Ibrahim Jamanija, Ševkana, Ahmeda Mahira, Alla Abdelfattaha, Ahmeda Dumu, Muhammeda Adela, Džihada, Džummu, Abdelhadija, Suhejba, mog babu, kao i na desetine hiljada onih koji se još uvijek bore za najosnovnije ljudsko pravo- slobodu.

Čim budem u mogućnosti, planiram da ispričam svoju priču nadajući se da će pružiti uvid u intenzivne patnje hiljada bezimenih pojedinaca u Egiptu koji čame iza rešetaka. Smatram da mi je dužnost da iskoristim glas koji imam kako bih se zalagao za bezglasne. Radujem se unaprijed radu sa bilo kojim pojedincom koji dijeli stav da sve dok god postoje osobe koje su nepravedno zatvorene i kojima je uskraćena sloboda, niko od nas nije istinski slobodan.

Iz dubine mog srca vam se svima još jednom zahvaljujem. Dovim da možemo nastaviti sa našom pravednom borbom. Put slobode apsolutno nije lahak i to sa naučio iz svog ličnog iskustva. Zbog toga je obaveza sviju nas, koji kušamo tračak slobode, da ostanemo ustrajni u borbi za one kojima je sloboda uskraćena.

IslamBosna.ba