IslamBosna.ba-„Salahudin, Allah mu se smilovao, je bio čovjek skrušenog srca i tananih osjećanja, puno je plakao. Kada bi slušao učenje Kur’ana njegovo srce bi omekšalo. U većini slučajeva njegove oči bi orosile suzama. Puno je volio slušati hadis. Kada bi čuo za nekog čuvenog i autoritativnog šejha, a ako bi on prisustvovao kod njega, Salahudin bi ga ugostio i slušao njegove riječi. Pozvao bi sve prisutne da slušaju; svoju djecu, robove i svoju svitu. Naređivao je ljudima da sjede iz poštovanja prema hadisu.“
Salahudin el-Ejubi je rekao: “O Ibn Šedade, postoje ljudi na dunjaluku kojima su prašina i bogatstvo jedno te isto”.
Ibn Šedad, biograf Salahudinov, koji je bio s njim kada je izrekao ovo kaže: “Znao sam da govori o sebi jer on nije mario za dunjaluk”.
„Allah mu se smilovao, kada god bi se rat rasplamsao on bi lično išao među redovima muslimanskih vojnika. Probijao se kroz vojsku od desnog do lijevog krila. Raspoređivao je vojsku i naređivao im napredovanje ili zauzimanje položaja koje je smatrao dobrim. Posmatrao je neprijatelje skoro da bi im se primakao. Između dva reda su mu proučena dva dijela hadisa”.
“Bio je veoma strpljiv. Tokom krstaške blokade Akre on je bio u velikim bolovima zbog brojih čireva koji su se pojavili na njegovom tijelu od struka do koljena. Nije mogao ustati niti jesti, i naredio je da se njegova hrana podijeli ljudima. Ipak, on je svakodnevno jahao od ranog sabaha do podne namaza, a onda od ikindije do akšama kako bi obišao svoje vojnike. On je postavio primjer nevjerovatnog sabura. Govorio bi – ‘Kada uzjašem svog konja ne osjećam bol dok ne sjašem. A to je jedino zbog Allahove milosti”
“Osim toga, kada smo bili u El-Harrubi, razbolio se. Franci su bili sretni i odlučili su da marširaju prema muslimanima, misleći da će ih lahko pobijediti zbog njegove bolesti. Znajući ovo, sultan, da mu se Allah smiluje, je uzjahao svog konja uprkos bolesti i premio vojsku za rat, stavljajući svoje sinove u centar. Onda je otišao na vrh brda gdje je za njega postavljen obični šator. Te noći ljekar i ja smo ostali uz njega da ga njegujemo. Malo bi odspavao pa bi se onda probudio, i sve tako do sabaha. Naša vojska je uspjela da opkoli neprijatelja i prislili ih da se povuku ka zapadnoj strani rijeke.
Tokom tog dana sultan je bio spreman da žrtvuje svoja tri sina u ime Allaha. Poslao je svoja tri sina, el-Efdala, Ez-Zahira, Ez-Zafira, na bojno polje zajedno sa vojnicima, tako da niko nije ostao osim ljekara, nekoliko dječaka i mene. Dječaci su nosili bajrake tako da su neprijatelji pomislili da ima još puno vojnika.
On, da mu se Allah smiluje, je toliko bio vezan za svoju malu djecu, međutim, nije mu smetalo da bude udaljen od njih u ime islama. On je imao težak život u ime Allaha, iako je mogao da živi u apsolutnoj raskoši samo da je tako želio”.
“Salahudin je imao sina po imenu Ismail. Kada mu je rečeno da je njegov sin preselio, on je pretrpio i ostao smiren, prihvatajući preseljenje svog sina nadajući se da će dobiti Allahovu nagradu na Ahiretu. Njegove oči su se ispunile suzama.I kada se borio protiv Franaka u Er-Remli, stigla mu je vijest da je preselio njegov rođak Tekijj-ud-Din. Naredio je svojim stražarima da ne dozvole nikome da se približi njegovom šatoru i toliko je plakao da smo i mi plakali iako nismo znali za tu tužnu vijest. Kada nam je rekao zbog čega je plakao, rekao sam mu i svima oko njega: “Prestanite, i zatražite od Allaha oprost”. Onda se okrenuo prema ljudima i ponovio: “Da, molite Allaha da oprosti”. Onda je rekao: “Nemoj nikome kazati za ovo”.
„Bio je lijepog ophođenja, blagog morala i prijatnog humora. Čuvao je porijeklo Arapa i njihove bitke, poznavao je njihovu historiju. Dobro je poznavao porijeklo konja, tako da je čovjek od njega mogao čuti korisne stvari koje nije mogao čuti od drugoga. Bio je lijepog morala i raspitivao se o čovjekovoj bolesti, liječenju, hrani, piću i promjenama stanja. Njegovo sijelo je bilo čisto.“
“Dvanaeste noći njegove bolesti doveden je učač Kurana i kada je došao do ajeta- On je Allah – nema drugog boga osim Njega – On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni! (El-Hašr, 22), Salahudin reče: “To je istina”. Allahova je milost da je mogao izgovoriti ove riječi koje govore o dobrom kraju njegovog života. Nakon sabah- namaza, 27. safera, 589. h.g., kada je učač došao do ajeta- On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se vraćam! (Er-Rad, 30) Salahudinovo lice se ozračilo i razvedrilo, otvorio je oči, nasmiješio se i njegova duša se vratila njegovom Stvoritelju.
Kadija Ibn Šedad
„Ova zemlja pripada različitim sultanima, kao što je slučaj sa kraljevima manjih oblasti u Andaluziji. Svi su se oni ogrnuli ogrtačima koje vežu sa vjerom. Svi nose veličanstvene nadimke i osobine koje ne mogu opravdati. Ove nadimke nose i podanici i kraljevi, i bogataši i skitnice. Nema nikog među njima ko nosi nadimak koji im priliči ili svojstvo kojeg je dostojan, osim Salahudina, vladara Šama, Egipta, Hidžaza i Jemena, poznatog po plemenitosti i pravednosti. Ovo ime je u skladu sa pojmom koji označava i slijedi značenje koje nosi.“
„Jedna od velikih zasluga ovog sultana i trag koji mu je donio lijep spomen u vjeri i svijetu je i ukidanje poreza nametnutog hadžijama. Hadžije su nailazili na nevolje i nepravdu prilikom plaćanja ovog poreza i posmatrali su ga kao poniženje. Možda je bilo i onih koji nisu imali dovoljno vrijednosti i imetka, a bili su dužni platiti taj porez. On je iznosio sedam i po egipatskih dinara koji je vrijedio kao petnaest dinara i to je bila obaveza za svakog pojedinačno. Neki ne bi bili u stanju platiti tu dažbinu i susretali bi se sa bolnim patnjama.
Ovaj sultan je ukinuo ovaj prokleti porez i nadomjestio ga hranom koju je davao hadžijama a koja je bila u vrijednosti ovog poreza. Bila je to veoma lijepa zamjena. Olakšao je put hadžijama. Allah je pomogao vjernike ovim pravednim sultanom i oslobodio ih velikih problema i briga. Zahvaljivati njemu dužan je svako ko smatra da je obavljanje hadža jedan od temelja islama. Porezi su bili rasprostranjeni i u Egiptu. Svaki prodavac i kupac morao je plaćati poreze, čak je bila obaveza plaćati porez i za piće vode iz Nila. Ovaj pravedni sultan ukinuo je sve ove proklete novotarije, proširio pravdu i uspostavio sigurnost.“
Ibn Džubejr
„Ispričat ću ti nešto što tajim u sebi. Ako Allah olakša te oslobodimo još ovu obalu od krstaša, podijelit ću gradove emiritma, ostaviti opreku i oprostiti se od svih. Zatim ću zaploviti ovim morem i uputiti se njegovim ostrvima. Slijedit ću nevjernike sve dok ne iskorijenim nevjerstvo sa lica zemlje ili umrem.“
Salahudin
„Kada je zavladao Damaskom nije ništa za sebe prisvojio iz riznica grada. Sve je to razdijelio stanovnicima. Poštovao je sve koji su kod njega radili i sa njima blago i uljudno postupao. Kada bi neko od njih učinio nešto loše, on bi ga prikrivao i ne bi to obznanjivao.“
„Njegovo sijelo bilo je čisto od svih negativnosti. Niko u njegovoj blizini ne bi izgovarao ništa loše. Svaki put kada bi vidio siroče, to bi u njemu pokrenulo osjećaj blagosti i suosjećanja. Također je puno volio svoju porodicu i potomstvo i sa njima se često igrao.“
Zapadnjački historičar
IslamBosna.ba
Povezano:
Upoznajmo Salahudina el-Ejubijja I- dio
Upoznajmo Salahudina el-Ejubijja II- dio
Salahudinovo rođenje i mladost
Salahudinov doprinos različitim aspektima društvenog života