20 godina, Tuzlanska kapija – 25. maj, Dan ubijene mladosti
IslamBosna.ba – Ubijena mladost
“Došao si ovdje
Gdje je najnezahvalnije bilo doći
Ovdje gdje je najluđe bilo stići
Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo naići
Jer ovdje se ne živi samo da bi se živjelo
Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo
Ovdje se umire da bi se živjelo” Mak Dizdar
Tačno prije 20 godina, 25.05.1995. godine u 20:55h na tuzlansku Kapiju je ispaljena granata, koja je pokosila 71 mladi život i ranila više od 150 ljudi.
Utihnule tek procvjetale nevine mladosti, Tuzla se sjeća tegobnom boli, suzom čemernom .”Kapija plače, čaršija PAMTI, čaršija plače, Kapija PAMTI”, kaže jedan stih posvećen Kapiji. Pamtim i ja danas sve usnule kapije, pamtim Markale, pamtim Omarsku, Keraterm i Luku, pamtim Srebrenicu zjenicu oka, pamtim Bratunac i Vlasenicu, pamtim Foču i Bijeljinu, Zvornik i Višegrad, pamtim tuzlansku Kapiju i mladost nevinu, pamtim one što vodu nosiše i one što u Miskinovoj u redu za hljeb zaspaše i sve druge kapije bosanske, krvlju natopljene, zemlje. Pamtim danas sve nanovo, da mi ugodnost mira sjećanje ne pomuti, pa da se sve zaboravom ne zametne.
Pamti i ti Bosno, pamti Hercegovino, pamti da se ne bi ponovilo.
Ubili su našu mladost, ubili su njihovu nerođenu djecu i djecu njihove djece. Ubili su budućnost. Ubili su osmjehe i radost. Hladnokrvno, bešćutno , bezumno!
Kolektivni ukop obavljen je u praskozorije, tajno, iz sigurnosnih razloga, jer su zločinci intenzivno granatirali Tuzlu nakon 25. maja. Tih dana su granatirali čak i komemorativni centar, valjda sa ciljem da pobiju i one koji su došli ukop da obave.
Nakon dženaze pala je kiša i pauni su se oglasili…
Maštali su oni o slobodi, o sreći, maštali su o svojoj djeci sve dok se krik u kamen ne pretvori da svjedoči o sjaju bisernoga oka, jednog maja, jednog trena.
Sandro Kalesić, 2 godine
Lejla Atiković, 14 godina
Suzana Đušić, 14 godina
Suzan Abulismail, 15 godina
Muris Fatušić, 15 godina
Vesna Kurtalić Veca, 15 godina
Indira Okanović, 16 godina
Elvira Hurić, 16 godina
Lejla Bučuk, 16 godina
Adnan Beganović, 16 godina
Elvis Alagić Enko, 17 godina
Ilvana Bošnjaković, 17 godina
Sanja Čajić, 17 godina
Selma Čaušević, 17 godina
Vanja Kurbegović, 17 godina
Adrijana Milić, 17 godina
Selma Nuhanović, 17 godina
Almir Jahić Bato, 18 godina
Adnan Hujdurović Kindže, 18 godina
Samir Čirak, 18 godina
Asmir Bakalović, 19 godina
Almasa Ćerimović, 19 godina
Razija Djedović, 19 godina
Alem Hidanović, 19 godina
Nenad Marković Nešo, 19 godina
Edin Mehmedović, 19 godina
Edisa Memić, 19 godina
Nihad Šišić, 19 godina
Armin Šišić, 19 godina
Azur Vantić, 19 godina
Asim Slijepčević Asko, 20 godina
Edhem Sarajlić, 20 godina
Rusmir Ponjavić, 20 godina
Dijana Ninić, 20 godina
Nešet Mujanović, 20 godina
Damir Kurbašić, 20 godina
Šemsa Hasičić, 20 godina
Ago Hadžić, 20 godina
Amir Đapo, 20 godina
Zada Dedić, 20 godina
Elma Brguljak, 20 godina
Edina Ahmetašević, 20 godina
Amir Čekić, 21 godina
Amira Mehinović, 21 godina
Edin Mujabašić Mony, 21 godina
Raif Rahmani, 22 godine
Elvir Murselović, 23 godine
Jasminka Sarajlić, 23 godine
Mustafa Vuković, 23 godine
Admir Alispahić, 24 godine
Azur Jogunčić, 24 godine
Franc Kantor, 24 godine
Hasan Hrustanović, 25 godina
Senahid Salamović, 25 godina
Savo Stjepanović, 25 godina
Amir Đuzel, 26 godina
Senad Hasanović, 26 godina
Adnan Zaimović Garo, 27 godina
Damir Bojkić, 27 godina
Nedim Rekić, 27 godina
Sulejman Mehanović, 28 godina
Samir Mujić, 28 godina
Šaban Mustačević, 29 godina
Nedim Hodžić, 30 godina
Jasminko Rosić, 32 godine
Fahrudin Ramić, 34 godine
Indira Borić, 36 godina
Pera Marinović, 37 godina
Jelena Jezidžić Stojičić, 44 godine
Hamdija Hakić, 48 godina
Ilinka Tadić, 53 godine
Zločinac u bjekstvu
Tužilaštvo BiH preuzelo je od Kantonalnog tužilaštva Tuzla istragu o zločinu na Kapiji sredinom 2007. godine. U novembru 2007. godine pripadnici SIPE su po nalogu Tužilaštva BiH uhapsili na području Banjaluke bivšeg načelnika Generalštaba VRS, penzionisanog generala VRS Novaka Đukića zbog osnovane sumnje da je 1995.godine na području Tuzle počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Posebni odsjek za ratne zločine Tužilaštva BiH podigao je 28.12.2007. optužnicu protiv Novaka Đukića, za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog na području Tuzle.
Sud BiH potvrdio je optužnicu u predmetu Novaka Đukića, 4. januara 2008. godine.
U martu 2008. godine počelo je suđenje Novaku Đukiću pred Vijećem Suda BiH u Sarajevu. Đukić se tereti da je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini u svojstvu komandanta Taktičke grupe Ozren Vojske RS-a direktno naredio jedinicama smještenim u selu Panjik na planini Ozren da 25. maja 1995. artiljerijskim projektilom granatiraju bliži lokalitet centra Tuzle zvani “Kapija”, usljed čega je smrtno stradala 71 osoba, dok je više od 150 osoba teže i lakše ranjeno.
U septembru 2008. godine Đukić je podnio zahtjev da se brani sa slobode , a obnovio ga je u aprilu 2009-te. Kao jamčevinu za svoju slobodu bio je ponudio vlastiti stan u Beogradu, te stan bližeg člana porodice u Republici Srpskoj.
Nakon više od pola godine razmatranja, Sudsko vijeće je 28.04.2009. odbilo prijedlog Odbrane Novaka Đukića da se brani sa slobode.
5. maja 2009-te okončan je dokazni postupak na suđenju Novaku Đukiću. 11.06.2009-te Novak Đukić je osuđen na 25 godina zatvora.
Danas se ovaj osuđeni zločinac nalazi u Srbiji u bjekstvu! U oktobru 2014-te Interpol je raspisao međunarodnu potjernicu za Đukićem! Ostaje otvoreno pitanje, zašto ga Srbija ne isporučuje Bosni i Hercegovini?
Kratki uvid u biografiju ratnog zločinca, generala VRS Novaka Đukića:
Novak Đukić je rođen 10. aprila 1955-te u u selu Donja Kola kod Banja Luke. Srbin je, državljanin BiH, oženjen i otac dvoje djece. Završio je Srednju vojnu školu i Vojnu akademiju te Komandno-štabnu i Školu nacionalne odbrane u Beogradu. Trenutno je general u penziji, a za načelnika Generalštaba VRS bio je imenovan u julu 2004. godine. Na najvišoj vojnoj poziciji u RS zadržao se svega godinu dana, a karijeru su mu zapečatili skandali s vojničkim zakletvama u kasaranama “Manjača” i “Bileća”, kad su se regruti, umjesto BiH, zakleli na vjernost RS.
Nakon skandala, tačnije krajem maja 2005-te, Đukić je smijenjen s položaja od strane NATO i EUFOR , a ubrzo poslije toga je otišao u penziju. Poslije povlačenja iz vojne službe zaposlio se u “Službenom glasniku RS”, gdje je, sve do hapšenja 2007. godine , obavljao dužnost zamjenika direktora.
Danas je osuđeni ratni zločinac u bjekstvu!
Mak
IslamBosna.ba
