IslamBosna.ba- Nakon veličanstvene pobjede na Gvadaleti, muslimanska vojska je nastavila svoja osvajanja Pirinejskog poluostrva. Sama bitka je ostavila duboke i nesagledive posljedice u redovima preostale vizigotske vojske, dok je kod muslimana izazvala pravu erupciju morala i ponosa. Pobjeda u ovoj borbi za muslimane je značila puno. Sama činjenica da je jedna malena vojska od 12 hiljada vojnika porazila višestruko brojniju, čije brojke se kreću i do stotinu hiljada vojnika, značila je dovoljno na polju podizanja borbenog duha muslimanskih vojnika. Zatim, pobjeda muslimanske vojske, kako ističe el-Mekkari u Nefhu-t-tajjibu imala je dalekosežan eho u oblastima Sjeverne Afrike. Vijest o pobjedi se brzo proširila te je veliki broj dobrovoljaca iz Sjeverne Afrike i Maroka pohrlio da se priključi Tarikovoj pobjedonosnoj vojsci (el-Mekkari; 209/1). To je rezultiralo, kako navodi el-Muennis da je bilo nemoguće probrojati Tarikovu vojsku.
Koliko god je pobjeda doprinijela podizanju borbenog duha muslimana, isto toliko je doprinijela gubljenju sigurnosti i padu morala kršćanske vojske. Također, u bici je poginuo veliki broj plemića i aristokratije Vizigota, tako da se muslimanskoj najezdi nije imao skoro niko organizirano suprotstaviti.
Sljedeći Tarikov cilj bila je prijestolnica Vizigota na sjeveru, grad Toledo.
Na vratima Toleda
Toledo je stari španjolski grad, koji se nalazi u središnjem dijelu Iberijskog poluostrva, oko 91 km jugozapadno od današnje prijestolnice Španije, Madrida. Inače, Musa b. Nusajr, kao iskusan i mudar vojskovođa i strateg, savjetovao je Tarika da u svojim osvajanjima, kako navodi Ibn Kesir u djelu El-Bidaje ve-n-nihaje, ne žuri puno ka sjeveru i da ne prelazi grad Kordobu, jer bi se mogao naći opkoljen vizigotskom vojskom.
Ali, obzirom da je smatrao da mu je put prema Toledu otvoren i bez prepreka je mogao doći do njega, Tarik se oglušio o naredbu svoga pretpostavljenog i samoinicijativno krenuo u osvajanje Toleda, tada jednog od najljepših i najznačajnijih evropskih gradova. Grad je sa sjevera, zapada i istoka bio okružen planinama i brdima, dok je ulaz u grad sa juga bio otvoren i tu se nalazila velika i dobro utvrđena tvrđava. On je smatrao da ukoliko sada napadne grad, u trenutku pada borbenog morala i slabosti vizigotske kraljevine, uspjet će ga i osvojiti bez puno borbe. Tako se i desilo, grad je pao bez borbe.
Tarik se i dalje nije zadovoljio osvojenim područjem, već je nastavio sa svojim osvajanjima do Gaskonjskog zaljeva. To je bio vrhunac Tarikovih osvajanja (Annan; 51/1).
Musaov dolazak u Andaluziju
Musa b. Nusajr je bio jako pronicljiv vojskovođa, svjestan svih rizika koje osvajanje sa sobom nosi. Davno prošao vrijeme mladalačkog entuzijazma u osvajanju, zbog toga je i savjetovao Tarika da ne požuruje sa osvajanjima. Bez osnova su tvrdnje pojedinih hroničara da su takvi savjeti koje je Musa upućivao Tariku bili potaknuti njegovom navodnom zavidnošću Tariku na velikom uspjehu u osvajanju. Ovakva tvrdnja je neosnovana jer je Tarik b. Zijad bio Musaov zastupnik u Andalusu, njegov vojnik, a u principu sva osvajanja koja postigne vojnik pripisuju se njegovom vojskovođi. Također Tarikov narod je primio islam posredstvom Musa b. Nusajra i sva osvajanja su bila i na vagi njegovih djela. Poenta Musaove reakcije bila je to što je bio svjestan da će Tarik, jureći prema Toledu, prijestolnici Vizigota iza sebe ostaviti veliki broj gradova koji nisu bili osvojeni i na taj način može ugroziti muslimansku vojsku i dovesti ih u opasnost.
Dolaskom u Andaluziju, Musa b. Nusajr se uputio prema još ne osvojenim područjima, te je sa svojom vojskom, pored osvajanja nekih manjih gradova i utvrđenja opkolio i Sevilju. Držao je u opsadi nekoliko mjeseci sve dok nije osvojena. Osvojio je i Karmonu, koja je u to vrijeme bila najjače utvrđen grad u Andaluziji. U svojim osvajanjima usmjerio se sjeverozapadno, osvajajući oblasti koje Tarik nije osvojio. Na taj način Musa b. Nusajr je upotpunio Tarikova osvajanja.
Dok je Musa b. Nusajr osvajao ostatak Andaluzije, u Toledu je njegov dolazak iščekivao Tarik b. Zijad. Na tom svom putu, Musa je opkolio i mjesto Merida. To je bila oblast koja je bila sa najbrojnijom kršćanskom vojskom. Grad je držao par mjeseci pod opsadom i krajem ramazana, grad je odlučio predati se, tako da su muslimani, za Ramazanski bajram 93. godine po Hidžri, ili 712. osvojili i ovo mjesto.
Musa b. Nusajr se nije zadovoljio ovim osvajanjima, pa je svoga sina Abdulaziza poslao na zapad Poluostrva, te je on u narednim mjesecima osvojio zapadne oblasti, ili današnji Portugal.
Nastavlja se ….
IslamBosna.ba
Historijski put u Andalus – od osvajanja do pada
Musa b. Nusajr, osvajač i sin osvajača
Musa b. Nusajr počinje rješavati izazove