Posljednji dani šejhu-l-islama Ibn Tejmijje II- dio
IslamBosna.ba- Dženaza šejhu-l-islamu je prvo klanjana u tvrđavi i nju je predvodio šejh Muhammed b. Temam, te je tijelo, nakon dženaze iznešeno van tvrđave. Ulice su se ispunile ljudima i sve je bilo prepuno, od mesdžida do tvrđave. Dženaza je donešena u četiri sata dana i metnuta i unijeta u džamiju. Opkolili su je vojnici koji su čuvali tijelo od ljudi i velike gužve. Broj ljudi je bio toliki da se nije moglo niti pretpostaviti niti procijeniti. Među ljudima prolamao se glas koji je vikao: “Ovakve su dženaze imama sunneta.” Ta rečenica kao da je opila ljude, povećala im je tugu, potakla unutarnju snagu, te su podigli svoje glasove.
Nakon podne-namaza, klanjana mu je dženaza i u Umevijskoj džamiji, pa se broj ljudi tolliko povećao da je ispunio sve okolne radnje, ulice i pijace, napravivši tako veliku gužvu. Zatvorene su pijace, trgovine i aščinice, a mnogi ljudi su, jednostavno, zanijetili postiti jer nisu bili u prilici doći do bilo kakve hrane i pića.
Nakon što mu je klanjana dženaza, tijelo je ponešeno na ramenima ljudi; na glavama i prstima. Gužva se povećala i podigli se glasovi, tako da su ljudi glasno plakali i dovili za šejha. Ljudi su na njegov tabut bacali svoje maramice, turbane i odjeću. Sa nogu su spadale nanule i papuče, a sa glava turbani i ljudi se na to uopće nisu obazirali jer su gledali u dženazu. Tabut je bio iznad glava ljudu, nekada bi bio nošen naprijed, nekada bi ga masa povukla nazad, a nekada bi stajao u mjestu a ljudi se smjenjivali.
Kod tržnice konja, masa se okupila još više, gužva je postala nesnosna i dženaza je tu spuštena. Tu mu je dženazu predvodio brat Zejnuddin b. Abdurrahman, a onda je odnešen u Sufijsko groblje (to je poznato groblje u Damasku u kojem su ukopani veliki učenjaci poput Ibn Esira, Ibn Kesira, Ibn Sallaha i dr.) gdje je ukopan pored svoga brata Šerefuddina b. Abdurrahmana.
Ukopan je neposredno pred samu ikindiju jer se od velikog broja ljudi koji su došli klanjati mu dženazu, ranije nije moglo stići. Nisu došli samo oni koji su bili nemoćni doći. Broj prisutnih na dženazi se procjenjivao između šezdeset i stotinu hiljada muškaraca. Dok se procjenjuje da je žena bilo oko 15 hiljada. U svu ovu brojku nisu uračunati ni oni koji su bili na krovovima kuća. Takva gužva u Damasku nikada nije zapamćena. Takvo nešto u Damasku se moglo vidjeti jedino ranije, u vrijeme Umevija kada je Damask bio prijestolnica hilafeta.
Klanjana mu je i dženaza u odsustvu u većem dijelu islamskog svijeta. Ibn Redžeb navodi: “Dženaza u odsustvu šejhu-l-islamu je klanjana u većem dijelu islamskog carstva, u bližim i daljim krajevima. Dženaza je klanjana čak i u Kini i Jemenu. Putnici su ispričali da je u Kini glasnik pozivao: “Dođite na dženazu terdžumanu (tumaču) Kur’ana.”
Autor: Šejh Sejjid Ebu Hasan Ali en-Nedvi
Prijevod i obrada:IslamBosna.ba
