Birajte ih pažljivo… one su razornije od atomskih bombi

IslamBosna.ba – Prije tri godine imala sam izuzetno težak dan. Činilo se da ništa nije na svom mjestu i jedna po jedna stvar je krenula naopako. Krenula sam prema univerzitetskom centru kako bih nešto prezalogajila- možda bih hranom mogla da smirim živce. U to vrijeme sam nosila nikab, ali to mi je bio najmanji problem, ili sam mislila tako. Dok sam stajala u redu da uzmem hranu, pogledala sam iza sebe i primijetila sam nekoliko braće. Htjela sam se okrenuti prema njima kako bih ih poselamila ali onda sam čula o čemu su pričali. Oni su pričali o meni! „Zbog čega ona misli da se može tako oblačiti? “Ko to ona misli da je?!“ Tokom običnih dana njihovi komentari ne bi utjecali na mene, ali taj dan, njihovi komentari su me pogodili pravo u srce. Možda su njihovi komentari bili kap koja je prelila čašu, jer odmah su mi suze počele teći niz lice, koje naravno niko nije mogao vidjeti. Napustila sam red za hranu, i otišla nadajući se da ću pronaći mjesto na kojem ću moći da budem sama i gdje ću biti ostavljena na miru.

Hodala sam dobrih pet minuta pokušavajući da se saberem prije nego što sam stigla do svog odredišta. Došla sam do ciljane zgrade i počela sam da se penjem uz stepenice kada sam osjetila da me neko tapše po ramenu i šapuće: „Čekaj!“ Okrenula sam i vidjela sam nepoznatu ženu, zadihanu kako pokušava da uhvati dah. Ćekala sam dok nije bila u stanju da govori i ono što je rekla potpuno me iznenadilo. Pogledala me u oči i rekla: “Ja sam vas slijedila, pokušavala sam da vas stignem punih pet minuta! Samo sam željela da kažem da se divim vašoj snazi da oblačite ono u šta vjerujete. Želim da budeš još snažnija i neka te Bog u kojeg vjeruješ blagoslovi“. I to je bilo to. To je sve što je rekla. Onda se okrenula i otišla, bez da mi je rekla svoje ime ili da je nešto željela od mene. Odmah je moj bol počeo da jenjava i počela sam da se smijem. Njene ljubazne riječi su mi uljepšale dan. Njene ljubazne riječi su me podsjetile zbog čega sam radila ono što sam radila- Allah. Žena nije znala koliko su mi bile potrebne ohrabrujuće riječi. Ona nije znala da sam imala užasan dan, ali je vidjela priliku da kaže nešto dobro i iskoristila je.

Bio je to dan kad sam shvatila snagu riječi. Snagu o kojoj je naš Poslanik, s.a.v.s., govorio kada je rekao: “Moguće je da čovjek ponekad izgovori riječ kojom je Allah zadovoljan i ne obraćajući na nju pažnju, radi koje će ga Allah uzdići na visoke stepene; a ponekad čovjek izgovori riječ koja Allaha rasrdi i ne obraćajući pažnju na nju, a da zbog nje bude bačen u Džehennem.” Toliko puta kažemo stvari o kojima nismo ni razmišljali. Mi ne razmišljamo o posljedicama naših riječi. Ova braća, kojima nisam zamjerila, elhamdulillah, vjerovatno su i zaboravila na razgovor koji su vodili nakon što sam otišla, nisu ni shvatila težinu svojih riječi. I ta žena je vjerovatno zaboravila razgovor koji smo imali nekoliko minuta nakon što je otišla, ne shvatajući težinu svojih riječi. Ali, kao što vidimo, riječi koje ni godinama nakon toga nisam zaboravila.

Kroz ovakve primjere možemo shvatiti da riječi nikad nisu premale da bi zaboljele, niti premale da bi bile od koristi. Trebali bi razmisliti o svakoj riječi koju izgovorimo, iz straha da ta riječ ne bude riječ koja će prouzrokvati naše uništenje. Moramo nastojati da govorimo ljubazne i korisne riječi koliko god možemo, nadajući se da će ta riječ podići naše stepene. Da nam Allah, s.v.t., podari da budemo od onih čije će stepene podići zbog naših riječi i da nikada ne budemo od onih koji će osjetiti džehennemsku vatru.

Birajte ih vrlo pažljivo jer riječi imaju veću snagu od atomskih bombi. Pearl Strachan