Zejneb el-Gazali- Ubila sam zvijer u ćeliji
IslamBosna.ba-Na mom tijelu nije ostao niti jedan dio na kojem nije bilo rana od mučenja. Također, svaki dio moje duše duboko je patio i puštao uzdahe bola. Da li je moguće da ovo što se dešava u vojnom zatvoru budu djela i postupci ljudi? Nemoguće je da su ta stvorenja ljudi. Oni su stvorenja koja čuju, vide, kreću se na dvije noge, imaju ljudski izgledm ali ne… ne… oni su neka čudna stvorenja, čudnih osobina.
Opet su me odveli iz vodene ćelije u susjednu prostoriju. “Danas će ti se desiti ono što se nikad nikome nije desilo”, grmio je Safvet uz udarce njegovog biča. Izašao je i zalupio vrata. Nekoliko trenutaka kasnije vratio se sa Hamzom el-Basjunijem i još nekoliko vojnika. Iz Hamzinih usta su izlazile najgnusnije psovke i najpokvarenije riječi koje neki čovjek može kazati. Još je rekao: “K….! Spasi se i priznaj sve. El-Hudejbi, Sejjid Kutb i Abdul-Fetah Ismail su sve priznali. Od njih saznajemo da je Hudejbi tražio od tebe da obavijestiš Abdul-Fetaha Ismaila kako je prolijevanje Naserove krvi zakonito jer je on kjafir. Svi oni su progovorili i spasili se, jedino si ti ustrajna u traćenju svog života.” Zatim je prijetećim tonom kazao: “Saznat ćeš kako ću od tebe iščupati sve ono što želim. Govorit ćeš sigurno.”
Okrećući se Safvetu, naredio je: “Izvršite naredbe, Safvete i ako ijedan od ovih pasa odbije poslušnost odmah ga uputi u moj ured.”
Safvet je odmah počeo objašnjavati vojnicima šta da urade i to na najodvratniji, najnemoralniji način, bez ikakvog traga pristojnosti. Posebno je uživao u svojim instrukcijama, pokazujući na jednog od njih: “Izvrši naredbe, ti pseto. A kada završiš pozovi svog prijatelja da učini isto. Jel’ jasno?”
Zatim je napustio prostoriju i zaključao vrata. Vojnik me je počeo moliti da im kažem sve što su htjeli znati jer nije želio da me povrijedi. Ali ako ne posluša naredbe nanijet će mu veliko zlo. Upozorila sam ga, skupivši svu snagu koju sam imala: “Primakni mi se samo jedan korak i ubit ću te. Ubit ću te, shvataš li?”
Vidjela sam da to nerado čini ali mi se ipak primicao. I prije nego sam to shvatila, ruke su mi bile oko njegovog vrata. “Bismillah, Allahu ekber”, uzviknula sam i zarila zube u njegov vrat. Čovjek je iskliznuo iz mojih ruku, bijela pjena poput zamagljene sapunice izlazila je iz njegovih usta. Pao je na pod nepokretan. Ne mogavši vjerovati šta se desilo, povukla sam se nazad uz malo snage koju sam uspjela skupiti. Sada sam napokon bila sigurna. Allah Uzvišeni je u mene ubacio čudnu silu. Silu dovoljnu da pobijedi ovu zvijer.
Bila je to žestoka borba u kojoj je čestitost pobijedila iskvarenost. Znak istine i radosno prevazilaženje teškoće za iskrene, slavljen neka je Allah, nema božanstva osim Njega. Svi despoti bježe uplašeni, uvjereni u učinkovitost okrutne sile dok su čuvari poruke iza rešetaka. Uskraćeni svega osim vjere u Allaha. Ustrajnost vjernika u držanju istine je nešto što njihovi tlačitelji, koji ne poznaju njihovu vjeru, ne mogu shvatiti.
“O, moj Bože! Kako si Darežljiv! Kako je velik Tvoj dar! Ti si naš Gospodar i Gospodar svega drugog. Oni koji slijede Allahove propise su uvijek nailazili na borbu i otpor, ali na kraju uvijek ostaju pravedni.
Vrata ćelije su se otvorila i Hamza, Safvet i njihova raznovrsna posada su stajali, zbunjeni onim što su vidjeli; njihov drug je ležao na podu, a iz njegovih usta izlazila je bijela pjena. Tiho su gledali u nevjerici. Iznijeli su tijelo vojnika, a mene vratili u vodenu ćeliju.
Zejneb el-Gazali el-Džubeli
IslamBosna.ba
Džemal Abdel-Naser: Mržnja i osveta (I – dio)
Džemal Abdel-Naser: Mržnja i osveta (II- dio)
Izaslanik predsjednika Republike
Došla je noć pregovora i kažnjavanja
Sada red na Hamzu el-Besjunija
Iskušenje u koferu s odjećom i obraćanje Predsjednika
