Selman el-Auda- Život na Allahovom putu

IslamBosna.ba- Nije rijetkost niti začuđujuće čuti sintagmu ‘smrt na Allahovom putu’ pod kojom se podrazumijeva da čovjek umre, strpljivo podnoseći i nadajući se Allahovoj nagradi, ne bježeći s bojnog polja. Takva smrt se dešava samo onima koje Uzvišeni Allah odabere: I on od vas uzima šehide. Ali ne slušamo isto tako često i riječi ‘život na Allahovom putu’.

Osnova u islamu jeste promovirati život, i to sa sobom nosi veličanstvene poruke. Smrt biva onda kada je nužno odbraniti istinu, vjeru i dom i to je žrtva kojom se ponose svi narodi i veličaju one koji su odbacili egoizam i žrtvovali se za interese svoje zajednice i doma.

Često u stihovima možemo susresti priču o smrti, en-Nabiga, naprimjer, borbu opisuje kao nešto što mu je mrsko. Na takav način i Kur’an opisuje: Propisuje vam se borba, iako vam nije po volji.

Dakle, to je nešto na što je čovjek prinuđen radi odbrane svoje časti, samoga života i vjere. Šehadet nije sam po sebi, već je ona izraz života, kao što Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: U odmazdi vam je život. Koliko je samo pojedinačnih smrti značilo život jednog društva i zajednice.

Suština življenja jeste u izgradnji, preporodu, strpljivosti i ustrajnosti. U brojnim djelima arapsko-islamskih pjesnika, pogotovo pjesnika palestinskog otpora, naći ćete veličanje njihove borbe i otpora.

Ali sve to ne znači da su osjećanja Arapa i muslimana uopće završavaju na ovome. To što muslimani cijene i uvažavaju svoje žrtve ne znači da trebaju zapostaviti prenošenje poruke islama svijetu, zapostaviti rad na inovacijama, borbu na polju života, preporoda, spoznaje i da’veta u vjeru, istinu i strpljivost.

Život je skupocjen i dragocjen. Sam Allahov Poslanik, s.a.v.s., je umro na svojoj postelji nakon što je cjelokupan svoj život proveo na Allahovom putu. Tako je preselio i Ebu Bekr, r.a.

Odustati od svoje misije na ovome svijetu je zabranjeno! To je poraz koji Uzvišeni Allah ne prihvata od tebe! Zbog toga je Džennet zabranjen samoubici, jer želi preteći odredbu svoga Gospodara zbog poteškoća ili bolova s kojima se u životu susreće.

Poslanikova, s.a.v.s., oporuka vojskovođama i vojnicima prije bitke bila je: Da Uzvišeni Allah zbog tebe uputi nekog na pravi put, bolje ti je od crvenih deva.

Također je rekao: Nemojte željeti susret s neprijateljom, molite Allaha za spas, a ako se, pak, susretnete, onda budite strpljivi.

Smrt je kraj koji je neophodan, Jusuf, a.s., je na kraju svoje dove govorio: Usmrti me kao muslimana i pridruži me dobrima – da, ali nakon što je proveo život, žrtvovao se, bio strpljiv, radio i djelovao, postao upravnik riznica, nakon što je bio vješt u djelovanju, radu, socijalnom i političkom životu društva, nakon što se nosio sa krizama kroz koje je njegovo društvo prolazilo. Također, nakon što je radio na širenju pravde, samilosti i mira, nakon što je činio dobro pojedincima, a sve to čineći sa jakom duhovnom i imanskom snagom.

Dakle, čak i smrt treba iskoristiti da bismo životu dali novi impuls. Onaj ko živi na Allahovom putu cijeli svoj život, sigurno će umrijeti na Allahovom putu, pa makar umro i na svojoj postelji, kao što se desilo sa Halid b. Velidom, r.a.

Smrt nije niti može biti brzo rješenje i bježanje od dunjalučkih problema. Najveći vid borbe jeste borba na životnom polju, da’vom, strpljivošću i ustrajnošću.

Desi se nekada da mladić želi ubrzati svoj put ka Džennetu, želi se spasiti od problema, iskušenja i grijehova na ovome svijetu, ali time, možda i nesvjesno, produžuje i otežava put svome ummetu.