IslamBosna.ba- Njegovo ratno ime je Ahmed Ebu Hamza. Ovaj 28-godišnjak je porijeklom iz sirijskog grada Haseka. Najprije se borio u armiji Bešara el-Assada, zatim je dezertirao i priključio se pobunjeničkoj Sirijskoj Oslobodilačkoj Armiji (FSA) da bi najzad postao komandant u “Islamskoj državi” do februara 2014. godine kada je izbjegao iz Sirije. Našli smo ga u Turskoj. Njegov identitet smo provjerili preko boraca FSA. Ovdje prenosimo njegove izjave, koje nismo mogli provjeriti, a koje daju uvid u djelovanje ID-e.
(Intervju preuzet iz njemačkog sedmičnjaka “Die Zeit”)
Zeit: Ebu Hamza, kako ste dospjeli u “Islamsku državu”?
Ebu Hamza: Ja potičem iz Hasake i najprije sam bio oficir u sirijskoj armiji diktatora el-Asada.
Zeit: Dezertirali ste?
Ebu Hamza: Da. Prešao sam u redove Sirijske Oslobodilačke Armije (FSA).
Zeit: Sirijska Oslobodilačka Armija ima sunitska obilježja. Da li ste i vi vjernik?
Ebu Hamza: Da. Dolazim iz jedne konzervativne sunitske porodice. Međutim s fundamentalističkim vjerovanjima sam se susreo tek u borbama s džihadistima El-Nusre protiv Asadovog režima.
Zeit: Kako ste dospjeli u IDIŠ?
Ebu Hamza: Oni su slali imame i šejhove borcima FSA. Moji prijatelji i ja smo pristupili IDIŠ-u, iz različitih razloga: Kao prvo sirijska vlada u egzilu nije podržavala FSA, nego je punila vlastite džepove. Osim toga, mi smo osjećali simpatije prema IDIŠ-u. Mislio sam da su ti borci ovdje zato što su suniti vjernici.
Zeit: Kada ste pristupili “Islamskoj Državi” (ID), koja je proizašla iz IDIŠ-a?
Ebu Hamza: Na ljeto 2013. godine.
Zeit: Koja je bila vaša pozicija?
Ebu Hamza: Komandant, dakle vojni emir za sjever provincije Haseka.
Zeit: Da li ste morali proći obuku?
Ebu Hamza: Ne. Morao sam samo diskutovati s jednim imamom. Nakon toga je on objavio da mi nije potrebna nikakva daljnja islamska poduka.
Zeit: Da li ste Vi naređivali ili provodili razapinjanja na krst ili odsijecanja glava?
Ebu Hamza: Ne, ni ja niti moja jedinica. Neki iz jedinice su ostali u „Islamskoj Državi“ nakon što sam ja pobjegao i učestvovali su u onome što je ID radila. Samo najgori tipovi su ostali u ID-i.
Zeit: Ali i Vi lično ste ipak bili član?
Ebu Hamza: Da, ali.. (šuti)
Zeit: …ostali nisu istupili?
Ebu Hamza: Da.
Zeit: Šta su radili borci ID-e kada bi zauzeli neki grad?
Ebu Hamza: Umarširali bi sa snagom terora. Odsijecali bi ruke i glave, tako da se više niko ne bi branio.
Ziet: Zar nisu nikada pokušavali da osvoje srca ljudi?
Ebu Hamza: Jesu, oni pokažu i svoju prijateljsku stranu. Dijelili su humanitarnu pomoć ljudima i ponudili su pravnu sigurnost. Ko ukrade, bude mu odsječena ruka. Čak i ako uzme samo jedno jaje.
Zeit: Zašto su mnogi mladi muslimani iz Evrope i Amerike u ID?
Ebu Hamza: Mi vjerujemo da će se Kraj Svijeta i Dan proživljenja odigrati u Šamu, odnosno Velikoj Siriji. Zbog toga mladi muslimani, koji proživljavaju tlačenje njihove braće vide posebnu čast u borbi u Šamu. Međutim mnogi su također psihički bolesni ili jednostavno siromašni. Njihov mentalitet postaje problem za džihad.
Zeit: Šta je bila vaša zadaća u ID-u?
Ebu Hamza: Ja sam pravio strateške planove za borbu protiv kurdske vojske, tako da smo bili u stanju zauzeti 14 kurdskih punktova.
Zeit: Kako biste opisali strukturu „Islamske Države“?
Ebu Hamza: Jedan od glavnih principa jeste: samo irački komandanti i sudije.
Zeit: Ali Vi ste ipak Sirijac!
Ebu Hamza: Da, ali čak i u Siriji morate biti Iračanin. Jedan sirijski emir uvijek ima dvojicu, trojicu Iračana koji ga nadgledaju. Oni se nazivaju “vođe” ili “savjetnici”. Većina emira ili vođa u ID-u su prije bili oficiri u Sadamovoj iračkoj armiji. Obični borci ID-a ne poznaju njihova lica. Poznate su samo velije, tj. guverneri, a oni imaju kontakt s višim emirima. Mi dobijamo naše naredbe samo od velija. Kada više vođe žele nešto proglasiti, onda dođu s gardom tjelohranitelja od 40-50 ljudi i ponovo nestanu.
Zeit: Zašto ste slijedili nepoznate ljude?
Ebu Hamza: Zato jer sam ih smatrao časnim selefijskim sunitima. U stvarnosti oni pokazuju dvostruki moral. Vanjski oni žele da sprovode šerijat. Unutra oni rade upravo suprotno: vrše masakre, kidnapuju nevine, kradu. Ovaj halifat je podvala.
Zeit: Dakle ID-ove vođe rade u potpunosti protiv šerijata?
Ebu Hamza: Stranci dolaze jer misle da u ID-i vlada šerijat. Ali nakon što dođu, najprije ih smjeste u jedan logor na dvije sedmice i tu ih podvrgnu ispiranju mozga. Tu se uče slijepom pokoravanju. Ti mladići vjeruju da im nijedan emir nikada ne bi naredio nešto loše. Ako im se naredi da nekog ubiju zato jer je kafir, onda je on kafir.
Zeit: I svaki kafir mora biti ubijen?
Ebu Hamza: U Kur’anu se kaže da se neprijatelji islama moraju žestoko kazniti. Zato ID neprijateljem proglašava svakoga ko treba biti ubijen. Kada su skoro ubili američkog novinara Stevena Sotloffa, nisu ga htjeli ubiti kao novinara. Proglasili su ga Jevrejem i špijunom. Zato su ga mogli ubiti.
Zeit: Postoji li neka strategija koja stoji iza ovog nasilja?
Ebu Hamza: Oni žele ljude prestrašiti tako da se od silnog straha ne smiju buniti protiv ID-e. I to se sad i dešava: svako zna da mu halifat može uraditi šta hoće, od otimačine do odsijecanja glave. I zato je tu neobuzdano nasilje.
Zeit: Nalazite li još uvijek da je ova strategija terora ispravna?
Ebu Hamza: Naravno da ne.
Zeit: Da lie ponašanje ID-e u duhu islama?
Ebu Hamza: ID ne predstavlja islam, isto kao ni Iran. I ono što je Amerika učinila u Afganistanu ne predstavlja kršćanstvo.
Zeit: Za šta treba da se bori jedan dobar musliman?
Ebu Hamza: Kur’an kaže da trebamo da se borimo protiv nevjernika koji poriču Boga, koji se izruguju našoj vjeri ili napadaju muslimane. Borba prestaje tek kada nevjernici kapituliraju ili su mrtvi. Ali ubijeni smiju biti samo muški borci, a ne žene ili djeca.
Zeit: Da li ste i vi ubijali u ime Allaha?
Ebu Hamza: Ubijao sam u borbi protiv Šabihe, milicije sirijskog diktatora Asada, jer su oni ubijali civile. Otkako sam kod ID-a, nisam nikoga ubio, nego više života spasio i petorici boraca iz vlastitih redova pomogao da pobjegnu.
Zeit: Šta su dugoročni ciljevi za „Islamsku Državu“ „halife“ Ebu Bekra el-Bagdadija?
Ebu Hamza: On želi jedan selefijski džihad koji prevazilazi domet kojem je težio Usama bin Ladin. El-Kaida je željela skinuti s vlasti saudijsku dinastiju. Još jedan protivnik je bio šiitski režim mula u Iranu. Princip El-Kaide jeste otpor agresoru. Oni brane islam u zemlji islama.
Zeit: Ali oni su uništili i WTC u SAD-u.
Ebu Hamza: Amerikanci su započeli. Oni su zatvorili vođe El-Kaide u Afganistanu jer im više nisu trebali u borbi protiv Sovjeta. Zato je El-Kaida napala Amerikance, ali se nije borila protiv muslimana. U IDIŠ-u se ne radi o odbrani nego o osnivanju halifata. Glavni cilj jeste moć.
Zeit: A cilj nakon toga?
Ebu Hamza: Oni žele vlastitu državu u sjevernoj Siriji i Iraku i zbog toga grade strukture vlade i ministarstva. U međuvremenu su se povezali s Boko Haramom u Nigeriji, s Ensaru Bejtu-l-Makdis u Egiptu, s Ensar-š-Šeri’a u Libiji s nekim uspavanim ćelijama u Tunisu i Alžiru. I naravno s različitim grupama u Libanu. Međutim oni se najprije koncentrišu na halifat i traže podršku svih muslimana.
Zeit: Mora li se Zapad bojati?
Ebu Hamza: IDIŠ neće još napadati Ameriku i Tursku, jer se halifat najprije treba stabilizirati. Ali oni će napasti američke institucije na Bliskom Istoku čim budu napadnuti. Srednjeročno oni žele kontrolu nad ostatkom arapskog svijeta.
Zeit: A zatim?
Ebu Hamza: Nazad u Andaluziju. U Carigrad. A zatim ostatak svijeta.
Zeit: Dakle IDIŠ želi na kraju osvojiti i Zapad?
Ebu Hamza: Naravno! Pa oni to cijelo vrijeme govore: oni žele Bijelu kuću. Oni žele Rim.
Zeit: Koji od ovih ciljeva vi još uvijek smatrate ispravnim?
Ebu Hamza: Nijedan. Jer oni imaju pogrešne temelje. Zato su i zaključci pogrešni.
Zeit: Halifa El-Bagdadi dakle zavodi?
Ebu Hamza: El-Bagdadi ima pravo u svemu što kaže, ali u stvarnosti on radi sve suprotno. On se, istina, proglasio halifom svih muslimana, međutim “Islamska država” ubija mnogo muslimana a Bagdadi ih ne štiti.
Zeit: Kada ste istupili iz IDIŠ-a?
Ebu Hamza: U februaru 2014. godine.
Zeit: Da li je tu postojao neki inicijator?
Ebu Hamza: Počelo je s tim da su oni jednog mog prijatelja zatvorili.
Zeit: Kada je to bilo?
Ebu Hamza: U oktobru 2013. moj prijatelj je bio uhapšen na jednom punktu u Rakki. Ja sam otišao emiru i upitao ga zašto. Emir se kleo Allahom da moj prijatelj nije uhapšen. Ja sam mu vjerovao. Međutim jedan poznanik je znao da je uhapšen i naveo mi i tačan punkt na kom se to desilo. Otišao sam bez znanja emira u zatvor i tamo našao prijatelja. Zatim sam otišao emiru i upitao ga zašto me je lagao. On se pokušao opravdati, govorio o zaštiti vjere. Ja sam mu rekao: ‘Moja vjera tako ne izgleda.’ Od tada sam polahko shvatao kos u oni: Lažovi i munafici.
Zeit: Vama je dakle bilo važno istinsko vjerovanje. Nasilje vam nije bilo problem?
Ebu Hamza: Desio se još jedan incident. Borili smo se protiv Kurda, trojica su bila ubijena a šest smo ih zarobili. Jedna djevojka i petorica muškaraca. Ja sam ih doveo u svoju bazu i otišao nazad na front. Kada sam se vratio, moji momci su mi rekli da ih su drugi IDIŠ-ovi vojnici na otvorenom pogubili. Nisu ih pokopali nego su ih bacili psima da ih jedu. Tada sam bio bijesan.
Zeit: Zašto?
Ebu Hamza: To je protivno islamu. Otišao sam sudiji i rekao mu da on nema pojma o vjeri. Zarobljenici se trebaju poštovati. Rekao sam mu da je nepismeni šupak.
Zeit: Kako je on reagovao?
Ebu Hamza: On je priznao grešku, ali da ipak nije tako loše. Upitao sam: šta znači to da nije loše? To su ipak ljudi a ne ovce.
Zeit: A šta je bio povod Vašeg bijega?
Ebu Hamza: To što je IDIŠ počeo da se bori protiv ostalih pobunjeničkih skupina kao što je El-Nusra, FSA i ostale. Ko nije htio da bude dio IDIŠ-a trebao je biti ubijen. Tada sam znao da moram nestati odatle, inače će me ubiti.
Zeit: Da li je bilo teško izvesti bijeg?
Ebu Hamza: Iskreno rečeno, ja sam iskoristio svoj dobar glas u FSA-u i pomoć saboraca iz IDIŠ-a kojima sam vjerovao. Mi smo i danas u kontaktu. Jedan je bio zadužen za jedan vojni kamp i povjerio mi informaciju da trebam biti ubijen. Zajedno s drugima organizovao mi je auto i novac i pomogao mi pri bijegu.
Zeit: Kako biste opisali halifat?
Ebu Hamza: Postoje dvije grupe. Jednostavni iskreni borci, koji uglavnom dolaze iz inostranstva. Oni vjeruju da čine nešto dobro u ime Allaha dž.š. Takvih je otprilike 80 % boraca, i oni imaju samo niže rangove. Preostalih 20 % žele vlast i uglavnom imaju visoke pozicije kao emiri i sudije.
Zeit: Zašto ste se borili za IDIŠ kada ne dijelite njihove ciljeve?
Ebu Hamza: Zato što nisam želio vidjeti istinu. Mislio sam da zajedno možemo pobijediti irački i sirijski režim. Ali nakon toga sam primijetio da se IDIŠ zapravo bori protiv dobrih džihadista El-Nusre i drugih islamskih grupa.
Zeit: Zašto ne režime?
Ebu Hamza: To nije prioritet. Oni najprije žele snažan halifat. To sada imaju. Međutim od toga profitiraju stari režimi, jer oni sada mogu reči Zapadu: pogledajte, mi ne gušimo revoluciju nego se borimo protiv selefija koji ljudima skidaju glave.
Zeit: Šta kažu vjerski autoriteti IDIŠ-a o nasilju?
Ebu Hamza: Oni se smatraju jedinim pravim muslimanima, koji imaju obavezu da se bore protiv ostatka svijeta, jer su svi ostali nevjernici. Svejedno da li ste musliman ili ne, ko nije sa njima je nevjernik. Oni tako razmišljaju.
Zeit: Zar i vi ne smatrate da se treba boriti protiv nevjernika?
Ebu Hamza: Ne. Islam nas uči da nemuslimane prijateljski pozovemo u islam. Ako ga oni ne žele, to je njihova vlastita odgovornost.
Zeit: Jeste li imal strah od dezertiranja?
Ebu Hamza: Ne. Prije nego sam pobjegao mi smo već nekim saborcima pomogli da odu za Evropu, u Njemačku i Bugarsku. Kada je IDIŠ posumnjao da ću i ja dezertirati, zatvorili su me na dvije sedmice. Tek nakon puštanja na slobodu mogao sam i ja pobjeći. Neke vođe su me nakon toga kontaktirale i zamolile da se vratim.
Zeit: Da li pomišljate na to?
Ebu Hamza: Ne. Ako se vratim, ja sam mrtav čovjek. Znam previše. Znam da imaju program za biološko i hemijsko oružje. Oni žele zarobljene avione popraviti. Oni eksperimentišu s raketama koje trebaju nositi hemijske bojeve glave. Oni proizvode bojne otrove.
Zeit: Šta se desi kad se bivši IDIŠ-evi borci iz Iraka vrate u svoje domovine? Da li oni odnose teror u svijet?
Ebu Hamza: Većina povratnika su po mom mišljenju dezerteri ili neprijatelji IDIŠ-a. Evropa bi trebala ove mlade ljude prihvatiti u naručje i pomoći im da se ponovo integrišu.
Zeit: Uprkos njihovim nedjelima? Čak i šejh Mahir Ebu Ubejde, “velij pustinje” je prije par mjeseci dezertirao.
Ebu Hamza: IDIŠ nema budućnosti, jer nepravda ne može da traje. Ali on trenutno ima snažnu ekonomiju, mnogo resursa. Kada će on nestati, to ne znam. IDIŠ ubija kršćane kao što su Jezidi, porobljava njihove žene i ubija također i muslimane koji se ne pokore. Ove godine većina ubijenih su bili muslimani. Mnogi IDIŠ-ovi borci su se transformisali iz ugnjetavanih u ugnjetače. Nadam se da svijet neće zbog toga imati lošu sliku islama.
Zeit: Da li je IDIŠ promijenio vaše vjerovanje?
Ebu Hamza: Ne, ja vjerujem u istog Boga s kojim sam odrastao. Ali smatram se krivim. Jer mi smo započeli revoluciju, najprije bez oružja, zatim oružanu, a Asada nismo mogli pobijediti. Izgubio sam svoju zemlju i svoje prijatelje.
Zeit: Bojite li se smrti?
Ebu Hamza: Ne bojim se smrti nego onoga što sijedi nakon nje.
Zeit: Šta slijedi?
Ebu Hamza: Džennet je za one koji ispravno vjeruju. Najprije ulaze u njega poslanici: Ibrahim, Idris, Jakub, Sulejman, Musa, Isa i Muhammed. A Džehennem je za poricatelje Poruke, za grješnike, ubice nevinih, za lopove, prevarante i silovatelje.
Zeit: Gdje trenutno živite?
Ebu Hamza: U Turskoj. Moja supruga je sa mnom. Ali moga brata su Kurdi zatvorili. Moji roditelji su još u Siriji. A IDIŠ je prijetio da će ih ubiti. Zbog njih se zaista mnogo brinem. Ali nemam dovoljno novca da ih dovedem u Tursku.
Zeit: Imate 28 godina, šta radite u Turskoj?
Ebu Hamza: Ništa. Ja nemam nikakvu profesiju, bio sam samo oficir. Možda odem u Evropu, moja žena je trudna. Želim svome sinu bolji život.
IslamBosna.ba