Hadidžina priča- Od nastavnice do borca IDIŠ-a

IslamBosna.ba– Sitna dvadesetpetogodišnjakinja pažljivo otvara vrata hotelske sobe u kojoj smo dogovorili susret. Njeno lice je pokriveno, ali govor tijela odaje nervozu. Polako podiže nikab otkrivajući svoje mlado, srcoliko lice. Njezine velike smeđe oči, ispunjene krivnjom i nemirom, delikatno su našminkane ispod savršeno oblikovanih obrva.

Njeno ime je Hadidža. Ovo nije njezino pravo ime jer je ‘označena’ žena. Nekada je bila članica strašne, ženske IDIŠ-ove brigade, nedavno je prebjegla razočarana brutalnošću grupe. U intervjuu za CNN po prvi put da je ispričala svoju priču.

“Pobjegla sam u nešto ružnije”

Odrastajući u Siriji, Hadidžina porodica joj je obezbijedila obrazovanje. Dobila je univerzitetsku diplomu i predavala je u osnovnoj školi. Ona opisuje svoju porodicu i njen odgoj kao “ne pretjerano tradicionalnu“.

Kada je sirijski ustanak počeo prije više od tri i po godine, Hadidža se pridružila masama u mirnim demonstracijama protiv vlade predsjednika Bešara el-Assada.

„Izašli bismo i demonstrirali. Sigurnosne službe su nas proganjale. Pisali smo po zidovima, presvlačili smo se u različitu odjeću“, navodi ona. „Ti dani su bili odlični“.

Ali kada je sirijski ustanak uvučen u haos i nasilje on je počeo da gubi svoju dušu, svoju ljudskost.

„Sve oko nas je bilo u haosu“, kaže ona. „Oslobodilačka sirijska vojska, režim, bure bombe, napadi, ranjenici, klinike, krv-želite se skloniti,  pronaći nešto gdje biste pobjegli. Moj problem je što sam pobjegla u nešto ružnije“.

Regrutovanje

Nju je privukla elokventnost Tunižanina kojeg je upoznala na internetu. Privučena njegovim manirima vremenom je raslo njezino povjerenje u njega, a on ju je lagano namamio u Islamsku državu, kaže ona. Ubijedio je da grupa nje ono što ljudi misle, da to nije teroristička organizacija.
„On bi govorio ‘Mi namjeravamo da provodimo pravi islam. Sada smo u stanju rata, faza u kojoj moramo kontrolisati zemlju, tako da moramo biti oštri“.
On joj je rekao da dolazi u sirijski grad Rakku, tako da bi se čak mogli i vjenčati.
„Stupila sam u kontakt sa rodicom Umm Abdullah i ona je rekla: ‘Možeš nam se pridružiti u Hansa brigadi’. Ona je živjela u Rakki sa mužem koji je u Islamskoj državi“, kaže Hadidža.

Brigada je zastrašujuća ženska policija IDIŠ-a. Hadidža je ubijedila svoju porodicu da se preseli u Rakku, govoreći da će upisati svoju mlađu braću i seste u školu, i da će imati podršku rodbine.

Umm Abdullah je odvela u zapovjedništvo Hansa brigade u Rakki i upoznala je sa tunižankom Umm Rejan, zapovjednicom brigade. “Umm Rejjan vam daje osjećaj da je vođa a ne obična žena”, kaže Hatidža.
Sa rodicom koja joj je otvorila vrata, Hadidža je bila dobrodošla u Hansa brigadu.

Unutar IDIŠ-ve ženske brigade

Brigadu Hansa sačinjava 25 do 30 žena i njihov zadatak je patroliranje ulicama Rakke kako bi osigurale da se žene pridržavaju šerijatskog načina odjevanja, kako je to naložila Islamska država.

Ukrašene ili malo oblikovanije abaje su zabranjene. Ženama nije dozvoljeno da pokazuju oči. Za one koje prekrše zakon slijedi bičevanje. Umm Hamza sprovodi bičevanje žena koje prekše pravila IDIŠ-a.

Kada je Hadidža prvi put vidjela Umm Hamzu bila je prestravljena.

„Ona nije obična žena. Ona je ogromna, ima Kalašnjikov, poštolj, bič, bodež, i nosi nikab“, kaže Hadidža.

Zapovjednica brigade, Umm Rejan, osjetila je Hadidžin strah i približila mi se „i kazala rečenicu koju neću zaboraviti“, kaže ona. „Mi smo oštri prema nevjernicima ali milostivi međusobno“.

Hadija je obučena da čisti, rastavlja i puca iz oružja. Dobijala je 200 dolara mjesečno kao i zalihe hrane.

Njezina porodica  je osjetila da im Hadidža izmiče ali bili su nemoćni da je zaustave. Njezina majka je pokušala da je upozori.

„Uvijek mi je govorila ‘Probudi se, brini o sebi. Hodate,ali ne znate gdje idete“.

Promjena mišljenja

Na početku, Hadidža nije obraćala pažnju na majčina upozorenja zavedena moći koju je imala. Ali, vremenom, počinjala je da preispituje sebe kao i načela Islamske države.

„Na početku bila sam zadovoljna svojim poslom. Osjećala sam da imam autoritet na ulicama. Ali onda sam počela da se bojim, bojim moje situacije. Tako sam počela da se bojim sama sebe“.

Počela je razmišljati… „Ja nisam ovo. Imam fakultetsku diplomu. Ne bih trebala biti ovakva. Šta mi se dogodilo? Šta mi se dogodilo sa pameću pa sam završila ovako?“

I njena slika IDIŠ-a se počela urušavati.

U njezin um se urezala fotografija koju je vidjela na internetu-šesnaestogodišnjak koji je razapet zbog optužbi za silovanje. Ona se počela preispitivati o svom uključivanju u grupu koja je sposobna za takvo nasilje.

„Najgore što sam vidjela bilo kad su ispred mene odrubili glavu jednom čovjeku“, kaže ona.

Nasilje nad ženama

Što je znatno osobnije, ona je bila svjedok IDIŠ-ovom nasilju koje je rezervisano za žene. Brigada je dijelila zgradu sa čovjekom koji je bio određen za sklapanje brakova IDIŠ-ovih vojnika.

„On je bio jedan od najgorih ljudi“, kazala je ona o čovjeku koji je bio zadužen za pronalaženje žena za domaće i strane borce.

„Strani borci su bili veoma brutalni prema ženama, čak i prema onima sa kojima su u braku“, kazala je ona. „Bilo je slučajeva gdje su žene završile u hitnim službama zbog nasilja, seksualnog nasilja“.

Hadidža je vidjela budućnost koju nije željela.

Pod pritiskom zapovjednice brigade da se uda za jednog IDIŠ-ovog borca iz Saudijske Arabije, Hadidža je odlučila da je potrebno da napusti brigadu.

„U tom trenutku rekla sam dosta je. Nakon svega što sam vidjela i nakon puno prećutanih stvari rekla sam sebi ‘Mi smo u ratu, onda kad se završi će biti sve ispravljeno. Ali nakon ovoga, odlučila sam da ne, moram otići.“

Hadidža  je otišla nekoliko dana prije zračnih napada koalicionih snaga, njezina porodica je pobjegla iz Rake ali je ostala u Siriji.

Ona je prokrijumčarena preko granice u Tursku.

Život nakon IDIŠ-a

Hadidža i dalje nosi nikab, ne samo da prikrije svoj identitet, već i zbog toga što nastoji prilagoditi se životu van Islamske države.

Žaleći zbog svog  radikalnog islama, ona je vrlo oprezna sa drugim naglim promjenama.

„To mora biti postupno, kako ne bih postala neko drugi. Bojim se da ću postati neko drugi. Neko ko živi raskalašeno, kao reakcija u suprotnom smjeru, nakon što sam toliko bila priklonjena vjeri da mogu odbaciti vjeru u potpunosti“, kaže ona.

Pri kraju intervjua, govoreći o tome kako je IDIŠ mogao naći uporište u dijelovima sirijskog društva, ona kaže: „Kako smo im dopustili da dođu? Kako smo im dozvolili da vladaju nad nama? Postoji slabost u nama“.

Hadidža je govorila sa nama jer kaže da želi, da ljudi, a naročito žene, znaju istinu o IDIŠ-u.

„Ne želim da još nekoga prevare. Previše djevojaka misli da je to pravi islam“, kaže ona.

Ona očajnički želi da bude djevojka kakva je bila ranije prije nego što je opsjednuta IDIŠ-om – ‘vesela djevojka, koja je voljela život i smijeh… koja je voljela putovati, crtati, hodati ulicom sa slušalicama na ušima dok je slušala muziku ne mareći šta će neko misliti“, kaže ona.

„Želim ponovo biti takva“.

IslamBosna.ba