IslamBosna.ba- Uprkos bolu, uprkos rani koja krvari, uprkos nasilju i nepravdi, uprkos tome što su nas se i bliski odrekli, izuzev malog broja njih… uprkos svemu tome, Palestina će sa svojim narodom i svojim Pokretom otpora ostati prkosna pred porazom… a kako i neće… kad svaki dan, ispod pepela, na svjetlost dana ispliva poneka priča koja govori o veličini ovog naroda, koji gaji pokret otpora, koji za otpor žrtvuje svoje najveće vrijednosti, život, dijelove tijela, svoju djecu i imetak
Ustrajnost uprkos bolu
Danas vam pričamo drugu priču iz serijala „Priče sa bojnog polja“. Ova priča govori o veličini ustrajnosti u nastavku džihada, u borbi sve do konačne pobjede ili smrti. Ovo je priča o jednom borcu Brigada Kudsa, vojnog krila pokreta Islamski džihad u Palestini. On je izgubio lijevu potkoljenicu izvršavajući svoju borbenu obavezu u toku posljednje agresije cionista na Gazzu. Ali, njegov gubitak ga nije zatvorio među zidove mračne sobe, kako je to želio njegov neprijatelj. Ne, već je bio podsticaj da nastavi put. On je već počeo izlaziti na stražu, rame uz rame sa svojim prijateljima i saborcima, iako je rana svježa i nužan je jedan period za oporavak.
Mi smo obišli ovaj odred „Brigada Han Junis“ i iz neposredne blizine se uvjerili u snažan moral koji krasi ranjenog mudžahida Ebu Malika i njegove saborce iz Brigada Kudsa.
Na početku, susreli smo se sa mudžahidom Ebu Malikom, i njegovim saborcima koji su stražarili na granici. Oni su započeli svoju misiju dovom Uzvišenom Allahu da njihove pogotke učini preciznim, da ih pomogne i pomogne njihov narod protiv cionističkog neprijatelja. Nakon toga je Ebu Malik, koji predvodi ovu grupu stražara, ustao i rasporedio mudžahide po kontrolnim tačkama, kako je to i uobičajeno. Nakon toga je pristupio svakom od boraca hrabreći ga i umirujući, uz spomen njegove spremnosti, da bi zatim stao u sred maslinovog drveta opasan oružjem čistote.
Ebu Malik koji se brine o svojim roditeljima, supruzi i djetetu, govori glasom koji je pun strpljivosti i čvrstine: „Hvala Allahu, prihvatio sam ranjavanje sa strpljivošću i nadajući se nagradi od prvog trenutka. Ono što me zadesilo nije me moglo mimoići. Ovo je sudbina nas koji stojimo na prvoj liniji odbrane cjelokupnog islamskog ummeta, koji podižemo bajrak džihada i istine protiv Allahovog neprijatelja i neprijatelja našeg ummeta.“ On napominje da njegovo prisustvo među njegovom braćom na bdijenju i stražarenju, podiže mu ugled i borbeni duh.
Ebu Malik se sjeća trenutka svog ranjavanja i priča: „Bio sam s mojom braćom mudžahidima u jednoj oblasti u kojoj su se nalazili cionistički vojnici u kopnenoj ofanzivi. Tu smo pod vatrom ostali nekoliko dana, sve do Ramazanskog bajrama. Tada je proglašeno privremeno primirje, i ja sam otišao kod svoje supruge i djeteta koje nije imalo više od dva mjeseca. Ali, neprijatelj uvijek tako postupa i krši svoja obećanja, pa je tako uradio i toga dana. Toga dana je ubijeno i ranjeno desetine ljudi, a ja sam bio među onima koji su pogođeni.“
Nema nedostataka kada postoji jaka volja
On nastavlja: „U tom trenutku moj život se okrenuo naglavačke. U trenutku kada sam saznao da sam izgubio lijevu potkoljenicu, shvatio sam da sam od pokretnog i aktivnog čovjeka postao čovjek koji će postati zarobljenik štake i invalidskih kolica. Biće mi potrebna tuđa pomoć i za najprostije životne stvari. To sve se desilo kada je na mene projektil ispalila cionistička bespilotna letjelica dok sam išao na akšam-namaz.“ On još kaže: „Ali nisam se predao, smatrao sam da ono što mi se dogodilo, dogodilo se na Allahovom putu. U prevazilaženju tog iskušenja oslonio sam se na samoga sebe, ne tražeći pomoć od supruge, članova porodice ili prijatelja.“
On dodaje: „I stvarno, u početku sam osjećao poteškoće, ali uz podršku supruge, porodice i prijatelja prebrodio sam sve nedaće. I evo, mjesec ipo nakon ranjavanja, ja nastavljam borbu i obavljam sve svoje potrebe lično, kao i svaki čovjek.“ Ebu Malik potvrđuje da svaki problem koji zadesi čovjeka ne mora značiti invaliditet, a naročito ako kod čovjeka postoji snažna volja i odlučnost u prevazilaženju toga.
Ebu Malik je pozvao institucije da povedu računa o svim ranjenima, a posebno o onima koji su izgubili dijelove tijela ili neka čula, poput sluha i vida, kao i sve plemenite ljude iz cijeloga svijeta da nastave pomagati, materijalno, u oružju i opremi Palestinu, koja je žrtvovala i dalje žrtvuje svoje najdraže i najdragocjenije kako bi nastavili put voljenog Poslanika, s.a.v.s., i zaštitili islamski ummet i Palestinu od prijetećeg cionističkog projekta.
IslamBosna.ba