IslamBosna.ba- Javna rasprava u ovoj zemlji po pitanju krize u Gazzi ima neke poznate karakteristike. Javnost u većini smatra izraelske akcije ratnim zločinima, dok vlada i vodeći mediji opravdavaju izraelske akcije kao samoodbranu. Jedan od glavnih razloga za ovaj jaz izgleda da su društveni aktivisti koji poznaju Izrael puno bolje od političara, diplomata i pojedinih novinara čiji je posao da se upoznaju sa Izraelom i njegovom politikom.
Prisustvo aktivista na terenu i izvještaji koje oni postavljaju na internet pružaju daleko iznijansiraniji uvid u izraelsku psihu i mentalitet koji mogu objasniti izraelsku politiku u Gazzi izvan konvencionalnih vodećih političkih analiza.
Sljedeća dva primjera su dovoljna da se pokaze navedeno zapažanje.
Prvi se odnosi na potragu neplodnih jevrejskih roditelja za spermom boraca elitnih jedinica koje su se borile u Gazzi. Ovo je kako bi se osigurao najčistiji i najbolji mogući DNK za njihovu potencijalnu djecu. I ova potražnja je potpuno podržana od strane zvanične Izraelske banke sperme.
Da budem iskren, ovi vojnici se nisu pokazali uspješnim na bojnom polju. Konvencionalna vojska je nesposobna kada je u pitanju borba licem u lice sa očajnim gerilcima koji su ukopani duboko u tunelima i bunkerima. Moguće je da bi Hammasova DNK-a puno više odgovarala u ovu svrhu, ukoliko neko želi da uzme za apsurd ovu izraelsko jevrejsku opsjednutost ljudskim inženjeringom.
Dovoljno je loše zasnovati cijelu cionističku ideju na želji za stvaranjem ekskluzivne i nadmoćne jevrejske demokratije, u zemlji gdje Jevreji nisu i gdje nikada neće biti većina (osim ukoliko izvrše genocid nad lokalnim stanovništvom). Ali sada smo suočeni sa društvom koje je izgleda svoju opsesiju sprovelo korak dalje. Porast potražnje za IDF spermom ukazuje na to da Izraelci ne samo da imaju želju za apsolutnom jevrejskom većinom, već da bude i najboljeg kvaliteta: kvalitet koji pronalaze u elitnim jedinicama koje su uništile ogroman civilni prostor koji se zove Gazza.
Na internetu možete pronaći upitnik koji je dijeljen vojnicima izraelskih zračnih snaga (IAF) gdje ih pitaju o njihovim iskustvima tokom operacije Zaštitni obod. Jedno od pet pitanja je: “Ispričajte nam nešto smiješno što vam se dogodilo tokom operacije”. Također se traži da napišu ‘nešto što sam naučio o sebi tokom operacije”.
Možete li zamisliti da se takav upitnik podijeli među pola miliona stanovnika Gazze koji su postali izbjeglicama ili kome drugom ko mjesec dana živim pod paljbom F-16, teške artiljerije, ranih brodova i tenkova?
Ja nisam neki vjernik u potencijal Hammasa da promijeni stvarnost lansiranjem raketa. Ali sam bio u Izraelu za vrijeme operacije, i shvatio sam da uprkos prirodnom strahu koje ove petarde stvaraju u javnosti, većina Izraelaca sukob uglavnom smatra kao izuzetno uzbudljivu avanturu.
Slika na drugoj strani je potpuno drugačija. To je slika masovnih ubistava, uključujući na stotine mrtve djece i desetine hiljada ranjenih, od kojih su većina civili. Tu je i slika razaranja, gdje su cijeli kvartovi gradske i seoske infrastrukture razneseni u komade. I to je nastavak getoizacije najgušće naseljenog područja na svijetu. Ništa od ovoga nije avantura, ovdje se Palestincima nije moglo dogoditi ništa smiješno.
Ovo ‘zabavno’ društvo inspirisano vizijom etničke čistoće i nadmoći nije samo opasno za sebe ili Palestince. Bezuvjetna podrška koju dobija od Zapada je ključni faktor sveukupne nestabilnosti regije.
Bio je to sir Thomas Rapp, stari britanski diplomata na Bliskom istoku koji je 1950. upozorio svog šefa, Ernesta Bevina na opasnost takvog pristranog proizraelskog stava: „Mlađe generacije u Izraelu odrastaju u okruženju militarizma i samim tim se stvara trajna prijetnja miru na Bliskom istoku i Izrael stoga ima tendenciju da se udalji od demokratskog načina življenja ka totalitarizmu desnice ili ljevice“. Njegovo proročko upozorenje svakodnevno se odvija pred mojim očima ovdje u Izraelu.
Autor: Ilan Pappe
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba