IDF-ov vojnik- Artiljerijska paljba u Gazi je poput ruskog ruleta

IslamBosna.ba- Usred strašnih izvješća iz operacije Zaštitni obod, dva posebno bolna događaja su privukla moju pažnju: Bombardovanje UNRWA škole u Džebaliji koja je služila kao sklonište porodicama koje su pobjegle iz svojih domova zbog napada, što je dovelo do smrti najmanje 20 osoba, a gdje je ranjeno nekoliko desetina; i bombardovanje prepune pijace u Šudža’ji gdje je poginulo 17 osoba a ranjeno oko 160.

Kao odgovor na žestoke kritiek upućenu Izraelu zbog bomardovanja škole,izraelski glasnogovornici su,kao i obično, tvrdili da je napad usmjeren na područja odakle su vršeni napadi na IDF snage. Na izvještaje da su na stotine žrtava u Gazzi nevini civili, Izrael je više puta tvrdio da  poduzima sve što može kako bi izbjegao da naudi nevinim civilima.

Tokom služenja vojnog roka u izraelskoj vojsci služio sam u  artiljeriji i na taj način sam naučio par stvari o upotrebama granata. Na osnovu svjedočenja koje sam pročitao o bombardovanju škole i pijace, nisam siguran da su to bile minobacačke ili topničke granate, ali ono što je jasno iz fotografija i izvješća koja je objavio IDF jeste da je korištena masovna upotreba artiljerije. Artiljerijska paljba je statistička paljba. Ona je apsolutna suprotnost od precizne snajperske paljbe. Moć snajpera počiva na preciznosti oružja, dok moć artiljerijskih granata koje su korištene u Gazzi se temelji na stepenu i mogućnosti da prouzrokuju  štetu.

Kao neko ko je služio kao borbeni vojnik u IDF osjećam obavezu da pojasnim šta se krije iza brojeva o koje čujemo u vezi vojne operacije u Gazzi. Standardna, vrlo eksplozivna granata teži oko 40 kg i nije ništa drugo do velika fragmentirana granata, koja, kada eksplodira, znači da ubija svakoga u radijusu od 50 metara i ranjava osobe koji se nalaze u dodatnom radijusu od 100 metara. Nemoguće je podesiti granatu da padne na tačno određeni cilj. Različiti čimbenici poput vlažnosti zraka, koliko je topla cijev i smjer vjetra određuju da li će granata pasti 30 ili 100 metara od mjesta na koji se cilja. Iz toga razloga, višecjevna artiljerijska baterija ispaljuje baraž raketa u određenom smjeru znajući da će statistika biti na njihovoj strani, te da zbog rasprskavanja i visini štete nastale od velikog broja granata meta biti pogođena.

Ne postoji način da se zna ko je pogođen.

Zbog nepreciznosti ovog oružja tokom rata od nas se zahtjeva da cilj bude najmanje 250 metara udaljen od naših vojnika dok su iza zaklona. U 2006. kada je IDF prvi put ispaljivao artiljerijske granate na Gazzu bio sam iznenađen izborom ovog nepreciznog oružja za tako gusto naseljeno područje.

U to vrijeme, promijenjene su smjernice za ispaljivanje tako da je sigurnosna udaljenost od palestinskih kuća smanjena sa 300 metara na 100 metara. Ubrzo nakon toga, granata je pogodila kuću porodice Gaben u Bejt Lahiji, ubivši devetogodišnju Hadilu  a povrijedivši 12 članova njene porodice. Nakon ovog incidenta i nekoliko sličnih, organizacije za ljudska prava apelovale su na Viši sud Izraela da zaustavi ovakvu smrtonosnu praksu. Kao odgovor Izrael je izjavio da se artiljerijska paljba više neće  koristiti u Pojasu Gazze.

Samo tri godine kasnije, u operaciji Ljevano olovo, artiljerijska paljba je ponovo korištena, čak i više nego prije.

U pojedinim slučajevima tokom ovog kruga nasilja, IDF je obavještavao civilno stanovništvo da će gađati određeno područje  te da se područje evakuira. Najave poput ove i napadi na gusto naseljene četvrti su po navodima raselile jednu trećinu stanovnika Gazze u posljednjh nekoliko sedmica. Porodice koje su pogođene u UNRWA školi u Džebeliji su takav primjer.

Pišem ovo s velikom tugom, velikom tugom za civilima koji su stradali na obje strane, velikom tugom za našim vojnicima koji su ubijeni tokom operacije, i tugom za budućnosti ove zemlje i cijele regije. Znam da upravo sada vojnici poput mene ispaljuju granate na Gazzu i da nema šanse da znaju koga ili gdje će pogoditi. Statistički podaci na koje se ovakva paljba oslanja tvrde da će u gusto naseljenim područjima civili biti povrijeđeni. Kao vojnik i kao izraelski državljanin, osjećam obavezu da pitam: Zar nismo prešli crvenu liniju?

Danas, kada je broj palestinskih žrtava prešao 1.800 muškaraca, žena i djece-od čega su većina nevini civili- vrijeme je da se kaže jednostavnim jezikom: Upotreba statističkog oružja je poput igranja ruskog ruleta. Oni koji koriste artiljerijsko oružje u Gazzi ne mogu iskreno reći da poduzimaju sve što je moguće kako bi izbjegli da naude nevinim civilima.

Idan Barir je služio u artiljeriji tokom druge intifade, a danas je doktorski kandidat u oblasti historije i aktivista u organizaciji Prekinimo tišinu.