IslamBosna.ba– Izrael je bombardovao prodavnicu sladoleda. Nedostatak električne enegrije učinio je još težim sparno ljeto koje je natjeralo na desetine osoba da se okupe ispred male prodavnice sladoleda. Prema priči mog prijatelja iz Šudža’ije, jedanaest projektila iz bespilotne letjelice je palo na pijacu 30. jula, uključujući i jednu prodavnicu sladoleda. Dvadeset i četiri civila su ubijena u ovom napadu, dok je njih četvoro umrlo pred mojim očima u eš-Šifa bolnici gdje radim. Dvadeset četiri sata prije ovog masakra, dvije artiljerijske granate pogodile su jedinu elektranu u Gazzi stavljajući je van funkcije, ovim se nedostatak energije povećao sa od oko 50 posto na više od 90 posto. Ovo i jednostrani prekid vatre, koji je Izrael najavio dva sata prije napada, dao je ljudima lažni osjećaj sigurnosti koji je doveo na desetine osoba u prodavnicu sladoleda da iskušaju svoju sudbinu.
U Gazzi skloništa su daleko, a nebesa su blizu. Napad na pijacu u Šudža’iji se dogodio samo nekoliko sati nakon što je 16 osoba ubijeno u artiljerijskom napadu na UNRWA školu. Ubijene su izbjeglice koje su pobjegle iz svojih domova iz sjevernog dijela Gazze nakon što su poslušali prijetnje koje su dobili od IDF-a putem telefonskih poziva, SMS poruka, letaka i nasumične artiljerijske paljbe po njihovom području. Artiljerija ih je međutim pratila i na mjesto gdje su evakuisani. Treba napomenuti, da su u lecima navedena područja gdje trebaju pobjeći kao i putevi koje trebaju koristiti da do njih dođu. Ovo je šesti napad na školu UNRWA; sedmicu dana ranije 21 osoba je poginula u sličnom napadu na školu u Bejt Hanunu, sjever Gazze. Jučer je UNRWA objavila da se od 273.000 osoba koje su se nalazile početkom 72- satnog prekida vatre u 90 škola UNRWA, sada u njima nalazi 187.000 Palestinaca, što je prosječno 2.077 osoba po školi. Ali to je samo jedna trećina problema. Sedmicu dana prije izraelske kopnene ofanzive, Valeri Amos, šefica UN kancelarije za humanitarna pitanja, je procijenila da je 44 posto Pojasa Gazze područje u koje se ne smije zalaziti. Ovo znači da je duplo veći broj izbjeglica, no što se nalazi u školama UNRWA, ili izbjeglo negdje drugo, ili se nalaze kod rođaka, ili prijatelja, samo u mojoj kući se nalaze trojica amidža sa porodicama. UNRWA je 6. avgusta procijenila da je 30 posto stanovnika Gazze raseljeno. Kao takvo, područje koje je već gusto naseljeno, je već udvostručilo broj stanovnika i svakodnevno je pod artiljerijskim granatiranjem. U nekoliko navrata, na primjer, granate su pogodile kuće u mojoj ulici, koja se smatra jednim od sigurnijih područja, ukoliko takav dio Gazze postoji.
U Gazzi je manjak gotovo svega, samo je smrti u izobilju. U proteklih 30 dana vidio sam kako su ubijene cijele porodice, djecu koja neće imati koga da zovu porodicom kad odrastu, i prelijepe male djevojčice sa ožiljcima na licima, ožiljcima koji će ih pratiti cijelog života. Osim toga, vidio sam mladiće koje su izvukli ispod ruševina nakon što su ispod njih proveli sedmicu dana. Na mom Twitteru je veliki broj priča, ali nikada neću zaboraviti malog dječaka Kinana koji je izgubio cijelu porodicu, dječaka koji je je cijelu noć plakao u bolničkom krevetu dozivajući babu da ga odvede kući, ili Enesa, šesnaestogodišnjega tinejdžera uz kojeg sam bio kada je izdahnuo, i koji je, sat vremena prije nego što je ubijen, postavio na Facebook zahtjev da ukoliko će njegova kuća biti bombardovana to to bude prije nego kasnije, jer je previše umoran i želi spavati.
U eš-Šifa bolnici sam vidio sve vrste zločina, ali ono što boli više od bilo čega drugog je što je većina žrtava svedena samo na brojeve. Dječak sa fotografije na kojoj je prikazan kako grčevito drži bolničara bio je dovoljno sretan da fotograf bude tu u pravo vrijeme kako bi dokumentovao srceparajući trenutak, trenutak koji je postao viralan. Na hiljade njih, međutim, nije te sreće. Čak i on, mali sretni dječak, će uskoro biti zaboravljen kao što je svijet već zaboravio njegove pretke koji su protjerani sa svoje zemlje prije više od šest decenija. Već skoro sedam decenija, izraelski zločini nad Palestincima prolaze nekažnjeno, uvijek ‘u ime mira’. Ukoliko se ne traži i ne sprovede pravda, mir će biti lažan i klimav. Pod ‘pravdom’ mislim da sveobuhvatan proces koji vraća Palestincima prava unutar i van historijske Palestine. Građani svijeta moraju aktivno učestvovati u postizanju takve pravde. To se može postići, na primjer, kroz ekonomski i akademski bojkot, podršku embargu na uvoz oružja Izraelu, poziv da se Izrael izvede pred Međunarodni kazneni sud/ICC, putem zalaganja i probijanja opsade Gazze. Osim toga, svijet treba da vidi ono što se dešava u Gazzi kao sekundarni simptom osnovne bolesti, to jest, naseljeničkog-kolonijalizma i okupacije. Bez osude toga, nasilje se neće prekinuti i bez obzira šta neko ima da kaže, Palestinci će nastaviti da se odupiru.
Autor: Dr. Bilal Dabur
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba