IslamBosna.ba– Osamljivanje sa sobom nosi brojne koristi i veličanstvene prednosti, kao što su usmjeravanje i učvršćivanje ljudskog srca u pokornosti Gospodaru, suzdržavanje jezika od ogovaranja, besposlica, ružnog govora, udaljavanje od zavidnika, ljudi ružnog vokabulara, ljudi koji su ustrajni u grijehu, čine grijeh za grijehom, onih koji se s radošću upuštaju u grijehe i posvećuju zabludama. Osamljivanje čini da se čovjek oslobodi tereta, da zaštiti svoje misli od ružnih mišljenja, a svoje vrijeme od propadanja i gubljenja. Doista je vrijeme najveličanstveniji poklon! Osamljivanjem se čovjek štiti od žudnje i očaja za stvarima koje posjeduju drugi ljudi, čisti i izgrađuje svoje misli i štiti ih od devijacija. Osamljivanje nam pruža sigurnost od činjenja nepravde, nasilja i nepravednog odnosa prema prijateljima, braći i komšijama. Također, štiti naš pogled od opčinjenosti dunjalučkim ukrasima, čari kojima je Allah obasuo dunjaluk, čuva nas od natjecanja radi dunjaluka, od neprijateljstva, pakosti i prevara onih što za dunjalukom žude.
U osamljivanju čovjek oslobađa srce briga, svijest tegoba i onoga što ga tišti, njegove ideje su poletne, a razum je u stanju spoznati sve vrijednosti i pouke koje stoje pred njim.
U osamljivanju čovjek se priprema za smrt, razmišlja o prolasku i nestanku, snaži sebe i spašava se od masa, besposlenih priča ološa i otrovnih stijela svojih neprijatelja.
U osamljivanju čovjek nalazi sigurnost i spas od nepravde vladara, jer miješanje i intezivna komunikacija s ljudima često bude uzrok prenošenja tuđih riječi i nečuvanja jezika. Koliko je samo riječi zbog kojih su letjele glave i zbog kojih su ljudi padali u nemilost! A sve to zbog čestih sijeljenja s ljudima.
U osamljivanju čovjek je zaštićen od nemarnog i opuštenog govora, sačuvan je od širenja priča koje kruže među ljudima, sačuvan je mogućnosti da nešto kaže u neprikladnoj situaciji ili nešto protumači na neprikladan način i tako zapadne u velika iskušenja i probleme.
U osamljivanju čovjek čuva dragocjene trenutke i ispunjava ih blagodatima nauke, razumijevanja vjere i mudrošću, bogati ih novim idejama, krasi rezultatima čitanja, draguljima zaključivanja i ljepotom promatranja. Na taj način čovjek se druži s prvim generacijama kroz njihove knjige, njihovo znanje i riznice njihovog nasljedstva.
U osamljivanju čovjek se udaljuje od svih onih stvari što mu srce čine grubim: od bespotrebnog govora, nepotrebnih pogleda, miješanja, pretjerane šale i smijeha, druženja s maloumnicima, opčinjenosti onim što su na boljem položaju od njega, natjecanja s bogatima i rasprave sa neznalicama.
U osamljivanju čovjek štiti svoj ugled i čast od poniženja.
U osamljivanju čovjekova cijena i vrijednost rastu, tako ljudi znaju vrijednost sunca tek onda kada ga nema, a koristi mjeseca tek onda kada zađe. Zbog čega se dragulji kače visoko na prsima, ako ne zbog toga što su dugo vremena bili skriveni u morskim dubinama.
Osamljivanjem čovjek izgrađuje instituciju ugleda i državu dostojanstva u svojoj duši i među drugim ljudima. Na taj način sprečava svoju prirodu od krađe tuđih običaja, jer priroda čovjekova je lopov koji krade, a duša teži slijediti one s kojima se druži i s kojima provodi vrijeme. Tako od njih prihvata stanje neambicioznosti, mrtvila, slabe odlučnosti, mnogobrojne puste i neostvarive želje, sluša beskorisne riječi, upada u širenje tuđih nedostataka, posvećuje se nebitnim stvarima, uzima ono što ga opterećuje, ostavljajući tako bitne stvari, činjenje dobrih djela i ljubav prema herojima i junaštvu. Tako čovjeka obuzima lijenost u ibadetu, ostavlja nauku, provodi vrijeme u rekla-kazala, prodajući svoje dane na pijaci pustih želja, učestvujući u namjerama i društvu takvih ljudi.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
Autor: Aid el-Karni
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba