IslamBosna.ba- Šejh Akil o Abdulkadiru Audi: “Prvi put sam se susreo sa Abdulkadirom Audom, velikim pravnikom i stručnjakom u oblasti sudstva prilikom mog dolaska u Egipat na studije na al-Azharu. Slušali smo njegova brojna predavanja, a imao sam sreće nekoliko puta ga obići i u njegovom uredu.
To je bio čovjek sa snažnim argumentima, izražajan i precizan. Nakon što je Hasan el-Hudajbi izabran na mjesto Vrhovnog vođe pokreta Muslimanske braće prof. Abdulkadir Auda je imenovan za Generalnog opunomoćenika pokreta, te se tada povukao iz sudstva i posvetio da’vi. Na tom mjestu i u svojoj misionarskoj aktivnosti je ostao sve do svoje šehidske smrti na vješalima tiranina Džemala Abdunnasira 1954., godine, koji je gajio veliku pakost i neprijateljstvo, ali i zavist prema ovom čovjeku zbog snage njegove ličnosti i njegovog karaktera. Ubijen je sa još nekoliko svojih prijatelja: Muhammedom Fergalijem, Jusufom Tal’atom, Ibrahimom et-Tajjibom, Mahmudom Abdullatifom i Hendavi Duvejrom”
Visok položaj u Pokretu
Prof. Abdulkadir Auda je bio jedan od simbola savremenog islamskog pokreta, jedan od velikih savremenih daija, kao i visoki zvaničnik pokreta
Muslimanske braće. Bio je od uticajnijih ljudi u pokretu, čija se riječ slušala. Posebno je bila značajna njegova uloga u dešavanjima nakon ubistva imama šehida Hasana el-Bene, kada je sa drugim vrhovnim vođom Hasanom el-Hudajbijem ponio teško breme ovog pokreta.
Prof. Auda je bio značajno ime u pravnoj nauci u Egiptu, autor je brojnih tekstova i knjiga iz pravne struke, od kojih su posebno značajne Et-Tešri’u el-džena’i fi-l-islam (Krivično zakonodavstvo u islamu), zatim El-Islamu ve evda’una el-kanunije (Islam i naše pravne stanje), El-Islamu ve evda’una es-sijasije (Islam i naše političko stanje), El-Islamu bejne džehli ebnai’hi ve adžzi ulema’ihi (Islam između neznanja njegovih sljedbenika i nemoći učenjaka) i mnoge druge. Njegove knjge našle su na plodno tlo među muslimanskom omladinom, prevedene su na brojne svjetske jezike, a ima i nekoliko magistarskih i doktorskih radova koji se bave istraživanjima njegovih ideja. On u svojoj knjizi kaže: “Ako napravimo komparaciju između zakona koji se primjenjuju u našem vremenu i šerijata, vidjet ćemo da je to komparacija između prolaznog, promjenjljivog zakona i savršenog zakona. To je komparacija između šerijata objavljenog prije trinaest stoljeća koji se nije promijenio niti zamijenio nečim drugim i koji se neće promijeniti u budućnosti, šerijata koji odbacuje prirodu promjenjljivosti jer dolazi od Uzvišenog Allaha, a Allahove riječi ne podliježu nikakvoj promjeni, jer su one od Allaha koji sve upotpunjuje, tako da nakon njega nema niko ko bi nešto upotpunio.”
Osjećaj obaveznosti
Prof. Auda je osjećao odgovornost, kako je i sam isticao, da drugim ljudima predoči kvalitete i vrijednosti Allahovog zakona. Govorio je: “Osjećam da imam obavezu, koju imam odmah izvršiti, naspram šerijata, prema mojim kolegama, pravnicima, prema svim onima koji su studirali svjetovne studije. Ta obaveza je da ljudima objasnim propise šerijata u krivičnom pravu, jezikom koji oni razumiju, na način kako su navikli, da popravim informacije koje pravnici imaju o šerijatu i da ljudima predočim činjenice koje su vremenom zaboravili.
Zakon je od čovjeka, a šerijat od Allaha. I jedan i drugi oslikavaju snagu zakonodavca. U zakonu koji je kreirao čovjek ogleda se ljudska slabost i nedostatak i čovjekova nemoć. Taj zakon podložan je promjenama, dakle, uvijek je nepotpun. Nikada ne može dostići stepen savršenstva, kao što njegov kreator ne može dostići stepen savršenstva.
Što se šerijata tiče, njegov Zakonodavac je Uzvišeni Allah i u njemu se ogleda moć Stvoritelja, Njegovo savršenstvo i veličina, kao i sveobuhvatnost.”
Svojim viđenjima, idejama i stavovima, prof. Auda se ugradio u srca svih pripadnika Islamskog pokreta, voljeli su ga i poštovali. On je, također,bio jedan od omiljenih ljudi i imamu šehidu Hasanu el-Beni.
Prof. Auda je imao zapaženo mjesto i ulogu u džihadu protiv Britanaca u Suetskom kanalu.
Nakon što je došlo do mimoilaženja između vođa Muslimanske braće i oficira koji su svrgli s vlasti kralja, kada je Abdunnasir iznio brojne laži i neistine, prekršio ugovor sa Muslimanskom braćom i pogazio riječ, odgovorio mu je prof. Abdulkadir Auda u svojstvu generalnog opunomoćenika Pokreta. On je, između ostalog, u tom saopštenju, koje je naslovljeno kao saopštenje za narod kazao: ”Braćo, mi nismo pobunjenici, jer nam islam zabranjuje pobunu. Ne pozivamo ni smutnji, jer je smutnja gora od ubijanja. Musliman ne smije biti smutljivac i ne smije proklinjati. Mi idemo Muhammedovim, s.a.v.s., putem, pozivamo dobru s mudrošću i lijepim savjetom. Na loše uzvraćamo dobrim i postupamo na najljepši način. Postupamo s vjerničkim moralom, strpljivi i sigurni u Allahovu pomoć. Muslimanska braća su po drugi put zabranjena, veliki broj članova Pokreta je uhapšen, optuženi su, mediji ih napadaju. Ali, to je samo novo iskušenje i ispit koji nagovještava Allahovo zadovoljstvo. Allahov zakon je da Allah čisti tako ljude odvajajući dobro od lošeg.”
Hapšenje
Glavni povod hapšenja,a kasnije i smrtne presude prof. Audi bile su demonstracije u februaru 1954. godine, kada je velika masa naroda izašla na trg el-Abidin protestirajući protiv političkih hapšenja i tražeći da svi politički zatvorenici budu oslobođeni.
Nadležni organi su tražili od okupljenih da se raziđu, ali bezuspješno. Nakon toga je tadašnji predsjednik Muhammed Nedžib obećao Abdulkadiru Audi da će svi uhapšeni u političkim procesima biti oslobođeni ukoliko on pozove masu da se raziđe. On je to i uradio. Pozvao je okupljene da se raziđu kazavši da je predsjednik obećao da će svi oni biti oslobođeni. Ali, istog dana je uhapšen Auda i još nekoliko njegovih drugova. Vlasti su znale vrijednost i snagu autoriteta ovog čovjeka kod ljudi, zato su vjerovali da će njegovom eliminacijom uspjeti smiriti i obuzdati mase.
Nakon nekoliko dana zlostavljanja i mučenja u zatvoru,protiv njega je podignuta optužnica koja nije imala nikakvog smisla niti utemeljenja, ali je ipak osuđen na smrt.
Pred vješalima
Kada su dovedeni pred vješala prof. Auda je zajedno sa svojim prijateljima hrabro i dostojanstveno prišao vješalima. Posljednje riječi su mu bile: “Moja krv bit će prokletstvo na vratovima revolucionara.”
I doista, Uzvišeni Allah mu je uslišao dovu. Svi koji su učestvovali u procesu protiv njega ubrzo su stradali. Džemal Salim, predsjednik Sudskog vijeća je doživio nervni slom. Njegov brat Sallah Salimu su otkazali bubrezi i umro je uslijed trovanja. Šems Budran je osuđen na doživotnu robiju, oficir Abdulhakim Amir je izvršio samoubistvo ili je otrovan, Hamza el-Bisjuni je raskomadan željeznim šipkama, kao i mnogi drugi koji su učestvovali u njihovom zlostavljanju
Pripremio: Semir Rebronja
IslamBosna.ba
Povezani tekstovi:
- Hasan el-Bena I-dio
- Kairo i uspostava da’vetskog angažmana pokreta
- Imam Hasan el-Bena i pitanje Palestine
- Šta su drugi kazali o imamu Hasanu el-Beni
- Sejjid Kutb
- Kutbovo razilaženje sa revolucionarnim snagama u Egiptu
- Abdullah Azzam (1941-1989)
- Šejh šehid Ahmed Jasin I-dio
- Oporuke šehida Ahmeda Jasina
- Izuddin el-Kassam (1871-1935)
- Dr. Abdulaziz er-Rantisi (1947-2004)
- Merjem Mustafa ez-Zehran (1935-1990)
- Muhamed Kemaluddin es-Senaniri (1918-1981) I-dio
- Kako su drugi vidjeli šehida es-Senanirija
- Esma el-Baltadži
- Muhammed Fergali (1906-1954)
- Abdunasir pokušava varku