Izraelski analitičar pojašnjava zbog čega Izrael neće potpisati pravedno primirje

IslamBosna.ba- Larry Derfner je nekadašnji kolumnista i uvodničar Jerusalem Posta, kao i dopisničar US News i World Report iz Izraela već duži niz godina. Rođen je i odrastao u SAD-u a u Izraelu živi od 1985. godine. On je danas objavio jako zanimljivu analizu ponuđenih inicijativa za primirje. Derfner navodi da bi pravedno primirje donijelo veliko olakšanje za Gazzu a ujedno bi značilo da je Hammas dobio rat.

Primirje koje sad svijet nastoji izvojevati- primirje koje šef UN-a Ban Ki-Moon predlaže, primirje koje ne samo da zaustavlja borbe već i izraelsko ‘gušenje Gazze, je primirje koje Netanyahuova vlada neće prihvatiti. Trebali bi prihvatiti jer stanovnici Gazze imaju pravo da budu slobodni, ali to neće uraditi. Njihovo odbijanje ponude John Kerrya u petak, koja bi navodno dopustila da izraelska vlada nastavi sa uništavanjem tunela u Gazzi čak i tokom jedno-sedmičnog primirja- je dokaz toga.

Ako se Izrael složi da okonča rat pod uvjetima koje garantuju velike, transformirajuće olakšice Gazzi, koje bi u velikoj mjeri ukinulo blokadu Gazzi i omogućilo stanovnicima veliku slobodu kretanja, što zagovara Ben pa čak i Kery, onda je Hammas dobio rat.

A to je ono što izraelska vlada neće dopustiti, ne samo zbog lažnog nacionalnog ponosa, već i zato, ako Hammas dobije slobodu za Gazzu, preuzeti će i Zapadnu obalu, direktno ili indirektno. Palestinska uprava će propasti, bit će zamijenjena Hammasom ili izraelskom vojskom, bilo koji scenarij je noćna mora za Izrael – ili će Palestinska uprava odbiti da nastavi izigravati izraelskog policajca i početi da zahtijeva također i slobodu na Zapadnoj obali.

Kao što je to Noam Šeizaf pisao, Izrael bi mogao pristati na primirje koje blokira Gazzu da je spreman okončati okupaciju svih palestinskih teritorija, također i Zapadnu obalu. Ali nije. I tako jedino primirje na koje će pristati Netanyahuova vlada je ono gdje  Gazza ne dobija ništa ili, u najboljem slučaju, gdje joj Izrael baca kosku, pritom dajući lekciju Hammasu i ostatku Palestinca da ispaljivanjem raketa na Izrael, čak i pod ekstremnim izraelskim provokacijama – ne dobijaju ništa osim jako puno boli.

Sve dok se izraelska vlada zalaže da vlada nad Palestincima, svako smisleno ublažavanje te vladavine nastale pod pritiskom palestinaca predstavljalo bi palestinsku pobjedu a izraelski gubitak. Ovo bi ujedno značilo i izraelski poziv Palestincima da pokušaju sa jačim pritiskom koji im je izvojevao prvu pobjedu- u ovom slučaju, nasiljem. Ukoliko ova vlada Izraela koja se zalaže za okupaciju pristane na nešto blizu toga da dopusti stanovnicima Gazze da kontrolišu vlastitu obalu i zračni prostor, i da se kreću iz i na Zapadnu obalu kopnom preko izraelskih graničnih prijelaza, i ako Izrael oslobodi 58 Hammasovih ljudi sa Zapadne obale koje su nepromišljeno i pogrešno uhapsili tokom prošlog mjeseca, Hammas će zasigurno održati mir u Gazzi, ali Zapadna obala će vjerovatno eksplodirati.  I ukoliko se to dogodi Gazza će vjerovatno onda prekršiti primirje i pridružiti se borbi.

To je zapravo sve ili ništa – ili će Izrael osloboditi sve Palestince ili ih još bolje steći obruč oko Gazze i držati što je duže moguće. A budući da ova vlada nije spremna uraditi ono prvo, onda ova druga opcija je njihova jedina opcija.

Dakle, kada Ban kaže ‘ovaj napor-mirovni napor- ne može biti isti kao što je bio tokom posljednja dva sukoba u Gazzi, kada smo poništili sat i čekali sljedeći konflikt“, a Kerry je kazao ‘narod Palestine, palestinskih teritorija i ljudi u Gazzi imaju pravo da se osjećaju bez ograničenja u svom životu, gdje su jedva dobijali hranu ili lijekove ili građevinski materijal i stvari koje su im potrebne“. Netanyahu i njegov kabinet su se samo isključili. Oni nisu zainteresirani. To nije primirje koje uopće imaju na umu.

Jedino primirje za koje su zainteresirani je ono što je Egipat predložio prvi put- povratak na prijašnje stanje, gdje će se Gazza vrati i u kanalizaciju, i ništa više osim nejasnih, neuspješnih uvjeravanja da će razmisliti o pritužbama Gazze.  Hammas nije pristao na to onda, niti kasnije, a sa scenama smrti i razaranja u Gazzi, svjetska diplomatija je napravila preokret naklonivši se  Hammasovom stavu (primirje koje barem donekle ublažava blokadu) i daleko od stava Izraela (primirje sa nastavkom blokade).

Dakle, kao što se rat bliži kraju treće sedmice i sa više od 1.000 ubijenih stanovnika Gazze i 43 Izraelca, nastojanje da se  okonča se nalazi u pat poziciji. Da li će i kad će biti završen, to niko ne zna. Ali još jedanput, lopta je u posjedu Izraela.

IslamBosna.ba