Izrael ubio svog vojnika kako bi spriječio njegovo zarobljavanje

IslamBosna.ba- Posvetio sam dobar dio svoga života Izraelu. Proučavao sam ga, čitao, posjetio, živio, disao. Ne na način na koji to rade pro-Izraelski fanatici. No, na drugačiji način koji je odgovarao mojim vlastitim intelektualnim i političkim sklonostima. Izrael je tema koja je bogata, raznolika, zabrinjavajuća, problematična  i uzbudljiva. No, s vremenom sam naučio nešto za šta nisam mislio da je ikako moguće, i to ne mislim u pozitivnom smislu.

Večeras (26. jul), moj izraelski izvor me obavijestio da je poručnik Guy Levy, služeći u oklopnom korpusu, zarobljen od strane Hammasovih boraca. On je bio dio inženjerije, oklopno-borbene jedinice koja je tragala za tunelima. Jedinica je ušla u objekat i pronašla tunel. Odjednom iz rupe su iskočila dvojica militanata koja su povukla jednog od vojnika sa sobom. Uzvratnom paljbom, jedan Palestinac je poginuo dok je drugi pobjegao, vjerovatno sa vojnikom.

Ovaj izraelski izvještaj, cenzurisan od strane IDF-a, navodi samo da je hvatanje vojnika bilo neuspješno, tu se ne govori ništa o njegovoj sudbini. Očekivanja svakog čitaoca jesu da je vojnik oslobođen. Ali nije. Kako bi spriječili uspjeh operacije IDF ga je ubio. NANA prenosi da je IDF ispalio tenkovsku granatu na zgradu na isti način kako je ubijen još jedan IDF-ov vojnik tokom operacije Ljevano olovo.

Pretpostavljam da onda kada je militant pobjegao u tunel sa svojim zarobljenikom da je IDF uništio tunel zatrpavši one unutar njega, uključujući i vojnika. Također pretpostavljam da je IDF zna da je mrtav jer su izvukli njegovo tijelo.

Za neiskusne ovo se čini užasno čudnim, necivilizovanim, čak i nemoralnim djelom. Ali tu sam naučio nešto o IDF- u što nisam znao ranije.  Postoji nepisano pravilo Vrhovnog zapovjedništva IDF-a, koje nigdje nije kodificirano u pisanom obliku. Njegovo postojanje je zaštićeno vojnom cenzurom. Novinari su jako rijetko pisali o tome. A i kada su to je bivalo šifrirano ili kao zaključak.

To se zove Hannibal direktiva. Iako članak na Wikipedia ne objašnjava povezivanje sa Hannibalom, pretpostavljam da se odnosi na smrt velikog generala Kartagine, koji se otrovao a nije dopustio da ga uhvate njegovi smrtni neprijatelji, Rimljani. Iako je Sara Leibovich-Dor tokom 2003. pisala da ime potječe od vojnog kompjutera!

U mojoj dugogodišnjoj povećenosti ovoj temi, rijetko šta me je toliko poremetilo poput ovoga.  Hannibal direktiva je:

…. Tajna direktiva izraelske vojske s ciljem sprečavanja da izraelski vojnici budu zarobljeni od strane neprijateljskih snaga tokom borbe.

….Naredba, sastavljena 1986. godine od strane vrhovnih izraelskih oficira, navodi da u trenutku otmice glavna misija postaje primoravanje na oslobađanje otetih vojnika od otmičara, čak i ako to znači ranjavanje izraelskih vojnika.

Naredba dozvoljava zapovjednicima da poduzmu sve što je neophodno, uključujući i ugrožavanje života otetog vojnika, kako bi se spriječila otmica….

Kao što se to često u ovakvim slučajevima dešava, IDF zapovjednik, jako bitan u izradi naredbe, je negirao stravičnu logiku direktive, a zatim ponudio primjer kako bi on postupio sa čime je zapravo i potvrdio:

U jednom od rijetkih intervjua sa jednim od autora direktive, Yossi Peled… negira da je to jasna naredba za ubijanje izraelskih vojnika kako ne bi bili uhvaćeni od strane neprijatelja. Naredba jedino dopušta da vojska rizikuje život zarobljenog vojnika, a ne da ga uzme. „Ne bih bacio bombu od jedne tone na vozilo, ali bih ga pogodio sa tenkovskom granatom“, kazao je Pelled. On je dodao da bi se radije ubio ‘nego da ga Hizbullah zarobi“.

Drugim riječima, IDF će učiniti gotovo sve što je u njegovoj moći kako bi spriječio otmicu svojih vojnika uključujući i da ih ubiju. To možda ne znači da će dobiti direktno metak u mozak, ali može značiti da će granatirati kuću ili vozilo u kojem se nalazi.

Možda se ovdje i zadržalo malo onog liberalnog cioniste kakav sam bio, ali sam stalno slušao da Izrael nikada ne ostavlja svog vojnika. On čini sve što je moguće da svoje vojnike dovede kući, a za zarobljenike poduzima sve što je moguće kako bih povratili ili oslobodili.

Sve ovo vrijeme silno sam griješio. Kada su sve nade izgubljene da se vojnik oslobodi iz zarobljeništva, on umire. Ono što je jednako uznemirujuće jeste da je postojanje direktive javna tajna. Zapovjednici upozoravaju svoje vojnike da niko ne smije biti uhvaćen i da ako te uhvate moraš izvršiti samoubistvo. Ukoliko to ne možeš uraditi, onda će oni dati sve od sebe da te ubiju. Možda ne baš ovim riječima, ali to je jasna namjera.

Nemojte misliti da je Hannibal teoretska regulativa, ona je sprovođena i ranije i zarobljeni vojnici su ubijani od strane IDF-a. Nedavno se to dogodilo tokom operacije Ljevano olovo:

Tokom rata dogodio se slučaj kada je sprovedena Hannibal direktiva. Izraelski vojnik je pogođen i ranjen od strane Hammasovog borca tokom pretrage kuće u jednoj od četvrti Gazze. Drugovi ranjenika su evakuirani iz kuće iz bojazni da su u kući skrivene nagazne mine. Prema svjedočenju vojnika koji su učestvovali u incidentu kuća je granatirana da bi spriječili da vojnik bude zarobljen od strane Hammasa.

Imate svako pravo da se zapitate: koji bi to vojnik pri zdravoj pameti slijedio takvu naredbu. Postoje srećom primjeri onih koji su odbili. Ali postoje i oni koji nisu uključujući i zapovjednika tenka koji je pucao na svog saborca koji je ostao u toj kući u Gazzi, ubivši ga.

Također imate pravo da pitate kako je IDF mogao odobriti takav propis. Odgovor je da nije. Nikada ga nisu zabranili vojni advokati. Da jesu, Vrhovno zapovjedništvo bi možda reklo da je protivzakonita, nemoralna direktiva koja nema uporište. Nikada nisu ni generali ni tužioci razmatrali ovo pitanje, što je još jedan primjer kako nacionalna sigurnost države odbija ispitati najdublje, najzabrinjavajuće principe na kojima je utemeljena.

Implementacija Hannibal direktive dolazi nakon nakon oslobađanja Gilada Šalita koji je proveo pet godina u zarobljeništvu. Nacija je oslobodila 1.000 palestinskih zatvorenika kako bi oslobodila Šalita. Izraelski tvrdolinijaši su vrištali ‘krvavi ubico’ zbog oslobađanja ubica sa krvlju na rukama. Pojedini su izjavili da bi bilo bolje da je Šalit umro prije nego što se suočio sa ovom sramotom.

Vjerujem da Benny Grantz i Bibi Netanyahu nisu spremni da prođu opet kroz takvu traumu. Oni vjeruju da bi njihova izborna jedinica razumjela da su ubili jednog vojnika prije no da su ga izgubili zarobljavanjem. Nemojmo griješiti po ovom pitanju: ovo je čisto politički proračun. Čisti, cinični politički proračun. To su razlozi autoritativne države, ne demokratske. Demokratija vrednuje pojedinca. Ona priznaje da narod ne može postojati bez pojedinca. Čak i da narod ne treba ni postojati ukoliko ne cijeni i vrednuje tog pojedinica.

Vrlo je upitno da li će IDF reći porodici istinu jedino ukoliko ne bude imao drugog izbroa. Pa onda ide pitanje, hoćemo li dozvoliti IDF-u da laže samo da bi prikrio upotrebu Hannibal direktive i dopustiti da porodici vjeruje da ga je ubio neprijatelj umjesto njegovih?

Moj odgovor je nevoljno NE. Najveće dobro je biti transparentan. Znajući istinu, govori istinu, prisili sve uključen da objasne ono što su učinili i zašto. Tajnovitost i povlađivanje ne pomaže nikome, čak ni porodicama mrtvih vojnika. Žao mi je ako im ovo prouzrokuje dodatnu patnju, ali svaljivanje krivice na mene je bacanje krivnje na glasnika a ne pravog krivca.

 

Autor: Richard Silverstein

IslamBosna.ba