IslamBosna.ba– Prenosi se da je poznati učenjak Abdullah b. Mubarek zaspao u blizini Svete Kabe u Mekki, a dok je spavao sanjao je neobičan san.
Abdullah b.Mubarak je vidio kako dva meleka silaze s neba i međusobno razgovaraju. Jedan od meleka upita drugog: „Znaš li koliko je osoba ove godine došlo na hadž?“
Drugi melek mu odgovori: „Šest stotina hiljada hadžija“.
Abdullah b. Mubarak je također te godine bio na hadžu.
Prvi melek upita: „A znaš li koliko je njih da im je hadž primljen?“
Drugi melek odgovori: „Pitam se da li je ikome hadž i primljen“.
Abdullah b. Mubarak je bio tužan kada je to čuo. Pomislio je: „Dakle veliki broj ljudi je došao iz svih krajeva svijeta, prošli su mnoge prepreke poput rijeka, džungli, pustinja i planina, pretrpjeli su toliko poteškoća i toliko troškova. Da li je moguće da je njihov trud uzaludan? Allah, s.v.t., ne dopušta da i jedan trud bude uzalud“.
Abdullah b. Mubarak je mislio o tome kada je čuo drugog meleka: „Postoji jedan obućar u Damasku njegovo ime je Ali b.el-Mufik. On nije mogao doći na hadždž, ali je Allah, s.v.t., prihvatio njegov nijjet hadža. On ne samo da će biti nagrađen za hadž, već će zbog njega biti nagrađeni i sve hadžije“.
Kad se Abdullah b. Mubarak probudio, odlučio je da ode u Damask i upozna obućara čiji nijet hadža je imao toliku vrijednost.
Stigavši u Damask, Abdullah b. Mubarak upita da li neko poznaje obućara pod imenom Ali b. El-Mufik. Ljudi ga uputiše na njegovu kuću. Kada muškarac izađe iz kuće Abdullah b. Mubarak ga poselami i upita za ime. On mu odgovori: „Ali b. El-Mufik“.
Abdullah b. Mubarak ga upita: „A kako zarađuješ za život?“
Ali b. El-Mufik mu odgovori: „Ja sam obućar”. Zatim Ali b. el-Mufik pitao za ime stranca koji je došao do njega.
Abdullah b. Mubarak je bio vrlo poznat učenjak i kada se predstavio, obućar je bio nestrpljiv da sazna zbog čega ga je jedan takav učenjak tražio.
Kada ga je Abdullah b. Mubarak upitao da mu kaže da li je imao bilo kakav nijjet da ide na hadž, Ali b.el-Mufik mu odgovori: „Trideset godina
sam živio u nadi da ću otići na hadž. Ove godine sam dovoljno sakupio da odem na hadž, ali nije bila Allahova,s.v.t., volja da odem, tako da nisam mogao svoj nijjet sprovesti u djelo“.
Abdullah b. Mubarek je bio nestrpljiv da sazna kako je hadž ovog čovjeka mogao biti prihvaćen i biti razlogom da sve hadžije budu nagrađene te godine kada on uopće nije ni otišao na hadž. U razgovoru sa obućarem osjetio je čistoću njegovog srca. Islam ističe da veličina nije ni u bogatstvu ni u vlasti, već u pristojnosti, pristojnom ahlaku i dobroti srca.
Abdullah b. Mubarak dalje upita: „Zbog čega nisi mogao otići na hadž?“ Kako ne bi otkrio razlog, Ali b. el-Mufik odgovori: „Bila je to Allahova, s.v.t., volja”.
Kako je Abdullah b. Mubarak bio uporan, Ali b. el-Mufik mu otkri: „Jednom sam otišao do komšije, njegova porodica je upravo namjeravala večerati. Iako nisam bio gladan mislio sam da će me iz pristojnosti pozvati da večeram ali vidio sam da on zbog nečeg tuguje i da izbjegava da me pozove na večeru.“
Nakon oklijevanja komšija mi reče: „Žao mi je što te ne mogu pozvati da jedeš. Bili smo bez hrane tri dana i nisam mogao podnijeti glad moje djece. Otišao sam da potražim hranu i našao sam mrtvog magarca. U mom očaju odrezao sam nešto mesa mrtvog magarca i donio ga kući tako da moja žena može spremiti meso. Ono nam je halal zbog našeg stanja gladi, ali ga tebi ne mogu ponuditi“.
Ali b. el-Mufik nastavlja: „Kada sam to čuo, moje srce je prokrvarilo, ustao sam i otišao kući, uzeo sam tri hiljade dinara koje sam sačuvao za hadž i dao sam ih komšiji. Također sam gladovao kako bih uštedio novac za hadž, ali mislio sam da je pomoći komšiji u teškim vremenima važnije. Još uvijek želim otići na hadž ukoliko Allah,s.v.t. , dozvoli“.
Abdullah b. Mubarak je bio pod velikim utiskom obućareve priče i onda mu ispriča svoj san.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
“I dobro činite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine“
(El-Bekare, 195); ‘
“I Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, a na onom svijetu dat će im nagradu veću nego su zaslužili
-a Allah voli one koji dobra djela čine“
(Ali Imran, 148)
IslamBosna.ba