Jasmin Mudžahid: Okean dunjaluka I-dio

IslamBosna.ba– Juče sam bila na plaži. Dok sam sjedila gledajući velike kalifornijske valove, shvatila sam nešto veoma čudno. Okean je tako zapanjujuće lijep. Ali, baš kao što je lijep, on je također i smrtonosan. Isti očaravajući talasi kojima se divimo sa obale mogu nas ubiti ukoliko uđemo u njih. Voda, ista supstanca koja je potrebna za održavanje života, može okončati život – davljenjem. A ti isti okeani, koji održavaju brodove na površini, mogu ih razbiti na komade.

Ovozemaljski život, dunjaluk, je poput okeana. Naša srca su poput brodova. Možemo koristiti okean za svoje potrebe i kao sredstvo da stignemo do konačnog odredišta. Ali okean je samo sredstvo. On je alat za traženje morskih plodova. On je sredstvo putovanja. On je sredstvo za postizanje viših ciljeva. Okean je nešto kroz šta moramo proći, ali u njemu ne smijemo ostati. Zamislite šta bi se dogodilo ako okean postane naš cilj, a ne samo sredstvo.

Na kraju bismo se utopili.

Dokle god voda okeana ostaje izvan broda, brod će i dalje plutati i ostati pod kontrolom. Ali, šta  se događa kad voda prodre u brod? Šta se događa kada dunjaluk nije više samo voda izvan naših srca, kada dunjaluk nije više samo sredstvo? Šta se događa kada dunjaluk uđe u naše srce?

Onda brod tone.

To se dešava onda kad srce postane taocem i robom. To je trenutak kada dunjaluk – koji je nekada bio pod našom kontrolom – počne kontrolisati nas. Kada voda okeana prodre u brod i počne ga preuzimati, taj brod više nije pod kontrolom. On postaje prepušten milosti i nemilosti okeana.

Da bismo ostali na površini, ovaj svijet moramo posmatrati na isti način na koji nas Allah, dž.š., uči:

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene. (Ali Imran, 190)

Mi živimo na dunjaluku, i zapravo dunjaluk je stvoren za nas. Dunjalučka odricanja (zuhd) ne znače da ne smijemo imati interakciju sa ovim svijetom. Naprotiv, Poslanik, s.a.v.s., nas je učio drugačije.

Enes b. Malik kaže: Suprugama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., došla su trojica ljudi da pitaju o njegovom ibadetu, ali im se, kada im je odgovoreno, to učinilo nedovoljnim, te su rekli: ‘Gdje smo mi u odnosu na Poslanika, s.a.v.s.. Njemu su oprošteni svi prošli i budući grijesi!‘ Tako jedan od njih reče: ‘Ja ću stalno noći provoditi u namazu!‘ ‘A ja ću stalno postiti, i nikako neću prekidati!‘, reče drugi. ‘A ja ću se potpuno ustegnuti od žena, i nikako se neću ženiti!‘, reče treći. Nakon toga došao je Poslanik, s.a.v.s., i rekao: ‘Vi ste oni koji su rekli tako i tako? Tako mi Allaha, ja sam bogobojazniji i pobožniji od vas, ali i ja postim i jedem, klanjam noću i spavam, i ja se ženim. A ko napusti moj sunnet, ne pripada meni! (Buhari).

Poslanik, s.a.v.s., se nije osamio na dunjaluku kako bi se odvojio od njega. Njegov zuhd je bio mnogo dublji. Bio je to zuhd srca. Njegova jedina privrženost bila je prema Allahu, dž.š., i bliskosti s Njim. On je istinski razumio Allahove riječi:

Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali! (El-Ankebut, 64)

Zuhd ne znači da ne možemo posjedovati stvari na dunjaluku. Zapravo, većina ashaba je bila bogata. Većina ashaba bila je imućna. Zuhd znači da gledamo na dunjaluk kao na ono što on zaista jeste – sredstvo. Zuhd je kada dunjaluk ostane u našoj ruci, a ne u našem srcu. Kao što je to Ali, r.a., lijepo objasnio: Zuhd nije da ništa ne posjeduješ, već da ništa ne posjeduje tebe.

Kada voda okeana uđe u brod, brod tone. Na isti način, kada dunjaluk uđe u naša srca, mi tonemo. Okean nikada ne bi trebao ući u brod, on je namijenjen samo kao sredstvo koje mora ostati izvan njega. Dunjaluk također treba ostati izvan naših srca. Zato Allah, dž.š., za dunjaluk u Kur’anu koristi riječ meta‘a. Riječ meta‘a može se prevesti kao “sredstvo za prolazne dunjalučke užitke”. On je sredstvo. On je pomagalo. On je put – a ne odredište.

Poslanik, s.a.v.s., to je savršeno opisao: Što se tiče mene i dunjaluka, ja sam na njemu kao jahač koji se zadrži u hladu ispod stabla, a zatim ode i ostavi ga. (Ahmed, Tirmizi)

Razmislite o metafori jahača, putnika. Šta se događa kada putujete ili znate da je vaš boravak samo privremen?Kada prolazite kroz grad u kojem ćete ostati samo jednu noć, koliko vas to mjesto može privući? Ukoliko znate da je vaš boravak privremen, vjerovatno ćete biti spremni da prenoćite u skromnom motelu. Ali, da li biste u njemu živjeli? Vjerovatno ne.

Zamislimo da vas šef pošalje u novi grad da radite na projektu ograničenog trajanja. Pretpostavimo da vam tačno nije rekao koliko će projekat trajati, ali znate da ćete se jednog dana vratiti kući. Kako biste se ponašali u tom gradu? Da li biste ulagali novac u nekretnine i trošili ušteđevinu na luksuzni namještaj i automobile? Najvjerovatnije ne biste. Da li biste prilikom kupovine punili korpe hranom i drugim kratkotrajnim stvarima? Također vjerovatno ne biste. Ograničili biste se samo na ono što vam je potrebno za nekoliko dana jer biste znali da vas šef može pozvati svakog trenutka da se vratite.

Na taj način razmišlja putnik.

Postoji prirodni zuhd koji dolazi sa spoznajom da nešto traje samo privremeno. To je ono o čemu u svojoj mudrosti govori Poslanik, s.a.v.s., u ovom dubokoumnom hadisu. Ustvari, ne postoji nešto čega se on više bojao za nas.

On, s.a.v.s., kaže: Tako mi Allaha, ne bojim se za vas siromaštva, nego se bojim da vam se otvori dunjaluk, kao što se otvorio onima koji su bili prije vas, da se počnete natjecati u njemu, kao što su se oni natjecali i upropasti vas, kao što je njih upropastio.

Poslanik, s.a.v.s., je prepoznao pravu prirodu ovog života. Shvatio je šta znači biti na dunjaluku, ali ne postati njegovim dijelom. Plovio je istim okeanom kojim svi mi moramo ploviti. Međutim, njegov brod je znao odakle dolazi i kuda ide. Bio je to brod koji je ostao suh. Poslanik, s.a.v.s., je razumio da isti okean koji blista na suncu može postati mezarje brodova za one koji se u njemu izgube.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Jasmin Mudžahid

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba