IslamBosna.ba-Muslimanski vladari su od ranih vremena željeli i nastojali osvojiti Konstantinopolj. Allahov Poslanik, s.a..vs., najavio je osvajanje ovog grada i pohvalio vojskovođu i vojsku koja će ostvariti ovo predskazanje, kazavši: „Konstantinopolj će sigurno biti osvojen, divan li je vojskovođa i divna li je to vojska koja će ga osvojiti.“ Opstanak Konstantinopolja u rukama Bizantinaca značio je stalnu opasnost po muslimanske posjede u Šamu i Egiptu. Prvi pohod na Konstantinopolj odigrao se u vrijeme Muavije, r.a., 49. godine po Hidžri. U ovoj vojsci su učešće uzeli i neki poznati ashabi kao što je Ibn Abbas, Ibn Omer i Ebu Ejjub el-Ensari koji je u ovom pohodu i preselio i ukopan pod zidinama ovog grada.
Ali, zbog specifičnih okolnosti, utvrđenosti i snage gradskih zidina, muslimani nisu uspjeli osvojiti grad. Naredni put su muslimani Konstantinopolj napali 54. godine sa velikom flotom i ogromnom vojskom držeći ga u opsadi sedam godina, da bi se povukli nakon tog perioda jer je Muavija, r.a., bio primoran potpisati ugovor sa Bizantincima.
Nakon preuzimanja hilafeta od strane Sulejmana b. Abdulmelika (96-99.) među prioritete svojih osvajanja postavio i osvajanje Konstantinopolja. Uložio je sav trud u
pripremi i opremanju vojske, tako da je sakupio ogromnu vojsku koja je brojala preko 80 hiljada vojnika i pomorsku flotu od 1.800 brodova. Opremio je vojsku i snabdio je hranom, oružjem i potrepštinama za period od nekoliko godina. Upravu nad vojskom dao je svome bratu Meslemi, koji je imao iskustva u ratovanju protiv Bizantinaca.
Mesleme je krenuo prema Konstantinopolju, osvajajući mjesta po Bizantiji. U svakom osvojenom gradu porušio bi utvrđenje kako ga Bizantinci ne bi iskoristili u borbi protiv njega. Došavši do Amurije, koja je tada bila prijestolnica Anadolije, Mesleme je naredio blokadu grada. Lion, vladar te oblasti, poslao mu je ponudu ponudivši mu pomoć u osvajanju Konstantinopolja, a za uzvrat tražeći prekid opsade Amurije. Mesleme b. Abdulmelik, vođa vojske je pročitao pismo vojskovođama i generalima, tražeći njihovo mišljenje. Svi su se složili da treba prihvatiti ovaj prijedlog. Jedini je uzdržan ostao Mesleme b. Habib b. Mesleme, pa ga glavnokomandujući upita: „Šejhu, zašto ti ništa ne kažeš?“ On reče: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Bizantinci su razboriti, vješti i lukavi,’ ovo je jedna od njihovih varki, pa ti savjetujem da se boriš protiv njih.“ Ostale vojskovođe su ga ismijale, rekavši da je šejh ostario i izgubio zdravo rezonovanje, kazavši još: „Šta on može učiniti protiv ove sile.“
Mesleme b. Abdulelik je prihvatio Lionovu ponudu,pa su svi zajedno krenuli prema Konstantinopolju. Došavši do grada, muslimani su odmah opsjeli grad i Lion je zatražio da ode kod upravnika grada da ih uvjeri na predaju. U razgovoru sa upravnicima grada, Lion je istakao snagu muslimanske vojske i podvukao njihovu spremnost da se bore do potpunog zauzimanja grada. Kazao im je da on ima plan kako pobijediti i savladati muslimane zatraživši od njih da ga pošalju muslimanima kao vladara grada i imperatora Bizantije, s čime su se oni složili. Pri susretu s Meslemom, on mu je rekao: „Stanovnici grada su odlučni da se brane i da se ne predaju, jer su sigurni da muslimani neće ustrajati u svojoj namjeri.“
Posavjetovao ga je da učini nešto čime će uvjeriti Bizantince da je ozbiljan u svojoj namjeri i da su muslimani ustrajni u ostvarenju svog cilja. Predložio mu je da muslimani sakupe hranu koju imaju i da je spale pred Bizantincima kako bi oni bili sigurni da je napad već otpočeo i da se tako predaju što prije.
Mesleme je povjerovao u ovo i naredio da se spali sva hrana koju su muslimani posjedovali, a Lion je zatražio da se vrati u grad i obavijesti upravu da će uskoro biti izloženi stravičnom i nemilosrdnom napadu ukoliko se ne predaju. Lion je otišao u grad i nije se više ni vratio među muslimane. Tada su muslimani shvatili da su prevareni. Glad ih je toliko smorila da su počeli jesti kože životinja, lišće i korijenje drveća. Et-Taberi kaže: „Mesleme je prevaren na takav način koji bi bio sramotan za neku lahkomislenu osobu. Vojska je doživjela ono što nije nijedna prije. Vojnik se bojao izaći sam iz logora, jeli su sve,kože životinja, korijenje i lišće drveća, sve osim prašine.“
Saznavši za ovu varku, halifa Sulejman se rasrdio i zakleo da se vojska neće vratiti u Damask sve dok ne opremi novu vojsku, pošalje je i ne osvoji Konstantinopolj. Počeo je pripreme, ali ga je smrt preduhitrila, a na vlast je došao Omer b. Abdulaziz, koji je naredio prekid opsade i povratak vojske, jer su vojnici bili izloženi velikim problemima, gladni i iscrpljeni.
Tako je rasformirana ovaj vojska koja je trebala osvojiti Konstantinopolj, a muslimani su ga osvojili tek osam vijekova kasnije, sve zahvaljujući varci jednog lažova u koju su povjerovali.
Povezani tekstovi:
40 fotografija osmanskog Istanbula iz 1900-tih
IslamBosna.ba