IslamBosna.ba-Ovonedjeljno predavanje sam započeo pitanjem: U kakvom stanju želiš susresti Allaha?
Skoro svi su mi odgovorili jednoglasno da žele preseliti na Ahiret u trenutku kada su na sedždi.
Ovakav odgovor me nije začudio, jer i ja to želim. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Čovjek je najbliži svome Gospodaru kada je na sedždi.“ (Muslim)
Ebu Sa’lebe je želio lijep završetak dunjalučkog života pa je preselio na sedždi, na noćnom namazu. Ako upitaš „amidžu“ Googla o svim onim koji su preselili na sedždi dobit ćeš dug spisak prijašnjih i kasnijih pobožnjaka, ali i činjenica, pretpostavki i dezinformacija.
S druge strane, pak, kod Allaha je na najvećem stepenu šehid: „A šehidi kod svoga Gospodara imaju svoju nagradu i svoje svjetlo.“ (El-Hadid, 19)
Uzvišeni Allah je počastio velikog Omera el-Faruka da preseli kao šehid na namazu i to u gradu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Šta je, onda, čudno u svemu ovome?
Zašto ne razmislimo, pa, naprimjer, da neko želi preseliti Allahu u trenutku dok čini dobročinstvo, koristi i pomaže siromašnima, ugroženima, strancima, bolesnicima i slabašnima? To su takva djela u kojima koristimo drugim ljudima, a u isto vrijeme i mi zadobijamo veliku nagradu!
Zašto ne razmislimo i poželimo preseliti na Ahiret u trenutku dok proučavamo, spoznajemo, otkrivamo nove činjenice, postavljamo naučna
pravila i teorije i radimo na naučnom napretku? Znanje je Ademova odlika kojom ga Allah odlikovao pred melekima i zbog znanja mu povjerio hilafet na Zemlji, a i melekima naredio da mu učine sedždu.
Zašto neko od nas ne bi poželio preseliti na Ahiret u trenucima dok radi svoj posao i obavlja svoju službu, u kojoj nastoji biti iskreno predan Uzvišenom Allahu, koristan ljudima, nasmijan pred njima, trudeći se da ispoštuje njihova prava i pretrpi njihovu nepravdu i uznemiravanje? Iako čovjek u ovakvom poslu pribavlja opskrbu za sebe i porodicu, ako ovako postupa, taj njegov rad je na Allahovom putu.
Zašto neko ne bi poželio preseliti u stanju dok ljude poziva Allahovoj vjeri, vrijeme provodi u preporodu zajednice, naređujući dobro, time želeći isključivo ljudima prezentovati istinu, a ne povećati svoj autoritet i pridobiti simpatije ljudi. Cilj takvog daije treba biti da učini blagim buntovna srca i okupi ih na zajedničkom putu dobra.
Zašto neko od nas ne bi sanjao da živi dugo, u snazi i Allahovim blagodatima sve do trenutka kada vidi i ostvari olakšanje i pomogne potlačenima? Uzvišeni Allah kaže: „A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali.“ (El-Kasas, 5-6)
Ima li među nama onih koji sanjaju da im Uzvišeni Allah podari velik i obilan imetak koji će dijeliti na Njegovom putu, i ispred sebe i iza sebe i lijevo i desno, imetak koji će uložiti u dobročinstvo, sadaku i hajr?
Ima li među nama i onih koji ne žele umrijeti prije nego što iza sebe ostave snažan otisak na osnovu kojeg će ih ljudi prepoznavati i nakon njegove smrti i doviti za njega: „trajna sadaka, znanje kojim se ljudi koriste i dobro dijete koje moli za njega.“
Zašto neko od nas ne bi poželio da njegov život bude živi primjer, koji će govoriti mudrošću i vizionarstvom o životu i životnim problemima i na taj način pozivati ljude uputi i upozoravati ih na eventualne probleme i na taj način spasiti druge onih grešaka u koje je sam upadao?
Zašto da među nama ne bude onih koji će svoje sedžde ispuniti plačom i dovama moleći za spas i izbavljenje ovog umeta iz dugogodišnjeg sna?
Zašto ne bismo pokušali, svojom pozitivnom energijom, prebroditi očajanje u kojem svijet grca i gledati u budućnost, u one radosne vijesti koje su nam nagoviještene?
Ukoliko čovjek mašta i sanja da vidi slobodnu Palestinu, Kuds vraćen njegovim pravim vlasnicima, otrgnut iz ruku nasilnika i zulumćara, onda to ne treba posmatrati kao puste želje i sanjarenja, već kao sigurnost i pouzdanje u Allahovo obećanje dato vjernicima. Zašto moj san ne bi bio da živim?
Da živim sretan, zadovoljan, moleći Allaha za oprost grijeha?
Zašto moja dova ne bi bila da ne umrem, ne napustim ovaj svijet sve dok se na njemu ne očistim, da ne susretnem Uzvišenog Allaha ustrajan u griješenju, nepokornosti i onome čime On nije zadovoljan!
Želim napustiti dunjaluk s lijepim mišljenjem o Uzvišenom Allahu, s iskrenim pokajanjem čistim od svega onoga što je u suprotnosti mojoj pripadnosti ovoj plemenitoj vjeri.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!
Autor: Selman el-Auda
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba