Ovom instrukcijom se opisuje procedura uklanjanja leševa uginulih ili eutanaziranih životinja, kontaminirane hrane, prostirke, proizvoda od životinja i drugog kontaminiranog materijala (kojega nije moguće dekontaminirati / dezinficirati), na način kojim se minimizira kontaminacija okoliša i moguće širenje zaraznih bolesti.
Opće preporuke
- U vrijeme ozbiljnih kriznih sitacija praćenih uginućem velikog broja životinja (prirodne katastrofe, pojava devastirajućih bolesti poput na primjer visokopatogene avijarne influence (ptičijeg gripa)), neškodljivo uklanjanje/uništavanje leševa i kontaminiranog materijala treba izvesti u što kraćem vremenu i na način kojim se, što je više moguće, minimizira kontakt i ‘rukovanje’ leševima i kontaminiranim materijalom. Također, transport leševa i kontaminiranog materijala treba svesti na najmanju moguću mjeru;
- Leševi moraju biti uklonjeni što je prije moguće, a maksimalno unutar 48-72 sata po prestanku nepogode, odnosno dijagnoze bolesti (u slučaju visokokontagioznih oboljenja);
- Odabir odgovarajućeg metoda i mjesta uklanjanja ovisi o ekonomskim, socijalnim i faktorima okoliša, te o raspoloživim objektima za neškodljivo uklanjanje/uništavanje (kafilerije, spalionice,jame grobnice, stočna groblja i drugi);
- Spaljivanje ili pokapanje, kao metode neškodljivog uklanjanja, predstavljaju stanovit ekološki rizik te je saradnja sa ministarstvom okoliša od posebnog značaja;
- Radi minimiziranja unakrsne/naknadne kontaminacije, prednost pri odabiru metode uklanjanja/uništavanja treba dati onim metodama kojima se izbjegava ili pak minimizira korištenje javnih puteva. Uklanjanje/uništavanje leševa i kontaminiranog materijala na licu mjesta (na primjer kompostiranjem ukoliko je moguće), minimizira biosigurnosne i neke socijalne aspekte njihovog transporta iz pogoĎenog područja (širenje kontaminacije i/ili bolesti u nepogođena područja, negodovanje lokalnog stanovništva u području lokacije neškodljivog uklanjanja);
- Spaljivanje leševa na otvorenom rezultira relativno benignim otpadom (pepelom) koji ne privlači štetočine. Ipak, masovno uklanjanje/uništavanje leševa i kontaminiranog materijala spaljivanjem na otvorenom prostoru rezultira velikom količinom pepela čije uklanjanje predstavlja dodatni potencijalni izazov za okoliš (kontaminacija podzemnih voda i zemljišta);
- Obzirom na dekompoziciju (raspadanje) leševa i kontaminiranog materijala, i posljedičnu mogućnost onečišćenja podzemnih voda, pokapanje (jame grobnice, stočna groblja) kao metod uklanjanja/uništavanja povlači posebne mjere nadzora nad odabranom lokacijom, pogotovo ukoliko se radi o velikoj količini organskog materijala. Stoga je praksa pokapanja preporučljiva za relativno manje količine materijala kojega treba neškodljivo ukloniti;
- Obzirom na mogućnost curenja sadržaja iz jama grobnica, pri odabiru lokacije za pokapanje treba imati u vidu vodne resurse (vodotokove, ribnjake, kaptaže, bunare, podzemne vode).Stoga dno jame grobnice mora biti najmanje jedan metar iznad nivoa podzemnih voda a lokacija ne smije biti vodoplavna;
- Tokom rada na uklanjanju/uništavanju animalnog otpada treba koliko je moguće minimizirati nastanak prašine (na primjer prskanjem materijala za uklanjanje dezinficijensima – tekuća dezinfekcija);
Biosigurnost
- Nivo personalne zaštite treba biti proporcionalan riziku i stepenu i vrsti uključenosti u aktivnosti uklanjanja leševa i kontaminiranog materijala. Osobe uključene u poslove neškodljivog uklanjanja moraju posjedovati personalnu zaštitnu opremu (PZO) koja pored ostalog obavezno uključuje rukavice, gumene čizme, kombinezone, maske i kape;
- Osobe koje rade na kopanju jama grobnica, iz praktičnih razloga, ne bi trebale biti u direktnom kontaktu sa kontaminiranim materijalom i leševima;
- Spaljivanje na otvorenom, pogotovo u vjetrovitim područjima nosi rizik od izbijanja požara;
- Tokom izvođenja poslova uklanjanja/uništavanja leševa i kontaminiranog materijala, te nakon njih, treba voditi računa o mjerama dezinfekcije osoblja i opreme uključenih u ovaj proces.
Materijal
- Dezinficijensi;
- Personalna zaštitna oprema;
- Gorivo (nafta, ugalj, drvo, slama) – spaljivanje na otvorenom;
- Materijal za pokapanje (vapno, plastične vreće, folije ili drugi materijali).
Oprema
- Mašine za kopanje (rovokopač, bager, lopata, krampe i drugo);
- Transportna sredstva (namjenski kontejneri i vozila). Nenamjenska sredstva koja se koriste za transport/premještanje leševa i kontaminiranog materijala (kolica, prikolice, traktori, kamioni), radi sprječavanja curenja sadržaja i posljedične kontaminacije, trebaju biti obložena čvrstom najlonskom folijom;
- Oprema za dezinfekciju (prskalice, plamenici).
Procedura uklanjanja/uništavanja leševa i kontaminiranog materijala pokapanjem na licu mjesta
- U nedostaku, ili pak kada su kapaciteti kafilerija/spalionica nedovoljni, pokapanje na licu mjesta je, u slučaju priliva velikih količina organskog materijala (leševi, kontaminirana prostirka), jedan od najčešćih i uobičajeno korištenih metoda uklanjanja/uništavanja. Osnovna prednost korištenja ove metode ogleda se u zadržavanju kontaminiranog materijala, a time i patogena, na mjestu njihova porijekla, čime se značajno reducira mogućnost širenja kontaminacije;
- Osnovni faktori koji utječu na odabir lokacije za pokapanje su geološki, hidrološki i faktori biosigurnosti;
- Pri odabiru lokacije treba izbjegavati pješčana, šljunkovita i stjenovita područja te područja u blizini deponija komunalnog otpada obzirom da vodotopivi sastojci i patogeni iz leševa i kontaminiranog materijala mogu predstavljati rizik za zdravlje ljudi i životinja, ali i za okoliš;
- Odabrana lokacija treba biti što je moguće više udaljena od naseljenog područja, vodeći računa o podzemnim instalacijama (vodovodne i plinske instalacije, električni vodovi i druge);
- Minimalna udaljenost lokacije pokapanja od vodnih resursa (izvori, potoci, rijeke, bunari, vrtače) treba da je 100-150 metara;
- Dno jame grobnice mora biti najmanje jedan metar iznad nivoa podzemnih voda a odabrana lokacija ne smije biti vodoplavna;
- Onemogućiti istiskivanje leševa i/ili curenje sadržaja iz jama grobnica adekvatnim zatrpavanjem (nivo leševa/kontaminiranog materijala mora biti niži za najmanje 80 cm od površine jame grobnice);
- Dubina jame grobnice iznosi najmanje dva metra dok ostale dimenzije (širina i dužina) ovise o količini materijala kojega treba ukloniti. Tako na primjer, jama dubine 2 metra i širine 2 metra (preporučena širina) omogućava propisno uklanjanje jednog uslovnog grla (500 kg) ili 300 komada peradi prosječne težine od 1,8 kg. Dužina jame grobnice ovisi o količini organskog materijala kojega treba ukloniti.
- Za veći broj leševa, odnosno za veću količinu kontaminiranog materijala, minimalna dubina jame grobnice, uvažavajući spomenute geološke i hidrološke prilike), treba iznositi 3 metra;
- Na dno jame grobnice nasuti sloj vapna (živog kreča), debljine 10 cm;
- Leševe i kontaminirani materijal unutar jame grobnice rasporediti ujednačeno (izbjegavati njihovu akumulaciju u jednom dijelu);
- Materijal korišten pri uklanjanju, a koji se ne može dezinficirati, treba pokopati zajedno sa leševima i kontaminiranim materijalom. Ostalu korištenu opremu i materijale, prije napuštanja lokacije, treba obavezno dezinficirati;
- Nakon odlaganja, leševe i kontaminirani materijal treba prekriti slojem vapna debljine minimalno 15 cm. Sloj vapna djeluje deodorirajuće, usporava dekompoziciju (raspadanje) i prevenira nakupljanje insekata;
- Zatrpati jamu slojem zemlje izbjegavajući njeno pretjerano sabijanje. Naime, procesom dekompozicije dolazi do nakupljanja gasova koji mogu uzrokovati pucanje isuviše nabijenog sloja zemljanog pokrivača jame grobnice uz posljedično curenje njenog sadržaja;
- Po zatvaranju, površinu jame grobnice treba dezinficirati ili čak, ukoliko je primjenjivo, spaliti plamenikom;
- Jamu grobnicu treba vidno obilježiti i fizički ograditi od okoline (na primjer improviziranom ogradom visokom minimalno 1 metar).
Procedura uklanjanja/uništavanja leševa i kontaminiranog materijala pokapanjem u stočna groblja
(izvan pogođenog dvorišta/područja)
- Ovaj način uklanjanja/uništavanja leševa i kontaminiranog materijala suštinski je vrlo sličan pokapanju na licu mjesta, pogotovo obzirom na faktore koji utječu na izbor lokacije (okolišni, geološki i hidrološki aspekti);
- Lokacija za stočno groblje treba da je ‘razumno’ udaljeno od naseljenih područja, farmi i javnih puteva, a lokacija mora biti podvrgnuta provođenju striktnih biosigurnosnih i mjera karantena;
- Uklanjanje/uništavanje leševa i kontaminiranog materijala pokapanjem u stočna groblja je primjenjiva i stručno opravdana samo ukoliko administrativne jedinice (opština, kanton entitet,država) raspolažu namjenskim transportnim sredstvima, u odgovarajućem broju;
- Namjenska prevozna sredstva (obično kamioni) moraju biti potpuno nepropusna, vodootporna, te podesna za kompletnu dezinfekciju i zaptivanje;
- Transport leševa i kontaminiranog materijala treba izvršiti korištenjem najpodesnije i najkraće rute, po mogućnosti u periodu niske frekvencije saobraćaja (noćni sati);
- Ukoliko je riječ o transportu manjih životinja (peradi na primjer), preporučljivo je koristiti manje kontejnere ili pak jake plastične vreće kojima se prevenira curenje kontaminiranog materijala i kontaminacija vozila;
- U prilikama masovnog uklanjanja leševa i kontaminiranog materijala, osoblje angažirano na ovim poslovima treba, pri ulasku u stočno groblje, koristiti PZO;
- Nakon utovara i prije napuštanja pogoĎenog mjesta vozilo treba, izvana, kompletno dezinficirati, posebno gume i donje dijelove vozila.
- Nakon uklanjanja leševa životinja i kontaminiranog materijala lokaciju, objekte, opremu i pribor treba očistiti i oprati te potom izvršiti dezinfekciju (završna), dezinsekciju i deratizaciju svih kritičnih mjesta, pogotovu farmi, skladišta stočne hrane, pogone prehrambene industrije i prodavnice hrane, i druge ovisno o karakteristikama pogoĎenog mjesta/područja.
Leševi: tijela uginulih životinja i ptica (peradi);
Prostirka: suhi upijajući material poput slame, sijena, drvenih strugotina ili piljevine namijenjen nastiranju poda štala/objekata radi upijanja ekskremenata (izmeta i mokraće);
Krizni tim/štab: tim ljudi sastavljen od nadležnog ovlaštenog službenog veterinara/veterinarskog inspektora, predstavnika lokalne vlasti, ministarstava zdravlja, okoliša i finansija, te policije i drugih eksperata u skladu sa planovima za vanredne/nepredviĎene situacije;
Podzemne vode: voda ispod površine zemlje koja ispunjava šupljine zemljine kore i kreće se uglavnom putem gravitacije;
Kompostiranje : biološka razgradnja organskog materijala koja u konačnici rezultira materijalom (gnojivom) pogodnim za đubrenje;
Kontaminirani materijal: materijal za kojega se sumnja da može biti izvorom infekcije/intoksikacije i zaraze a kojega nije moguće dekontaminirati ili na drugi način učiniti neškodljivim (na primjer dezinficirati).
Veterinarski fakultet Sarajevo
Zavod za zootehniku i peradarstvo
Pripremili: Doc. dr. Teufik Goletic i doc. dr. Aida Kustura