IslamBosna.ba- Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Uzvišeni Allah, s.v.t., je kazao: ‘Ja postupam prema Svome robu onako kako on misli o Meni i Ja sam s njim kada Me spomene.“

Ovaj hadisi kudsi prenose imami Buhari i Muslim u svojim Sahihima, zatim imam Ahmed, Tirmizi i drugi.
U verziji hadisa koju bilježi imam Ahmed stoji:

‘Ja postupam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, ako o Meni misli dobro, onda mu i pripada dobro. Ako misli loše, onda mu i pripada loše.

Imam Nevevi, u komentaru ovog hadisa navodi da hadis potencira lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu, odnosno. Zbog toga, čovjek treba gajiti lijepo mišljenje, odnosno nadu da će mu Uzvišeni Allah oprostiti gijehe koje je učinio.

Imam Ibn Hadžer u Fehtu-l-Bariju kaže:

„Nagradit ću ga shodno njegovom mišljenju o Meni. Ako se nada Mojoj milosti, nada se da ću mu oprostiti i pobrisati grijehe, tako će i biti i to mu pripada. Jer, samo se vjernik tome može nadati, koji zna da ima gospodara koji nagrađuje. Ukoliko čovjek izgubi nadu u Allahovu milost, i bude vjerovao da ću ga kazniti, onda njemu to i pripada jer u Allahovu milost nadu gube samo nevjernici.“

U Fejdu-l-Kadiru se navodi da je Ibn Ebi Hamza kazao kako se ove riječi odnose na sve situacije, lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu prilikom učenja dove ogleda se u tome da čovjek vjeruje i bude siguran da će mu Uzvišeni Allah uslišati dovu. Lijepo mišljenje prilikom činjenja tevbe jeste da čovjek vjeruje da će mu Uzvišeni primiti pokajanje, zatim kada čini istigfar, da će mu Allah oprostiti grijehe. Također je kazao:

„Nema većeg grijeha kod Stvoritelja od gubljenja nade i lijepog mišljenja o Allahu. Kada čovjek spozna Uzvišenog Allaha, onda svaki grijeh izgleda sićušn pored Njegove plemenitosti i oprosta. Ništa nije sićušno i malo kada ti Allah sudi samo po pravdi, niti je ijedan grijeh velik onda kada te obaspe Svojom dobrotom.“


Kada je „mišljenje“ u pitanju, islamska ulema ga dijeli u pet vrsta:

  • Loše mišljenje o Uzvišenom Allahu, što je zabranjeno i uzrok Allahove kazne;
  • loše mišljenje o vjernicima koji javno prikazuju pravednost i dobra djela, obaveza je imati i o njima lijepo mišljenje,
  • dozvoljeno mišljenje, to je ono mišljenje koje se javlja u srcu vjernika prema drugom vjerniku zbog određenih okolnosti među njima,
  • pohvalno mišljenje, lijepo je imati lijepo mišljenje o drugim vjernicima i
  • naređeno mišljenje jeste imati lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu.


Allahov Poslanik, s.a.v.s., i u drugim hadisima potencira lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu. U drugom hadisu, kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi, a koji je na stepenu hasen-dobrog hadisa, Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu sastavni je dio ljepote ibadeta.“


U hadisu kojeg bilježi imam Muslim, od Džabira, r.a., stoji da je kazao:

„Tri dana prije Poslanikove, s.a.v.s., smrti sam ga čuo kako kaže: ‘Neka niko od vas ne umre, a da o Allahu nema lijepo mišljenje.’“


Prve generacije muslimana, vođene Allahovom i Poslanikovom uputom su potencirali i podsticali, svjesni značaja lijepog mišljenja o Allahu, ovaj ibadet.
Abdullah b. Mes’ud, r.a., je kazao:

„Tako mi Onoga osim koga nema drugog istinskog božanstva, čovjeku vjerniku nije darivano ništa bolje i vrednije od lijepog mišljenja o Allahu. Tako mi Onoga osim koga nema drugog istinskog božanstva, koji god vjernik bude imao lijepo mišljenje o Allahu, Allah će mu dati shodno tom njegovom mišljenju, jer je svako dobro u Njegovoj ruci.“


Halef b. Temim je kazao:

„Pitao sam Alija b .Bekkara u čemu se ogleda lijepo mišljenje o Allahu, pa mi je on odgovorio: ‘Ogleda se u tvome vjerovanju da te na Sudnjem danu neće sastaviti na istom boravištu sa nevjernicima.’“


Abdullah b. Zubejr, r.a., sin Zubejra b. Avvama priča da ga je njegov otac pozvao pred bitku oko kamile, poznati historijski događaj kada je izginuo veliki broj ashaba, među kojima i Talha i Zubejr, r.a., i rekao mu:

„Sinko, danas čovjek može poginuti ili kao nasilnik ili kao onaj kome se nasilje čini. Ja više volim poginuti kao onaj kome se nasilje čini. Moja najveća briga mi je dug koji ostavljam. Sinko, prodaj imovinu koju imamo i isplati moj dug.“ Nakon što mu je ostavio druge oporuke, kazao mu je: „Sinko, ukoliko ne budeš mogao od tog novca vratiti sav moj dug, onda se obrati mome staratelju, neka ga on vrati.“ Na to je Abdullah začuđeno pitao: „Oče, ko je tvoj staratelj?“
„Allah“ – odgovori Zubejr: „Nikada nisam zapao u poteškoću prilikom vraćanja duga, a da nisam kazao: ‘Zubejrov Staratelju, vrati moj dug,’ a da ga Allah nije vratio.“


Pogledajmo samo Zubejrovo mišljenje o Uzvišenom Allahu, to pouzdanje, tu snagu, tu sigurnost s kojom priča svome sinu i usmjerava ga kome da se u trenucima poteškoća i problema obrati i bude siguran, bez imalo sumnje, bez imalo dvojbe u Njegovu pomoć.

Koje su to koristi lijepog mišljenja o Allahu?

Nabrojat ćemo neke: njime se stiže do Dženneta, to je argument potpunosti čovjekovog vjerovanja i islama; znak je zdravog srca i čiste duše; znak je lijepog završetka dunjalučkog života; dolazi nakon istinske spoznaje Allahove moći i veličine, a u međuljudskim odnosima lijepo mišljenje o vjernicima rezultira širenje međusobne ljubavi, poštovanja, zaštite časti i dostojanstva drugih ljudi.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

IslamBosna.ba

By