Država bez zakona – U zatvoru jer se ne odriče islama

IslamBosna.ba-Vođa ujgurskih muslimana, imam Abdukiram Abduveli (59), već treći mjesec štrajkuje glađu u Istočnom Turkistanu (Sinđiang) u znak protesta protiv izricanja pete zatvorske kazne nad njim od strane kineskih vlasti.

Ovo je peti put kako mu je produžena zatvorska kazna. On je prvi put pritvoren 1990. godine, a 1993. je osuđen na 12 godina zatvora pod optužbom ‘organizovanja kontrarevolucionarne grupe“.

Prema sudskoj presudi, prva opužnica se odnosila na organizovanje politike stranke pod nazivom Islamska reformistička stranka, koju su navodno Abdukiram Abduveli i četvorica drugih Ujgura planirali oformiti u oktobru 1990. Međutim, Abduveli, je uhapšen ubrzo nakon toga, prije nego što je grupa poduzela bilo kakve aktivnosti. Optužnica za ‘organizovanje kontrarevolucionarne grupe je kasnije dodata.

Prema presudi, druga optužnica protiv Abduvelija odnosila se na njegove vjerske aktivnosti: optužen je da je išao na različita mjesta u periodu od 1988-1989. godine, učestvujući u vjerskim aktivnostima pojašnjavanja Kur’ana i širenja dave. Sud tvrdi da je zagovarao nasilje, navodno govoreći stvari poput ‘moramo očistiti umove ljudi od otrovne marksističke teorije i zamijeniti je sa Kur’anom, hadisom i sunnetom“. Sudska presuda navodi da postoje svjedoci kao i materijalni dokazi njegovih ‘zločina’, ali nisu dali detalje.

Njegovo suđenje bilo je zatvoreno za javnost, a također nije imao ni advokata koji bi zastupao njegova prava. Sve nagovještava da su optužbe protiv njega izmišljene kako bi imali osnovu za presudu.

Na zakazani datum izlaska iz zatvora, 16. novembra 2002., zatvorski čuvari su saopćili njegovoj porodici da mu je kazna produžena na tri godine. Isto im je rečeno još tri puta 2005., 2008. i 2011. godine. Porodica navodi da su samo jednom dobili pisanu presudu suda koja pojašnjava dodatnu kaznu zatvora. Prema toj presudi, od 1. jula 2009., Abdukiram Abduveli je dobio četiri dodatne trogodišnje kazne zatvora zbog podrivanja poretka zatvorske uprave (član 314. Krivičnog zakona Kine). Prema zakonu, maksimalna kazna za ovo krivično djelo je tri godine-koja se primjenjuje samo kada su okolnosti ozbiljne. U presudi dalje stoji da je prema izjavama svjedoka, drugih zatvorenika, Abdukiram uporno odbijao da prihvati zatvorsko obrazovanje, da je veliki broj puta zatečen kako klanja, da je najavio štrajk glađu, grdio te udarao stražare koji nadgledaju zatvorenike.

Abdukiram Abduveliju je produžena zatvorska kazna po peti put jer odbija da prestane podučavati islamu i otvoreno praktikovati svoju vjeru.

„Produžavanje zatvorske kazne je protiv kineskog zakona i međunarodnog zakona“, kazao je William Nee, istraživač Amnesty Internationala  za Kinu.

„Njegova porodica nam je rekla da štrajkuje glađu već više od 60 dana. Veoma je slab. On čak nije u stanju da hoda, i ne može govoriti u kontinuitetu duže od dvije minute“, kaže Nee.

„Izgleda da kineske vlasti izoliraju Abdukiram Adbuvelija zbog odbijanja da prestane praktikovati svoju vjeru. Vlasti moraju odmah objasniti zbog čega nastavljaju njegov pritvor“, kazao je Anu Kultalahti, drugi istraživač AI za Kinu.

Porodica Abdulkiram Abduvelija navodi da je njegovo zdravstveno stanje kritično. On je mršav i neuhranjen, potrebna su mu kolica te da čak nema snage da drži telefonsku slušalicu duže od dvije minute. Porodica je ranije obaviještena da Abdukiram boluje od raka kostiju. Nepoznato je da li mu je pružen odgovarajući medicinski tretman.

Prema Standardnim minimalnim pravilima UN za postupanje sa zatvorenicima, svakom zatvoreniku biće dozvoljeno da zadovolji potrebe svog vjerskog života. Čak štaviše, nijedan zatvorenike ne može bti kažnjen dvaput po istoj optužnici.

Odbijanje adekvatne medicinske njege je uobičajeno u svim oblicima pritvora u Kini i predstavlja okrutno, nehumano i ponižavajuće postupanje, time i kršenje međunarodnih obaveza Kine kao države popisnice Konvencije UN protiv mučenja. U martu, aktivista za ljudska prava Cao Shunli umro je od zatajenja organa, nakon što mu je uskraćeno liječenje dok je bio u pritvoru u Pekingu. Amnesty International je također zabilježio  praksu upotrebe drugih zatvorenika koji prate, sprovode ‘prljav posao’ i ‘prevaspitavaju’, a ponekad i muče druge zatvorenike. Posebno je uobičajeno da obične kriminalce koji su dokazali svoju ‘pouzdanost’ zatvorskoj upravi koriste protiv političkih zatvorenika, uslijed čega im zatvorska kazna može biti smanjena, kao i poboljšanje uslova zatvorskog života uz bolju hranu i druge povlastice.

Dilxat Raxit, glasnogovornik Svjetskog Ujgurskog kongresa sa sjedištem u Minhenu, ponovio je zabrinutost Amnesty Internationala, kazavši da je Abduvelijevo stanje ‘zaista zabrinjavajuće’-

„Njegova presuda i produženje zatvorske kazne nisu zakonska procedura. To pokazuje stepen progona ujgurskih političkih zatvorenika. Oštre mjere koje nameću vlasti uključuju i zabranu tradicionalne vjerske odjeće i izgleda, što uključuje bradu kod muškaraca i hidžabe kod žena, navode izvori.

Sredinom aprila, kineske vlasti upale su u džamiju u okrugu Toksun, udaljivši imama iz džamije te zaplijenivši audio CD-ove koje je vladajuća Komunistička partija Kine zabranila.

Akcija se zatim proširila na obližnje selo, gdje je najmanje 100 osoba nakratko privedeno, kazao je Raxit. Pojedini muškarci su prisilno obrijanni,dok su ženama skidali hidžabe, dodao je on.

 Situacija u Sinđangu ima mnogo sličnosti sa odnosom Kine i Tibeta – kineske vlasti kontrolišu region, u kojem većina lokalnog stanovništva želi, ako ne puno nezavisnost, ono bar istinsku autonomiju.

Ukupan broj stanovnika je između šesnaest i sedamnaest miliona, od čega nekih osam miliona čine etnički Ujguri, za koje se može reći da su starosjedilačko stanovništvo. Iako je na tom području oduvijek bilo kineskog Han stanovništva, sredinom prošlog vijeka vlasti su podstakle njihovo masovno naseljavanje. To je dovelo do nezadovoljstvo Ujgura, koji smatraju da su diskriminisani, da ne dobijaju poslove, koje im otimaju Han Kinezi. Etničke tenzije na tom području su zato veoma snažne.

Od 1980-tih Ujguri su meta sistematskog i opsežnog kršenja ljudskih prava. To uključuje proizvoljno hapšenje i zatvor, potpunu izolaciju u pritvoru, ograničavanje vjerskih sloboda, kao i kulturnih i socijalnih prava. Lokalne vlasti su pooštrile kontrolu nad vjerskim praksama, uključujući i zabranu svim zaposlenim u državnim ustanovama i mlađim od 18 godina od klanjanja u džamijama.

Decenijama su Ujguri podvrgnuti represivnim mjerama, uključujući izgnanstvo, prisilne pobačaje i pogubljenja. U 2009. godini etničke tenzije su dosegle vrhunac kada je došlo do sukoba između Ujgura i Han Kineza sa više od 200 mrtvih.

 IslamBosna.ba