Šejh Velid Basjuni: Životne lekcije

IslamBosna.ba-Kao mladić uobičavao sam zadnjih deset dana ramazana provoditi u Mekki. Moje omiljeno mjesto za sjedenje bilo je na prvom spratu područja izgrađenog u doba Osmanlija, između El Rukn El Jamanija i Hidžrija, i tu bih najviše ostajao tokom dana i noći provedenih u Haremu.

Jedne godine promijenio sam svoje uobičajeno mjesto kada sam čuo da je moj učitelj, šejh Ibn Džibrin, također na trećem spratu. Želio sam da klanjam pored njega, da ga gledam kako klanja, i nadao sam se da ću pronaći neke privatne trenutke kako bih mu mogao postaviti pitanja ili da barem čujem odgovore koje daje. Samo posmatranje šejha bila je velika prilika za studenta dave. Naučili smo puno iz njegovog ahlaka, načina njegovog držanja kao i načina na koji se ophodio prema drugima.

Jedne noći jedna grupa mladića došla je do šejha nakon jacije namaza a prije teravije. Pitali su šejha da li je za njih bolje da klanjaju teraviju u džemaatu ili je bolje da odu na tržnicu i dijele savjete i  da na ulici šire davu. Nažalost, za vrijeme teravije namaza, veoma je uobičajeno da mladići i djevojke bez nadzora izađu na ulicu i međusobno flertuju, a također i veliki broj drugih nečasnih radnji koje su  u to vrijeme uobičavali raditi. Oni su objasnili situaciju šejhu i on im je rekao da oni nisu iz Mekke i da su putovali samo da bi mogli klanjati i postiti u Haremu. Onda im je šejh rekao da će odgovor dobiti sutra i da će se naći s njima u isto vrijeme i na istom mjestu. To su bila najduža 24 sata u mom životu; jedva sam čekao da vidim koji će odgovor šejh dati. Počeo sam razmišljati o odgovorima koje bi im šejh mogao dati i različitim načinima na koje bi im to šejh mogao priopćiti, ali ono što se dogodilo bilo je vrlo drugačije od svega što sam zamislio.

Došao sam ranije kako bih obezbjedio mjesto u blizini šejha. Nakon jacije namaza, braća su došla a šejh je rekao: „Bismillah, idemo“.

„Gdje to šejhu?, upitali su oni.

Sa svojim dobro poznatim velikim osmjehom, šejh je odgovorio  „Zajedno na tržnicu“. To je bio njegov odgovor! Širenje dave i savjetovanje ljudi Allah bi mogao više voljeti od džemaatskog kijama i teravije u Mekki ukoliko se u ime Allaha. Naravno slijedio sam ih ka tržnici. Radilo se od Suk el-Lejlu (noćnoj tržnici) a braća su bila sretna što je šejh bio s njima. Na ulazu u tržnicu šejh je primjetio radnju gdje se prodaju audio-kasete sa muzikom, a onda je upitao prodavca da izađe van radnje. Šejh ga je na skrovitom mjestu podsjetio na zabranu muzike i na ono čemu ove pjesme pozivaju. Prišunjao sam se blizu šejha kako bih mogao posmatrati i čuti šta mu govori. Između ostalog rekao mu je  da Ibn Abbas nije živio u Mekki jer se bojao da će se njegovi grijesi namnožiti baš kao što se i dobra dijela množe u Mekki upravo zbog njene svetosti i nepovredivosti.

„Tvoja radnja je na samo 50 m od Harema. Da li si spreman da izađeš pred Allaha sa takvim djelom?“, uptao je on trgovca ljubaznim i zabrinutim tonom.

Nakon 10 minuta čuo sam kako čovjek viče, tako da su ga mogli čuti svi ljudi u okolini, glasom u kojem su se nazirale suze: „Allah mi je svjedok i Njegovi meleki, i svi vi, obećavam vam da ću se prije sabah namaza riješiti svih ovih kaseta. Od sada, mijenjam moj posao u halal prodavajući Kur’an i islamska predavanja i ilahije“.

Ova priča pojavila se u vijestima sljedećeg dana. Bila je to velika noć i jedna od onih u kojima sam naučio velike životne lekcije koje nastojim da prakticiram do danas:

1. Djela govore glasnije od riječi. Ako želimo da naše riječi imaju stvarni utjecaj, moramo biti prvi koji će ih sprovesti u djelo.
2. Pravi učenjaci i vođe su oni koji se miješaju sa mladima, žive među njima, viđeni su sa njima u javnosti, a nisu oni koji daju naredbe i savjete iz daljine.
3. Savjeti onima koje znate i ne znate, mogu ostaviti snažan utjecaj kada se daju sa samilošću i mudrošću.
4. Ponekad govorimo o velikim stvarima koje ne možemo promijeniti, a neradimo na stvarima koje možemo promijeniti.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Šejh Velid Basjuni

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba