IslamBosna.ba- Islam je najbrže rastuća religija u Irskoj gdje je u popisu iz 2011. godine zabilježeno 48.130 muslimana a do 2020. godine očekuje se da će njihov broj doseći 100.000. U zemlji gdje samo 34 odsto, od oko 3.8 miliona katolika, ide na misu veliki broj osoba je otuđen od vjere. Ali mali broj njih smatra da im islamsko vjerovanje i praksa pružaju miran život orijentiran prema zahtjevima zajednice što zapravo odgovara njihovim duhovnim potrebama.
Procjenjuje se da svake godine do 500 Iraca primi islam. Ne postoji službeni registar i nema krštenja, oni jednostavno prime islam izgovaranjem šehadeta u prisustvu dva svjedoka.
Veći broj žena od muškaraca prelazi na islam i većina prelazaka vezana je za brak, ali te osobe imaju i osobne razloge za konvertiranje ili revertiranje kao što je to nazvano u islamu gdje se vjeruje da su svi rođeni kao muslimani.
Irska ima narastajuću muslimansku zajednicu. U narednoj godini počinje izgradnja najvećeg islamskog kulturnog centra u zemlji, u Clongriffinu sjeverno od Dablina. U svakom gradu postoje džamije i posebne osnovne škole. A za razliku od Francuske ne postoji politika koja zabranjuje muslimankama da nose hidžabe u školama.
Podrška konvertitima pruža se u sklopu organizacije Sestre muslimanke iz Eira, organizaciji koju vode irske muslimanke, ali također i Islamski kulturni centar u Clonskeagju, Dablin, gdje alim dr. Ali Salem održava predavanja za nove muslimane.
„Kada revertiraju oni mogu biti veoma entuzijastični“, navodi dr. Salem. „Učimo ih umjerenom shvatanju islama, kao i kako da postepeno promijene svoj život“, dodaje on.
Aiša (nekad Liza) Caulfield (36. godina, njegovateljica)
Dolazim iz Irishtowna u Dablinu, rođena sam i odrasla kao Irkinja. Islam me počeo interesirati prije oko 12. godina.
Moj životni stil na društvenom nivou nije bio tipično irski. Nisam odlazila u noćne klubove niti sam pila. Uvijek sam se pitala da li postoji negdje grupa ljudi koji imaju mirniji način života, vjera koja bi odgovarala mom načinu života.
Nedostajao mi je komad slagalice i bila sam u potrazi za njom. Već sam odgovarala ovoj vjeri, samo mi je nedostajalo da je pronađem.
Istražujući došla sam islama. Na početku nisam bila javna. Kada se dogodio 11. septembar pomislila sam „Možda, ne sada ali nastavit ću i dalje da tražim“. Prije tri godine zvanično sam prihvatila islam, šehadet, a prošle godine udala sam se za muslimana sa Mauricijusa.
Moj otac je rekao: „Bilo je i vrijeme“ kada sam izgovorila šehadet. Moja porodica mi je kupila hidžabe a otac se ponašao u smislu: ‘Nabavit ću ti jedan od onih Kur’ana’. On je veliki praktičar, nepokolebljivi katolik, svakog mjeseca ide na ispovijed, a svake nedjelje na misu. On se moli i ujutro i navečer.
Definitivno sam sretnija. Islam je tiši, mirniji način života. Ima sjajan smisao za jedinstvo- vremena naših namaza se mijenjaju iz dana u dan kako sunce izlazi i zalazi. Svako ko je musliman, četvrtina stanovnika svijeta, okreće se ka Mekki i moli u isto vrijeme, spušta svoje lice na tlo i potčinjava se Bogu.
Jedna velika promjena je nošenje hidžaba. Nosim ga jer je znak moje predanosti Bogu. On pokazuje poniznost prema mom mužu i muškim članovima moje porodice. Za mene moja ljepota je u mojoj kosi i mom tijelu, a to nije za svakoga.
Također ga nosim jer je jedan dio moje vjere razgovor o islamu sa nemuslimanima. Ako sam u supermarketu i neko čuje moj ringendški naglasak, pitaju me: „Oh, koliko si dugo ovdje, ljubavi?“. A ja im odgovorim: „Zapravo, ja sam Irkinja“. To je način dijeljenja vaše vjere sa ljudima koji govori: „Nemojte nas se plašiti- mi smo svi ljudi, dolazimo i odlazimo na isti način“.
Uvijek se skromno oblačim. Nikada mi nije bilo ugodno pokazivati svoje tijelo. Živimo u društvu gdje se ljudi osjećaju ugroženo zbog toga što sam izabrala da ne pokazujem svoje tijelo, a imate čak i djevojčice od 11 ili 12 godina koje izgledaju poput Rihanne. Ona ima video snimak gdje su joj bra*** jedva prikrivene i gdje nosi, ne bih to čak ni nazvala, vrućim pantalonama. A tu su i žene koje plešu izazovne plesove poput twerka. Djevojčice to gledaju i onda slijedi: „O da, i ja ću tako kako bih pronašla muža“.
Trebaju vas cijeniti zbog vaše duše i ličnosti, a ne na osnovu toga koliko mesa pokažete- to je privatno i to je vaša ljepota.
Ljudi često posmatraju muslimanke i misle da se osjećamo potlačene. Kad sam se udala, dobila sam narukvicu, zlatne privjeske, dobila sam novac i zemlju od muževe porodice.
U medijima ćete čuti negativne stvari. „Oh, jadne afganistanske žene“ a ja često kažem ljudima: „Molim vas, nemojte miješati kulturu sa samom vjerom“.
Bidget Darby (68. godina, penzionirana menadžerica hotela)
Rođena sam u Trimu u katoličkoj porodici. Tokom 1950.-tih odgajani smo da se plašimo Boga i govorili su nam: „Bit ćete kažnjeni, ići ćete u pakao“. To je bio dio kulture i radili smo ono što nam je rečeno.
Sa 18. godina otišla sam u Englesku da studiram za njegovateljicu. Tada sam upoznala Engleza iz Kraljevskih zračnih snaga. Bila su to osjetljiva vremena i zaljubila sam se u njega i vjerili smo se. On nije bio katolik, tako da smo oboje morali imati određene vjerske upute.
Tako jednog dana svećenik me upitao: „Imaš li haljinu?“. Onda je upitao: „Imaš li novo donje rublje“. Pokušala sam da odgovorim što sam najbolje mogla sjedeći na kraju klupice. Potom me upitao: „Imaš li novi pojas. Nikad nisam vidio nijedan, možeš i mi pokazati svoj?“. Bila sam očajna. Izašla sam iz kancelarije a da mu nisam pokazala niti rublje niti pojas, bila sam uznemirena.
Obećala sam sebi, da nakon vjenčanja, nikad više neću ući u katoličku crkvu i nikad više nisam ni ušla. Udala sam se, rodila djecu i živjeli smo na Kipru i Australiji. Razveli smo se nakon 15 godina a 1985. godine otišla sam u Ameriku. I dalje nisam imala vjeru, ali bila sam dobra osoba, vjerovala sam u Boga.
Tokom 2006. godine otišla sam u Kairo na odmor. Tu sam se zvanično upoznala sa islamom. Iznajmila sam stan, a vlasnica me pitala da li bih željela posjetiti njihovo imanje van grada. Ona je došla po mene, dok je njen muž vozio. Zamolila me je da se obučem prikladno jer radnici na imanju nikad ranije nisu vidjeli ženu sa Zapada.
Ušla sam u njihovo auto, sjela pozadi a ona me je upitala da li vjerujem u Boga. „Da, vjerujem“, odgovorila sam. Onda je upitala: „Vjeruješ li u jednog Boga?“. Rekla sam da vjerujem. Ona se obradovala i krenula je pričati sa mužem na arapskom jeziku. Naučila me je da kažem „Muhammed je Poslanik, i postoji samo jedan Bog“, dok smo došli do njene kuće. Bila je divna.
Objasnila mi je pet stubova islama. Odvela me u obilazak imanja i pokazala mi je prostoriju gdje klanja pet puta dnevno.
Išla sam do rijeke i kupala sam noge u Nilu. Ne mogu opisati taj osjećaj kada vidite da žive mirni način života, pun poštovanja. Imala sam ideju da je to strašna vjera, a do kraja dana ta vjera me je obuzela, a ne radim stvari ishitreno.
Nakon svih godina koje sam provela bez toga da pripadam bilo kojoj vjeri, pokušavajući da sama preživim, sada sam osjećala da me neko vodi. Shvatila sam da sam primila islam da je Bog sa mnom u svakom trenutku.
Vratila sam se ubrzo u Irsku i nisam išla okolo sa transparentom da sam muslimanka. Znala sam da će se ljudi plašiti vjere. Vi ne vidite mir, vidite nasilje. Mediji vam govore da je El-Kaida bombardovala Ameriku i srušila tornjeve, tako da ste podložni stereotipima.
Veliki broj ograničenja je kulturni, neka nisu islamska. Ne hodam svaki dan sa hidžabom. Nosim ga kad idem u džamiju, kad idem do šejha, kada idem u posjetu muslimanima.
I sada imam smisao. Imam uvjerenje, imam vjeru, nove prijatelje. Osjećate se sigurno kada vjerujete u Boga. Klanjam pet puta dnevno, nekada izostavim. Imam Kur’an pored mog kreveta. Islam je velikim dijelom u srcu. Ne morate stajati na ulici i mahati Kur’anom. Ono što imam mi je predivno.
Philip Flood (60. godina, socijalni radnik koji radi sa narkomanima)
Ja sam iz Ringsenda u Dablinu i već 12. godina sam musliman. Bio sam budista pet godina prije nego što sam počeo učiti o islamu. Bio sam u 
programu 12 koraka za liječenje ovisnosti od alkohola i droge. U to vrijeme sam bio samac i nikada nisam bio dovoljno dobro da bih imao porodicu. Radio sam na dokovima na pola radnog vremena.
Jedanaesti korak u programu zahtijevao je da ‘kroz molitvu i meditaciju poboljšamo svoj kontakt sa Bogom“ i počeo sam kroz to istraživati različite religije. Sada osjećam u sebi veću snagu.
Većina se okrene vjeri u kojoj su odgajani ali ja nikad sa njom nisam bio sretan. Nikada se nisam osjećao dobro s katoličkim učenjem. Moja majka i otac u katolici. Imao sam prvu pričest, krštenje, išao sam na misu, bio sam ministrant. Imao sam i imam među svećenicima i časnim sestrama dobre prijatelje. Međutim nikad nisam smatrao da su u pravu. Vjerovati u Isusa je u redu ali ne na križu.
Otišao sam u šetnju u petak naveče na Sandymount Strand i upoznao sam muslimanski par iz Libije. U to vrijeme sam bio budista i pričao sam im o Buddi i njegovom učenju, a oni su meni pričali o islamu. Odveli su me u svoj stan i razgovarali smo o raznim temama.
Često sam ih posjećivao, pili smo čaj i slično. Odveli su me u džamiju. Nekoliko sedmica prije toga kupio sam Kur’an u pakistanskoj radnji u centru grada gdje sam inače kupovao hranu i mogao sam ga bolje razumjeti u razgovoru s njima.
Kada sam čuo ezan, poziv na namaz, osjetio sam da mi se duša povezala s njim. U tom trenutku bilo je nešto jako duhovno i nije bilo statua u džamiji.
Kada sam prihvatio islam počeo sam proučavati život Isaa, Isusa, a.s.. I pronašao sam da ima znatno više smisla od katoličkih učenja. Isa je bio samo poslanik, on nije bio Bog.
Moja porodica je bila sretna. Vidjeli su promjenu na meni. Oženio sam se muslimankom i imamo dvoje male djece. Dio islamskog života su brak i djeca. Otišao sam na odmor u Maroko gdje sam upoznao svoju suprugu. Nakon godinu dana od vjenčanja ona je došla ovdje. Naše dvoje djece zovu su Muhammed i Isa (ime je dobio po bebi Isusu).
Klanjam pet puta dnevno i to me drži u dobrom duhovnom stanju. Idem u džamiju što je češće moguće petkom. Bog mi je to olakšao, ne moram raditi petkom. Kod kuće imam jedan arapski kanal preko kojeg gledam Meku i Medinu, dva sveta mjesta u islamu, i potpuno me smiruje da to gledam.
Svakodnevno slušam Kur’an, čak i da se radi o malom dijelu, čitam pomalo islamsku literaturu. Naučio sam puno načina meditacije od budista, tako da i dio od toga upražnjavam. To je način na koji sada živim, imam odgovornosti kao otac i suprug. Živim najbolje što mogu u duhovnom smislu.
Rašid (nekad Oleg) Tucs (33. godine medicinski tehničar)
Ja sam iz Latvije. Prešao sam na islam 2010. godine. Moja generacija je je jednim dijelom odrastala u Sovjetskom Savezu. Bio je to sistem sa vlastitom ideologijom u kojoj se vjera nalazila na margini. Ljudi su obeshrabljivani da učestvuju u bilo kojoj vrsti vjerskih obreda. Mi smo odgajani u veoma racionalnom okruženju.
Tokom 2006. godine upoznao sam djevojku u koju sam se zaljubio i zaprosio sam je. Ona mi je rekla da ima uvjet jer je katolkinja. Kazala je „Jedini način na koji ću se udati je da to bude u crkvi“. A ja sam joj odgovorio: „Volim te, uradit ću sve za tebe“. Bio je malo komplikovano postati katolikom, ali dalo mi je novi pogled na svijet. Moj svijet je bio vrlo materijalistički, okrenut ka nauci.
Vjenčali smo se i ljubavna priča se nastavila. Ali moja supruga se vrlo ozbiljno razboljela od malarije. Počeo sam moliti, ali ne kao katolik, jer nisam puno mario, to je bilo samo perspektiva a ne vjera. Počeo sam moliti nekoga, nešto, da učini da preživi i da idemo dalje. Hvala Bogu, ona je ozdravila. To je bio prvi put da sam stvarno molio.
Krenuli smo na odmor u Latinsku Ameriku, i morali smo presjesti u Istanbulu. U avionu imao sam tešku infekciju oka, konjunktivitis. Za dva sata nisam mogao ništa vidjeti. Usred leta to je bilo malo zastrašujuće.
Morali smo se iskrcati u Istanbulu i otići kod doktora. Probudio sam se rano ujutro i čuo sam nešto jako lijepo, bio je to poziv na namaz. Moji antibiotici su djelovali, moje oči su bile zdrave. Onda počinjete razmišljati. „Šta je ovo?“ Malo sam istraživao o svim religijama jer sam imao novi pogled na stvari. Sada je islam za mene poruka koja mi odgovara bez sumnje.
Moja supruga je još uvijek katolkinja a ja sam musliman, i to nam ne smeta. Ona se moli na svoj način, a ja na svoj. Ali naše molitve idu na isto mjesto.
Morate biti u skladu sa određenim standardima. U islamu kaže se da je jedina svrha ljudi obožavanje Boga. Na prvu možete pomisliti da je obožavanje Boga molitva pet puta dnevno. Ali zapravo, obožavanje ne znači samo obavljanje namaza, to zapravo znači biti dobar čuvar planete. Recikliranje, kupovanje lokalne ili zdrave hrane je način obožavanja jer radite pravu stvar.
Veoma osjetljivo pitanje je zabrana alkohola i svih supstanci koje pomračuju razum. U islamu je rečeno da nam je Bog dao razum i sposobnost razmišljanja kao i sposobnost donošenja odluka,pa ako namjerno to umanjimo mi umanjujemo dar. Pio sam. Na kraju, ova želja za pićem i cigaretama je nestala.
Smatram da sam cijelo ovo vrijeme bio u potrazi za nečim. U potrazi za znanjem i potrazi za usmjerenjem. Islam je taj koji me je doveo ovdje. Bio sam embriolog na IVF klinici u Najrobiju, a posao nije bio u skladu sa vjerom pa sam morao pronaći nešto drugo,
U Irskoj postoji niz lokalnih džamija i kulturnih centara. U Latviji, postoji samo jedna džamija u cijeloj zemlji. Ovdje su ljudi dobri. Irska je vrlo prijateljski nastrojena prema strancima. U Latviji, na ljude iz drugih zajednica se još uvijek gleda sa podozrenjem.
IslamBosna.ba